I Kž-353/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 353/04-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Ante Potrebice, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika N. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 23. veljače 2004. godine, br. K-4/04, u sjednici održanoj 6. srpnja 2004 godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženika N. M. i državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu proglašen je krivim optuženik N. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, pa je po istoj zakonskoj odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Po čl. 63. st. 1. KZ optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje je provodi u pritvoru od 28. studenoga 2003. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ oduzeta je droga heroin u količini od 3,47 gr.

Po čl. 76. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti za vrijeme izvršenja kazne zatvora.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe optuženik N. M. putem svog branitelja B. M., odvjetnika iz S. i državni odvjetnik.

- 2 –

I Kž 353/04-5

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da prvostupanjsku presudu preinači na način da optuženika proglasi krivim za kazneno djelo iz čl. 173. st.1. KZ, a podredno da presudu suda prvog stupnja preinači u odluci o kazni na način da optuženiku izrekne daleko blažu zatvorsku kaznu.

Ujedno je zatražio da se njega i branitelja pozove na sjednicu vijeća, čemu nije udovoljeno u odnosu na optuženika u skladu s odredbom čl. 374. st. 2. ZKP, jer njegova prisutnost ne bi bila svrhovita, dok je sjednica vijeća u skladu s čl. 374. st. 4. ZKP održana u odsutnosti branitelja optuženika B. M., odvjetnika iz S., koji je o sjednici uredno obaviješten, ali nije pristupio.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom podnesku predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim navodom, kod čega je ostao i sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Radovan Šantek.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu optuženik kao žalitelj, kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, s tvrdnjom da se presuda temelji na nezakonitom dokazu iz čl. 9. ZKP.

Naime, činjenica da je optuženik kod sebe imao drogu nije uopće sporna, jer optuženik priznaje posjedovanje droge heroin, a priznanje je potkrijepljeno iskazima svjedoka, policijskih djelatnika Z. B. i I. T., pa na tim dokazima i nalazu Centra za kriminalistička vještačenja, kojim je nakon vještačenja utvrđena količina i vrsta opojne droge, sud prvog stupnja temelji svoju odluku. Osim toga, niti sam optuženik u obrani ne govori o osobnoj pretrazi, već na posredan način potkrjepljuje suglasne iskaze policijskih djelatnika ispitanih u svojstvu svjedoka, koji navode da je optuženik pri njihovu dolasku, skidao odjeću sa sebe, pa i bacio jaknu u kojoj su se nalazili paketići s drogom. Optuženik pritom, sam u obrani navodi kako je htio skinuti jaknu i predati policijskim djelatnicima, pa je kod natezanja uspio i svući jedan rukav, te da je u jednom trenutku vidio jaknu na tlu kraj vozila, iz čega bi proizlazilo da je dozvoljena i mogućnost ispadanja paketića, što tvrde svjedoci. Prema tome, navodi u obrani već su u proturječju s navodima u žalbi, u kojoj se tvrdi da je obavljena osobna pretraga, što se ukazuje netočnim s obzirom na spomenute dokaze, neovisno o okolnosti što sud prvog stupnja nije temeljio odluku na ovom dokazu.

- 3 –

I Kž 353/04-5

Nadalje, nasuprot tvrdnjama optuženika kao žalitelja, prvostupanjski sud je pravilnom analizom i ocjenom provedenih dokaza, izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Opravdano naime, sud prvog stupnja zaključuje da, iako je optuženik ovisnik o opojnim drogama, količina od 25 po težini istovjetnih paketića nedvojbeno upućuje da je droga bila namijenjena prodaji, a ne osobnoj uporabi. To iz razloga, veće količine opojne droge razvrstane na potpuno jednake dijelove, mjesto gdje je optuženik zatečen s drogom i opće poznate činjenice, da ovisnici ne kupuju zalihe te vrste droge zbog gubljenja kvalitete i njenog kaliranja. Opravdano pritom, ne prihvaća prvostupanjski sud obranu optuženika, koju on ponavlja u žalbi, da je na ilegalnom narko tržištu moguća rasprodaja i drastično sniženje cijene droge u većoj količini, ako je još ta droga i razvrstana u jednakim količinama u paketiće za prodaju, pa ni iz razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalba nije osnovana.

Opravdano je stoga, sud prvog stupnja našao dokazanim da je optuženik u namjeri prodaje posjedovao opojnu drogu heroin, čime je ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. i 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, pa ni iz razloga povrede kaznenog zakona, žalba nije osnovana.

Nadalje, upravo olakotne okolnosti koje ističe optuženik u žalbi predstavljaju osnove za izricanje kazne, bliže zakonom zapriječenom minimumu za ovo kazneno djelo, unatoč činjenici da je optuženik višestruko kažnjavan za razna kaznena djela, od čega jedanput za istovrsno kazneno djelo, a iz razloga ovisništva vezanog za počinjenja kaznenih djela, izrečena mu je sigurnosna mjera iz čl. 76. KZ, pa ni iz razloga odluke o kazni, žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je izrečena kazna preblaga, s obzirom na višestruku osuđivanost optuženika, jer pored olakotne okolnosti, kao što su činjenica da je optuženik ovisnik o opojnim drogama i zbog toga po vještaku neuropsihijatru smanjeno ubrojiv, valja imati u vidu da se radi o relativno maloj količini heroina i da s obzirom na dob optuženika, još uvijek postoji mogućnost njegove resocijalizacije. Iz navedenih razloga je sud drugog stupnja stajališta, da je izrečenom kaznom u ovom slučaju, moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe.

Stoga je žalbe optuženika i državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovane.

Kako sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu sa čl. 379. st. 1. t. 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je u skladu sa čl. 387. ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 06. srpnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Ana Garačić, v.r.