Rev-1704/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1704/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegović kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenković, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmann i Stanislava Plazonić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Karlovac, koju zastupa ZJPO Karlovac, protiv tuženika D.R. iz K., sada nepoznatog boravišta, koga zastupa staratelj za poseban slučaj D.Š., odvjetnik u K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 16. ožujka 1993. br. Gž-246/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 17. studenog 1992. br. P-1458/92, u sjednici održanoj dana 27. listopada 1994.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je prihvaćen otkaz stanarskog prava tuženiku te mu naloženo iseljenje iz dvosobnog stana u K., T. … i predaja tog stana tužiteljici.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se obje nižestupanjske presude ukinu.

Tužiteljica odgovor na reviziju nije podnijela, a nadležni se državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom revzijskom stadiju postupka nije sporno da je tužiteljica davateljica prijepornog stana na korištenje.

U postupku je utvrđeno da je tuženik stanovao u navedenom stanu kao nositelj stanarskog prava i da ga je napustio u kolovozu 1991. godine te bez opravdanog razloga prestao stan koristiti neprekidno duže od šest mjeseci.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su na temelju čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86 i 22/92) prihvatili tužiteljičin otkaz stanarskog prava tuženiku i ovom naložili iseljenje iz prijepornog stana uz predaju stana tužiteljici.

Teret dokaza da otkazu nije bilo mjesta zbog postojanja opravdanih razloga da stan nije korišten duže od šest mjeseci (čl. 99. st. 2. ZSO) je na tuženiku.

Prema pravilnoj ocjeni sudova nižeg stupnja tuženik nije ničim dokazao postojanje opravdanih razloga za nekorištenje prijepornog stana duže od šest mjeseci počevši od rujna 1991. godine, pa protivni revizijski navodi nemaju opravdanje.

Ratna zbivanja koja spominje revident u svojoj reviziji sama po sebi ne mogu biti opravdan razlog za izbivanja iz stana.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni na pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je stoga, na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 27. listopada 1994.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović v.r.