I Kž-36/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 36/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Perice Rosandića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. K., zbog kaznenih djela iz članka 90. u svezi članka 33. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07,152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 23. studenog 2012. broj K-18/12, u sjednici održanoj dana 15. listopada 2013.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženiku Z. K. za kazneno djelo iz članka 90. u svezi članka 33. KZ/97, opisano u točki 1. izreke presude, na temelju istog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju 5 (pet) godina, a za kazneno djelo iz članka 318. stavak 3. KZ/97, opisano u točki 2. izreke presude, prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci te se optuženik, na temelju članka 60. stavak 1. i 2. točka c KZ/97, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) godina u koju mu se, na temelju članka 63. stavak 1. KZ/97, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. svibnja 2012. pa nadalje.

II. Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika Z. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta te se od optuženika Z. K., na temelju članka 79. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12, dalje u tekstu: KZ/11), oduzima nož dužine oštrice oko 6 cm.

III. Žalba optuženika Z. K. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

I Kž 36/13-4

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 23. studenog 2012. broj K-18/12 optuženik Z. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 90. u svezi članka 33. KZ/97, opisano u točki 1. izreke te zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 318. stavak 3. KZ/97, opisano u točki 2. izreke, pa mu je za kazneno djelo iz članka 90. u svezi članka 33. KZ/97, na temelju tog propisa i uz primjenu članka 57. stavak 1. i 4. točka d. KZ/97, utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 318. stavak 3. KZ/97, na temelju tog propisa, kazna zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci pa je, na temelju članka 60. stavak 1. i 2. točka c KZ/97, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina, u koju kaznu mu je, na temelju članka 63. KZ/97, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. svibnja 2012. pa nadalje.

Na temelju članka 80. KZ/97 od optuženika se oduzima nož kojim su kaznena djela počinjena.

Na temelju članka 148. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11 i 143/12, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv te presude žalbe su pravodobno podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna te optuženik putem branitelja H. Č., odvjetnika u G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier je u pisanom očitovanju broj KŽ-DO- 139/13 od 29. siječnja 2013. predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati.

Sjednica vijeća je održana u odsutnosti državnog odvjetnika, koji je o istoj uredno obaviješten, sukladno članku 474. stavak 2. ZKP/08.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

Prije svega treba reći da optuženik uvodno ističe da žalbu podnosi iz svih žalbenih osnova, iako iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i to u odnosu na točku 1. izreke pobijane presude te žalbena osnova zbog odluke o kazni.

Optuženik u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da je namjera optuženika bila oštećenicu K. F. usmrtiti, tvrdeći da rezultati dokaznog postupka na to ne ukazuju, a osobito ako se uzme u obzir da je optuženik to mogao učiniti da je htio, pogotovo uvažavajući

I Kž 36/13-4

sredstvo izvršenja djela, fizičku konstituciju optuženika i oštećenice, kao i činjenicu da su tjelesne ozljede na tijelu oštećenice rezultat zamaha slabog intenziteta.

Međutim, takav žalbeni prigovor je potpuno neosnovan.

Neovisno o tome što optuženik s pravom ističe da su ubodne rane na tijelu oštećenice, koje su okvalificirane kao tjelesne ozljede, rezultat zamaha slabog intenziteta, a tu činjenicu pravilno uočava i prvostupanjski sud, temeljeći je na nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka prof. dr. J. Š., prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je optuženik u svom ponašanju ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 90. u svezi članka 33. KZ/97, postupajući u izravnoj namjeri, a za takav zaključak je dao vrlo jasne i potpune razloge koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud. Naime, lokalizacija i brojnost zadobivenih ozljeda oštećenice (osam ubodnih rana u predjelu vrata, nadlaktica, lijeve dojke i prednje trbušne stjenke te pet porezotina na čelu, lijevoj ušci, ispod lijevog lakta, lijevoj podlaktici i desnoj šaci) upućuju na izrazitu upornost i ustrajnost optuženika u postupanju, a s obzirom da, prema nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka, nožem dužine oštrice 6 cm, uz snažniji zamah u predjele tijela gdje se relativno blizu površine nalaze velike krvne žile (vrat, prsni koš, prednja trbušna stjenka), mogu nastati i tjelesne ozljede opasne po život, uz činjenicu da je oštećenica bježala po stanu i pružala fizički otpor optuženiku, govore u prilog zaključku da je namjera optuženika bila oštećenicu usmrtiti, a nikako tjelesno ozlijediti, tim više što je optuženik onemogućen u dovršenju kaznenog djela samo zahvaljujući intervenciji djelatnika policije B. P., koji je, također, tom prilikom ozlijeđen.

