I Kž-835/2000-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 835/00-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednika vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Milana Gudelja, kao članova vijeća i više sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbama opt. S. G., opt. S. K., opt. R. N. i opt. J. I., podnijetima protiv presude Županijskog suda u Puli od 4. veljače 2000. godine, br. K-38/99, u sjednici održanoj dana 27. studenog 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbi opt. S. G., opt. S. K., opt. R. N. i opt. J. I., po službenoj dužnosti preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, u odnosu na opt. S. K. i opt. J. I., te izriče da su optuženici, djelima opisanim u izreci pobijane presude, i to opt. S. K. počinio kazneno djelo iz čl. 193. KZ za koje mu se djelo utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ, za koje mu se djelo utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te primjenom čl. 60. st. 2. c) izriče mu se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, u koju mu se kaznu po čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 29. svibnja 1999. do 4. veljače 2000. godine, dok se opt. J. I. za kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ izriče kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju joj se kaznu po čl. 63. st.1. KZ uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru od 30. svibnja 1999. do 4. veljače 2000. godine.

II. U ostalom dijelu žalbe opt. S. G., opt. S. K., opt. R. N. i opt. J. I. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

I Kž 835/00-5

Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli proglašeni su krivima, i to opt. Selim Gušani zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ, za koje je djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Opt. S. K. za kazneno djelo iz čl. 193. KZ utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te za kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ, također kazna zatvora u trajanju od jedne godine, dok je primjenom odredbe čl. 69. st. 2. KZ opozvana uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Puli broj K-420/94 od 28. travnja 1997. godine, te uzeta kao utvrđena kazna zatvora iz te presude u trajanju od četiri mjeseca, kao i pravomoćna presuda Općinskog suda u Puli od 15. listopada 1997. godine broj K-76/96, te uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, a primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 2c. KZ opt. S. K. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Istom presudom opt. R. N. za kazneno djelo iz čl. 188. st. 1. KZ u svezi s čl. 37. st. 1. KZ utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te za kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ također kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 2. toč. c. KZ osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.

Opt. J. I. za kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ izrečena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 69. st. 2. KZ opozvana je uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Puli od 1. travnja 1999. godine broj K-389/98, te kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca uzeta je kao utvrđena, a primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 2c. KZ ova optuženica osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

U izrečene kazne zatvora optuženicima je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. S. G. po braniteljima Zajedničkog odvjetničkog ureda R. Đ. i dr. iz P., i to iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, u smislu žalbenih navoda ovog žalitelja, ili podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. S. K. žali se po svom branitelju G. Č., odvjetniku iz P., iz žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. R. N. žali se po svom branitelju P. J., odvjetniku iz P., i to iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i spis vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žali se i opt. J. I. samo iz žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i njoj izrekne blaža kazna zatvora.

Zamjenik Glavnog državnog Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99

I Kž 835/00-5

i 58/02 – u nastavku: ZKP), predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, osim žalbe opt. R. N. zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba ZKP koju žalbu u tom dijelu podržava.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Nije u pravu opt. S. G. u pogledu tvrdnje o postojanju bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog kojih također neosnovano uzima da prvostupanjsku presudu treba ukinuti i predmet vratit na ponovno suđenje.

Uz navedeno optuženik u početnom dijelu svoje žalbe samo naznačuje zakonski tekst čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, ali ne obrazlaže u čemu bi se sastojala ta bitna postupovna povreda. Stoga ovaj drugostupanjski sud ne nalazi formalnih nedostataka, a niti bilo koje druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti.

Opt. G. naznačuje i relativno bitnu postupovnu povredu iz čl. 367. st. 3. ZKP, smatrajući da je sud prvog stupnja povrijedio prava obrane kada je odbio dokazni prijedlog branitelja kojom traži uvid u zdravstveni karton za oštećenu K. Z., saslušanje liječnika opće prakse, kao i uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, te prema potrebi i provedbu neuropsihijatrijskog vještačenja oštećenice, u zavisnosti s pribavljenom medicinskom dokumentacijom, kako bi se onda tek mogla dati potpuna ocjena vjerodostojnosti njena iskaza.

U pobijanoj presudi na listu broj 21, alineja 1., sud je dao potpune i detaljne razloge zbog kojih je odbio ovaj dokazni prijedlog obrane vezan za provedbu neuropsihijatrijskog, odnosno psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja oštećenice.

Pritom je bitno naglasiti da ništa indikativno za sud, bilo u ponašanju oštećenice, kao i u konzistentnom, jasnom i opširnom opisu slijeda događaja, pri čemu je ona odgovarala sabrano na postavljena pitanja, nije bilo.

