I Kž-898/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 898/08-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića, Hajrije Novoselec, mr. sc. Marina Mrčele i Lidije Grubić Radaković kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama opt. I. M. i dr., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 28. svibnja 2008. godine, broj: K-67/07, u sjednici održanoj dana 15. listopada 2008. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. I. M. i opt. S. V. kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. I. M. i opt. S. V. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. I) i II) izreke pobijane presude, pa su zbog tih kaznenih djela, osuđeni na kazne zatvora, i to: opt. I. M., po čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, u trajanju od četiri godine, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 10. listopada 2007. godine – pa nadalje; opt. S. V., po čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, uz primjenu odredbi čl. 173. st. 8. KZ-a i čl. 58. st. 3. KZ-a, u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. listopada 2007. godine do 28. svibnja 2008. godine.

Po čl. 76. st. 1. KZ-a u vezi čl. 75. st. 3. KZ-a, opt. S. V. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti od opojnih droga.

I Kž 898/08-4

Po čl. 173. st. 7. KZ-a, od opt. I. M. oduzeto je 7.387,2 grama opojne droge marihuane, a od opt. S. V. oduzeto je 123,55 grama opojne droge kokain i 109,81 gram opojne droge marihuane.

Po čl. 122. st. 4. ZKP u vezi čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP, troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. I. M., po braniteljici A. G., odvjetnici iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili pobijanu presudu preinači na način da opt. I. M. osudi na blažu kaznu; opt. I. M. – osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili „da mu se ublaži kazna“; opt. S. V., po branitelju E. T., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili pobijanu presudu preinači na način da opt. S. V., na temelju čl. 173. st. 8. KZ-a „oslobodi od kazne“.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. I. M.

Prije svega, kako je opt. I. M. podnio žalbu protiv prvostupanjske presude i po braniteljici A. G., odvjetnici iz Š., ali i osobno, a žalbe su podnesene u bitnome iz istih razloga, Vrhovni sud tretirati će obje žalbe kao jednu žalbu podnesenu u korist opt. I. M..

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP – jer se pobijana presuda temelji na dokazu iz čl. 9. st. 2. ZKP (nezakonitom dokazu).

Prema žalitelju, sama okolnost da opt. I. M. nije potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, tj. 7.387,2 grama opojne droge marihuane, da nije potpisao izvješće o svom uhićenju i dovođenju (od 10. listopada 2007. godine), te da je opt. I. M. prilikom uhićenja bio fizički zlostavljan od strane V. B. – djelatnika policije (kojom prilikom je i tjelesno ozlijeđen, a prema opt. I. M. primijenjeno je i sredstvo vezivanja (iako djelatnici policije o tome nisu sačinili nikakvo službeno izvješće), za koje sve okolnosti žalitelj smatra da predstavljaju nezakonite dokaze iz čl. 9. st. 2. KZ-a.

I Kž 898/08-4

Suprotno navodima žalitelja, iz iskaza djelatnika policije V. B., M. M., Ž. M. i R. O. proizlazi da nitko nije fizički maltretirao opt. I. M., a zbog okolnosti pod kojima je opt. I. M. uhićen (bijeg sa osobnim automobilom marke „Golf“, sustizanje službenog vozila opt. I. M., izvlačenje iz tog vozila…) došlo je i do ozljeđivanja I. M. udarcem o pod ili neki predmet, a ne uporabom fizičke sile od strane V. B.. Osim toga, sve druge okolnosti koje u žalbi ističe žalitelj (nepotpisivanje pojedinih pismena, te nesačinjavanje službenih izvješća o uporabi fizičke sile i sl.) ne predstavljaju okolnosti – dokaze na kojima je prvostupanjski sud utemeljio presudu, pa te okolnosti, same po sebi, ne predstavljaju nezakonite dokaze kojima bi prvostupanjski sud mogao ostvariti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, na koju povredu ukazuje žalitelj u žalbi.

Ono što je bitno jeste to da je u osobnom vozilu marke „Golf“ registarski broj …, u prtljažnom prostoru, pretragom tog vozila, a na temelju sudskog naloga Županijskog suda u Šibeniku, pronađeno osam paketa opojne droge marihuane ukupne mase 7.387,2 grama, i da je tu opojnu drogu posjedovao u svom vozilu opt. I. M.. Sve ostalo, na što ukazuje žalitelj u žalbi ili nije utvrđeno u kaznenom postupku (primjena fizičke sile prema opt. I. M.) ili ne predstavlja okolnosti na kojima je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu presudu (nepotpisivanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, nesačinjavanje izvješća o uhićenju i sl.).

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je opt. I. M. opt. S. V. prodao 123,55 grama opojne droge kokain i 500 grama opojne droge marihuana, sve za iznos od 22.000,00 kn, kao što je pogrešno utvrdio da je opt. I. M. posjedovao 7.387,2 grama marihuane radi daljnje prodaje, a on je tu drogu prevozio za jednog „M.“ iz Č., i to za iznos od 500,00 EUR-a.

Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju iskaza – obrane opt. S. V. (te pronađene droge u njegovom posjedu) pravilno zaključio da je opt. I. M. prodao opojnu drogu opt. S. V., a izmjena iskaza opt. S. V. na glavnoj raspravi, nije prihvatljiva za Vrhovni sud, iz onih istih razloga zbog kojih nije prihvatljiva ni za prvostupanjski sud, a na koje razloge se upućuje žalitelj (str. 6-7. pobijane presude).

Suprotno tvrdnjama iz žalbe, prvostupanjski sud nije osudio opt. I. M. na prestrogu kaznu. Posjedovanje droge radi daljnje prodaje (7.387,2 grama marihuane) uz odsustvo bilo kakvih olakotnih okolnosti (opt. I. M. kazneno djelo počinio je u ubrojivom stanju, sam nije ovisnik…), te prodaja više vrsti droge opt. S. V. predstavlja onu kriminalnu količinu koja opravdava osudu na četiri godine zatvora, te će se tom kaznom i prema mišljenju Vrhovnog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to ističe prvostupanjski sud, i na koje razloge se upućuje žalitelj (str. 9., odl. 5. pobijane presude).

Na žalbu opt. S. V.

I Kž 898/08-4

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP – jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud je propustio utvrditi koju je količinu opojne droge opt. S. V. namijenio za daljnju prodaju a koju je količinu koristio za vlastitu uporabu, a propustio je i navesti razloge o krivnji opt. S. V., tj. njegovom subjektivnom odnosu prema ostvarenom kaznenom djelu.

Prvostupanjski sud oglasio je krivim opt. S. V. isključivo zbog kupovine opojne droge radi daljnje prodaje (što nedvojbeno proizlazi iz izreke toč. II) pobijane presude, a konstatacija iz obrazloženja pobijane presude „da bi mogao zadovoljiti svoje ovisničke potrebe, opt. S. V. je opojnu drogu morao i prodavati…“ (str. 6., odl. 3. pobijane presude), ne obvezuje prvostupanjski sud da iznosi razloge za ono što nije utvrđeno u izreci pobijane presude, tj. da je opt. S. V. dio kupljene opojne droge koristio i za sebe. Isto tako, iz obrane opt. S. V. te nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. S. P. nedvojebno proizlazi da je opt. S.

V. bio svjestan svoga djela i da je htio ostvarenje toga djela – tako da pobliže iznošenje razloga o subjektivnom odnosu optuženika prema kaznenom djelu, u ovom konkretnom slučaju, nije ni nužno, no svakako ono ne predstavlja ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj.

Isto tako, ne radi se o ostvarenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP – jer je prvostupanjski sud utemeljio presudu na nezakonitom dokazu (čl. 9. st. 2. ZKP), jer je opojna droga oduzeta od opt. S. V. na temelju pretrage (bez naloga) a ne pregleda, kako to utvrđuje prvostupanjski sud.

Suprotno takvim navodima žalitelja, iz iskaza djelatnika policije utvrđeno je da je izvršen površinski pregled odjeće opt. S. V., a kada je uočena „izbočina“ na njegovoj odjeći, opt. S. V. je sam dobrovoljno izvadio PVC-vrećicu sa 123,55 grama opojne droge kokain. Prema iskazu djelatnika policije (B., M., M. i O.) radilo se o pregledu odjeće, a ostatak opojne droge pronađen je pretragom stana opt. S. V. i to na temelju sudskog naloga Županijskog suda u Šibeniku.

Isto tako, žalitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu opt. S. V. jer je primjenom odredbe čl. 173. st. 8. KZ-a propustio opt. S. V. „osloboditi od kazne“. Ne radi se o bilo kakvoj povredi kaznenog zakona, jer „oslobođenje od kazne“, u smislu odredbe čl. 173. st. 8. KZ-a, je samo fakultativna mogućnost a ne i obveza suda – a prvostupanjski sud dao je valjane razloge zašto je uz primjenu čl. 58. st. 3. KZ-a, opt. S. V. ipak osudio na kaznu zatvora (str. 9., odl. 6. pobijane presude) koje razloge prihvaća i Vrhovni sud, te na iste upućuje žalitelja.

U žalbi se samo posljedično ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a odluka o kazni isključivo se pobija zbog toga što prvostupanjski sud nije opt. S. V. „oslobodio od kazne“ već ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine kojom prilikom je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a, čl. 78. st. 8. KZ-a i čl. 58. st. 3. KZ-a, tako da će se i prema mišljenju Vrhovnog suda upravo tom kaznom ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, na koje razloge se također upućuje žalitelj.

I Kž 898/08-4

Sigurnosne mjere iz čl. 76. KZ-a i čl. 173. st. 7. KZ-a utemeljene su na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njihovu primjenu, na koje razloge se upućuju žalitelji.

Zbog svega navedenog, a budući nisu ostvarene povrede zakona (čl. 379. ZKP), na temelju čl. 387. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. listopada 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić Baranović, v.r.