Rev-1422/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1422/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari maloljetne tužiteljice R.T. zastupane po majci i z.z. R.V. i R.V. , obje iz R., M. …, protiv tuženika U.M. iz R., C. …, koga zastupa punomoćnik D.D., odvjetnik iz R., C. …, radi utvrđivanja očinstva i uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnoga suda u Puli od dana 20. prosinca 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-1275/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od dana 23. rujna 1993. godine pod poslovnim brojem P- 711/92, u sjednici održanoj dana 26. svibnja 1994.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od dana 20. prosinca 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-1275/93, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je utvrđeno da je tuženik otac maloljetne tužiteljice koju je dana 26. svibnja 1991. godine rodila tužiteljica uz obavezu da doprinosi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice mjesečno po 250 HRD počev od 30. travnja 1992. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izjavio tuženik uz prijedlog da ovaj revizijski sud ukine presude sudova drugog i prvog stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje i pravilno odlučivanje.

U smislu odredbi iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tuženika dostavio tužiteljima i nadležnom državnom odvjetniku.

Tužiteljice nisu odgovorile na reviziju tuženika, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Tužbu radi utvrđenja očinstva majka koja je i z.z. maloljetne tužiteljice podnijela je u svoje ime i u ime maloljetnog djeteta (čl. 118. i 119. Zakona o braku i porodičnim odnosima, pročišćen tekst - "Narodne novine", broj 51/89 i 59/90, u daljnjem tekstu: ZBPO) protiv tuženika sa zahtjevom da sud tuženika utvrdi ocem maloljetne tužiteljice.

Sudovi su utvrdili da je "ljeti 1990. godine drugotužiteljica održavala odnose sa tuženim i da je iz tih odnosa začeta i rođena mlt. prvotužiteljica" kako određeno sud drugog stupnja ponavlja utvrđenje suda prvog stupnja.

26. svibnja 1991. godine tužiteljica R.V. rodila je mlt. tužiteljicu R.T.

Tuženik je utvrđen ocem mlt. R.T.

U reviziji tuženik ponavlja tvrdnju da "svoju odluku kojom njega utvrđuje ocem mlt. tužiteljice" sud zasniva isključivo na iskazu majke i z.z. mlt. tužiteljice R.V., a koju "slobodu zaključivanja sudovi nisu mogli naći u ZPP-u".

Iznesena utvrđenja rezultat su valjano provedenog parničnog postupka (čl. 7. i 8. ZPP) uz primjenu odredbi iz čl. 221a. ZPP na koju odredbu određeno upućuje sud prvog stupnja.

Sud je dužan da savjesno i brižljivo ocjeni svaki dokaz zasebno, da ih usporedi sa drugim dokazima i da ocijeni da li je usamljen, da li proturječi drugim dokazima ili se u bitnom sa njima podudara. Sud nadalje, a s obzirom na sve okolnosti ocjenjuje od kakvog je značaja što stranka nije pristupila na sud, što nije pristupila i dala svoj iskaz (čl. 269. st. 2. ZPP), što nije pristupila izvođenju dokaza vađenjem i analizom krvi radi utvrđenja nasljednih osobina za koji je trošak predujmila protivna stranka. Uzimajući u obzir sve druge navode stranaka i njihovo ponašanje, imajući u vidu odredbe ZPP sud je u valjano provedenom parničnom postupku utvrdio da je tuženik otac mlt. tužiteljice te je njegovo očinstvo utvrđeno sudskom odlukom (čl. 100. ZBPO).

Nadalje je sud, a po službenoj dužnosti (čl. 343. ZBPO) odlučio o uzdržavanju mlt. tužiteljice.

Roditelji su dužni uzdržavati svoje mlt. dijete (čl. 237. ZBPO), a visina doprinosa ovisi o utvrđenom ukupnom iznosu sredstava potrebnih za uzdržavanje mlt. tužiteljice (čl. 260. ZBPO) i od ocjene mogućnosti roditelja koji su dužni doprinositi za uzdržavanje (čl. 361. ZBPO).

Imajući u vidu ove okolnosti koje predviđa zakon, sudovi su valjano primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženika da doprinosi za uzdržavanje mlt. tužiteljice na način kako je to već izneseno. Iz izloženog dakle proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 26. svibnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović v.r.