Uz navedeno obrana opt. G., tijekom postupka insinuirala je postojanje blažeg stupnja oligofremije kod oštećenice, međutim, ona je vrlo razložno objasnila da je završila, kako specijalnu osnovnu, tako i specijalnu srednju školu u M. Z. sa odličnim uspjehom, a jedini njezini fizički nedostatak bio je taj što je teže govorila, odnosno mucala. Pritom je važno reći da je oštećenica niz godina u radnom odnosu i zaposlena je u vešeraju Opće bolnice u Puli, od kojih sredstava uzdržava sebe i svoju majku, što upućuje na njenu potpunu socijalnu adaptaciju.

Sve naprijed izloženo pokazuje da nikakve potrebe za provedbom neuropsihijatrijskog, odnosno psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja oštećenice nema, zbog čega je s pravom sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog obrane za provedbu istog, pa nije time povrijeđeno pravo obrane optuženika na glavnoj raspravi, niti je ono utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

Nije, dakle, osnovana žalba opt. G. iz žalbene osnove bitne povrede odredaba ZKP.

I Kž 835/00-5

Iz iste žalbene osnove žali se i opt. R. N.. Međutim, iz sadržaja njene žalbe proizlazi da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 7. ZKP u odnosu na opt. J. I., pa se taj dio žalbenih navoda ukazuje promašenim u nedostatku žalbe državnog odvjetnika, te opt. J. I. iz te žalbene osnove. Kako ovaj drugostupanjski sud na navedenu bitnu postupovnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 7. ZKP ne pazi po službenoj dužnosti, samo usput se napominje da izložene bitne postupovne povrede nema, jer je sud prvog stupnja do kraja riješio predmet optužbe oglašavajući krivim opt. J. I. samo za onu i onakvu kriminalnu djelatnost za koju je ona, u činjeničnom opisu djela po državnom odvjetniku, i optužena, a to je kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ.

Nije, dakle, osnovana žalba opt. R. N. zbog bitne povrede odredaba ZKP.

Na žalbu opt. S. G., opt. S. K. i opt. R. N. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Obrazlažući ovu žalbenu osnovu opt. G. uvodno ističe da je oštećenica samoinicijativno odlučila bez ikakvog nagovaranja da ostane s njima u društvu, a osim toga u svakom trenutku mogla je napustiti društvo, što također nije učinila, iz čega onda žalba izvodi zaključke da nikakva prisila od strane optuženika prema oštećenici, s onim kriminalnim ciljem koji mu se stavlja na teret nije bilo.

Suprotno tome, ocjenjujući, s jedne strane obrane opt. G., opt. K. i opt. N. s iskazom oštećenice, sud prvog stupnja s pravom nalazi da njihove obrane u tom dijelu nisu istinite, kada je oštećenica od prvog trenutka dala jasno doznanja da ne želi s društvom krenuti u S., te izravno rekla da odustaje od tog puta, a oni joj nisu dozvolili da se odvoji od društva, koju je odlučnu činjenicu sud prvog stupnja detaljno razložio na listu broj 19, alineja 2., koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

U odnosu na ostale žalbene navode, u kojima žalba ovog optuženika dvoji u pogledu postojanja zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ, potrebno je reći da iz iskaza oštećenice, ali i obrane opt. K., kao i obrane opt. N. u istrazi proizlazi na koji je način prema oštećenici primijenjena fizička sila, odnosno prinuda od strane opt. G., a zadobivene povrede tijela, opisane u medicinskoj dokumentaciji, upravo su imanentne ovoj vrsti kaznenih djela.

Isto tako, oštećenica je jasno razložila da opt. G. od ranije nije poznavala, ona ga jedino zna iz viđenja, zbog čega je s pravom sud prvog stupnja ocijenio neprihvatljivom obranu ovog optuženika da su oštećenica i on ranije bili momak i djevojka, i da su se te zgode ljubili.

Uz navedeno, opt. S. K. u svojoj obrani detaljno opisuje radnje koje je poduzeo opt. G. u ostvarivanju zakonskih obilježja kaznenog djela silovanja (pa čak i precizira koliko je vremenski trajala sama radnja), zbog čega je prvostupanjski sud posve pravilno ocijenio i taj dio obrane opt. K. kao pouzdan izvor saznanja, pa se ni iz tih razloga izložene žalbene tvrdnje ne ukazuju u bilo kojem smislu takovima, da bi dovele u sumnju pouzdanost činjeničnih zaključaka prvostupanjske presude, pri čemu su i činjenice svijesti, te htijenja opt. G. razjašnjene u svemu na pravilan i pouzdan način. Ovim činjeničnim zaključcima treba dodati još samo to da je očito opt. G. bio svjestan primijenjene fizičke sile prema oštećenici od strane

I Kž 835/00-5

opt. K. i opt. R. N. istovremeno kada je on naredio oštećenici da se skine, odnosno kada joj je intimne dijelove odjeće sam skidao, i potom odgurnuo na stražnje sjedalo vozila.

