I Kž-104/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-104/1997-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. H. zbog kaznenog djela pokušaja silovanja iz čl. 79. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 17. prosinca 1996. K-27/96-12, u sjednici održanoj 21. studenog 2000., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavu Vidića,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. D. H., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. D. H. zbog kaznenog djela pokušaja silovanja iz čl. 79. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju čl. 79. st. 1. KZRH, primjenom čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH, osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Na temelju čl. 90. st. 1. ZKP/93 optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 666,66 kn i platiti paušalni iznos od 300,00 kn.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izreče stroža kazna.

Optuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i on oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 360. st. 2. ZKP/93, stavio je prijedlog da se žalba državnog odvjetnika prihvati i optuženiku izreče stroža kazna, a da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

Neosnovano žalitelj ističe tu žalbenu osnovu, jer iz obrazloženja žalbe slijedi, da zapravo i u tom dijelu žalbe pobija pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica, na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio, da optuženik nije u alkoholiziranom stanju zamijenio oštećenicu za svoju bivšu djevojku i prišao joj u dobroj namjeri, nego da je djelom pobliže opisanim u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo pokušaj silovanja iz čl. 79. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH. Dakle, ne radi se o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na pravilno utvrđeno činjenično stanje, nego o pobijanju pravilnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Premda se optuženik žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se njegova žalba u odnosu i na tu žalbenu osnovu svodi isključivo na ponavljanje obrane, s tvrdnjom da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

Neosnovano optuženik ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Žalbenim navodima zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ponavlja svoju obranu, da je u alkoholiziranom stanju oštećenicu zamijenio za svoju bivšu djevojku. Optuženik ponavlja i u žalbi da je oštećenici prišao s leđa i obgrlio je oko struka, a ona ga je iznenada uhvatila za spolovilo tako jako da ju je zbog boli prestao grliti. Sjeća se također, da su oboje pali na tlo, te da ga je oštećenica ponovno uhvatila za spolovilo, što je kod njega ponovno izazvalo bol, a oštećenica je ustala i pobjegla, ponavlja optuženik i u žalbi.

Takovu obranu optuženika prvostupanjski sud pravilno je odbacio kao neistinitu i izveo pravilan zaključak, da je optuženik počinio djelo kako je opisano u izreci pobijane presude i da je kazneno odgovoran.

Žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda. Naime, žalba optuženika svodi se samo na neosnovano pobijanje ocjene izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, osobito iskaza oštećenice saslušane kao svjedoka, bez valjanih protuargumenata, koji bi doveli u pitanje odluku prvostupanjskog suda.

Za svoja činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud naveo je iscrpne i razumljive razloge, pa je tako na valjan i svemu prihvatljiv način izložio iz kojih razloga uzima iskaz oštećenice istinitim, a protivno tome, dio obrane optuženika neprihvatljivim. Tako je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima pravilno zaključio da je optuženik poduzetim radnjama ostvario sva obilježja kaznenog djela pokušaja silovanja. Naime, nesporno je da je optuženik kritične noći fizički napao oštećenicu, tako da ju je uhvatio oko struka i srušio na tlo, te da mu je oštećenica pružala fizički otpor na način, da gaje najmanje dva puta snažno uhvatila za spolovilo i tako stvorenim bolom smanjivala optuženikov napad. Uz to treba istaći da je optuženik, prema decidiranom i okolnosnom iskazu oštećenice, jednom rukom uhvatio ("dograbio") oštećenicu za struk a drugom joj zatvorio usta govoreći joj više puta "šuti", da je oštećenica osim snažnog hvatanja optuženika za spolovilo uzaludno pozivala i pomoć, te da je uslijedilo i hrvanje pri čemu je optuženik uspio leći na oštećenicu i u pokušaju skidanja odjeće potrgao joj grudnjak, da bi se na kraju oštećenica, snažnim stiskanjem optuženikovog spolovila uspjela osloboditi od njegovog napada i pobjeći u obližnji kafić (list 76 do 77,103/II do 104/II).

Takvim ponašanjem prema oštećenici, optuženik je oštećenici zadao lake tjelesne ozljede, ali je zbog snažnog otpora oštećenice i sam zadobio lake tjelesne ozljede, što je potvrđeno medicinskom dokumentacijom, nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka dr. Renate Dobi-Babić i fotoelaboratom (list 23, 24, 55 do 57, 62, 62/II i 105 do 106/II). Isključeno je, kako nastoji prikazati optuženik u svojoj obrani i u žalbi, da je on u alkoholiziranom stanju zamijenio oštećenicu za svoju bivšu djevojku, jer je mjesto događaja bilo osvijetljeno, te je očita fizička razlika između oštećenice stare 36 godina i optuženikove bivše djevojke stare 21 godinu. Optuženik, koji se na glavnoj raspravi ispričao oštećenici i detaljno opisao događaj, nije bio pijan nego pripit, kako je iskazao svjedok G. J., prijatelj optuženika, koji je bio s njim prije događaja (list 78 i 78/II), pa je prigodom upotrebe sile prema oštećenici i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda optuženik znao da oštećenica nije njegova bivša djevojka.

S obzirom na izloženo, protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve odlučne i važne činjenice, koje su od značaja za donošenje zakonite odluke u ovom kaznenom predmetu, pa nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kada se žale zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu da kazna bude veća ili manja, pa je prema takvoj ocjeni optuženiku, primjenom odredaba o ublažavanju kazne (čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH), pravilno izrekao primjerenu i adekvatnu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, podobnu da ostvari svrhe iz čl. 6. i 50. KZ.

Premda se optuženik žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi neosnovanost te odluke, koju u svemu, kao zakonitu i pravilnu, prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud. S obzirom na izloženo, o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. studenog 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

Milan Gudelj v.r.