Pri tome treba reći da je prvostupanjski sud, nasuprot mišljenju žalitelja, otklonio obranu optuženika i u dijelu u kojemu opisuje na koji način je držao nož, odnosno da je sječivo noža držao većim dijelom u ruci upravo s ciljem da oštećenicu teže ne ozlijedi i da se zbog toga i sam ozlijedio (list 8 presude), a argumentaciju prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući da i sudsko medicinski vještak u odnosu na tu okolnost navodi da bi, u slučaju kako to opisuje optuženik, bilo za očekivati više površinskih paralelnih reznih rana desne šake optuženika, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Stoga je životno i logično, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, da su jedna rezna rana desne šake i jedna rezna rana lijeve šake optuženika nastale upravo tijekom nasilnog oduzimanja noža iz ruke optuženika od strane djelatnika policije, a tu mogućnost, uostalom, dopušta vjerojatnijom i sudsko medicinski vještak.

Slijedom iznijetoga, neosnovana je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud osudio optuženika na preblagu kaznu.

Naime, iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti u konkretnom slučaju, uključujući i narušeno psihičko zdravlje oštećenice, kao posljedice inkriminiranog događaja, treba reći da je, unatoč tome što je optuženik kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti u srednjem stupnju i unatoč tome što je kazneno djelo iz točke 1. izreke pobijane presude ostalo u pokušaju, podcijenio značaj otegotnih okolnosti, na koje s

I Kž 36/13-4

pravom ukazuje državni odvjetnik, odnosno da je optuženik u izvršenju kaznenog djela pokazao naročito izraženu upornost i visok stupanj kriminalne volje, što, u kontekstu njegove ranije višestruke osuđivanosti, upućuje na izostanak uspješne specijalne prevencije budući da, evidentno, ranije izrečene kazne na optuženika nisu odgojno djelovale, pri čemu ne treba zanemariti okolnost da optuženik tijekom postupka, a ni u podnesenoj žalbi, nije izrazio ni najmanji znak kajanja.

Stoga je potpuno promašen prigovor optuženika da ga je prvostupanjski sud osudio na prestrogu kaznu.

Upravo suprotno takvom stavu optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, mišljenja je da u konkretnom slučaju nije bilo zakonskog razloga za primjenu odredbi o ublažavanju kazne, već da je sada izrečena kazna zatvora u trajanju pet godina za kazneno djelo iz točke 1. izreke pobijane presude i prihvaćena, po prvostupanjskom sudu izrečena, kazna zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci za kazneno djelo iz točke 2. izreke pobijane presude, te jedinstvena kazna zatvora u trajanju šest godina, primjerena ostvarenju, kako opće svrhe kaznenopravnih sankcija iz članka 6. KZ/97, tako i svrhe kažnjavanja iz članka 50. KZ/97.

Slijedom iznijetoga odlučeno je kao pod I. izreke.

Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u konkretnom slučaju, u odnosu na primijenjenu sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta, povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, budući da KZ/11, koji je stupio na snagu 01. siječnja 2013., istu ne poznaje kao kaznenopravnu sankciju, već na način kako je to regulirano odredbom članka 79. KZ/11 pa ga je trebalo primijeniti kao blaži zakon, sukladno odredbi članka 3. stavak 2. toga zakona.

Stoga je pobijanu presudu trebalo preinačiti i u tom dijelu, kao pod II. izreke.

Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu, 15. listopada 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v.r.

Damir Kos, v.r.