Stoga žalbene tvrdnje ovog žalitelja da nije imao nikakvu namjeru silovanja oštećenice nisu osnovane, i što je još važnije ne dovode u sumnju utvrđena prvostupanjskog suda o optuženikovoj pravoj namjeri (svijesti i htijenju optuženika u vrijeme počinjenja djela), niti upućuju na potrebu upotpunjavanja činjeničnih stanja izvođenjem nekih novih dokaza, niti preocjene dokaza, kako se to sugerira u žalbi ovog optuženika.

Žaleći se zbog iste žalbene osnove opt. R. N. u svojoj žalbi u odnosu na kazneno djelo poticanja na silovanje, smatra da iskaz oštećenice, kao ni obrana opt. S. K. nije dostatna za ocjenu o njenoj kaznenopravnoj odgovornosti za radnju poticanja na kazneno djelo silovanja počinjenog od strane opt. G..

Pritom je važno reći da su i oštećenica i opt. S. K. na identiničan način opisali situaciju, kao i okolnosti pod kojima je opt. N. poticala opt. G. na učin kaznenog djela silovanja, doslovno opisujući riječi kojim je to poticanje izvršeno, kako to uostalom proizlazi iz izreke pobijane presude.

Stoga, ocijenivši pravilno sve okolnosti koje se u žalbi ove optuženice ponavljaju sukladno sadržaju njene obrane prvostupanjski sud ne samo da je pravilno utvrdio postojanje radnje poticanja, već je u svemu pravilno podveo ponašanje ove optuženice pod odgovarajuću odredbu kaznenog zakona našavši da je ovakovim načinom postupanja ona doprinijela donošenju odluke, a osim toga prehotdno učvrstila opt. G. u stvaranju odluke da djelo počini.

Neosnovan je i žalbeni prigovor opt. N. da nije ostvarila zakonska obilježja kaznenog djela razbojništva na štetu iste oštećenice, već i zbog činjenice da se prstenje vrlo lako skidalo sa prstiju, pa nije morala upotrijebiti silu koja je konstitutivni element ovog kaznenog djela.

Suprotno tome, iz posve uvjerljivog iskaza oštećenice proizlazi da u trenutku kada je opt. R. N. skidala prstenje s njene desne ruke, ista se pokušala oduprijeti na način da je stiskala prste desne ruke, kako bi onemogućila skidanje prstenja, zbog čega joj je optuženica, s obzirom da je bila jača od nje, ozlijedila desnu ruku iznad šake. Isti način otpora upotrijebila je u odnosu na opt. S. K. koji joj je istovremeno skidao prstenje s lijeve ruke.

Stoga isticane žalbene tvrdnje ove optuženice nisu osnovane i što je još važnije ne dovode u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda o pravoj namjeri opt. R. N. u vrijeme počinjenja djela, a način na koji je oštećenica štitila svoje stvari u, za nju, teškim okolnostima, kada je istovremeno prema njoj primjenjivana fizička sila radi ostvarivanja kaznenog djela silovanja, kao i kazneno djela razbojništva od strane različitih osoba, razjašnjene su po prvostupanjskom sudu u svemu na pravilan i pouzdan način.

Opt. S. K. žali se samo iz žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali pobliže ne obrazlaže u svojoj žalbi u čemu je to činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Suprotno tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je na temelju provedenog postupka iz svih izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te djelatnost i opt. S. K., kao i ostale trojice optuženika ispravno pravno označio kada

I Kž 835/00-5

ih je proglasio krivima i to opt. S. G. za kazneno djelo iz čl. 188. st. 1. KZ, opt. S. K. za kazneno djelo iz čl. 193. KZ, te čl. 218. st. 1. KZ, opt. R. N. za kazneno djelo iz čl. 188. st. 1. u svezi s čl. 37. st. 1. KZ, te čl. 218. st. 1. KZ, i opt. J. I. za kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ.

Nisu stoga osnovane žalbe opt. S. G., opt. R. N. i opt. S. K. iz žalbenih osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Po službenoj dužnosti ispitana je pobijana presuda u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, pri čemu ovaj drugostupanjski sud u povodu podnijetih žalbi optuženika nalazi da više nema zakonske osnove za primjenu čl. 69. st. 2. KZ u odnosu na opt. S. K. i opt. J. I., zbog čega je pod toč. I. izreke ove drugostupanjske presude preinačio presudu suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, kako je to naznačeno pod toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

Naime, prema odredbi čl. 69. st. 7. KZ uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što je protekla godina dana od isteka vremena provjeravanja, zbog čega je taj rok u odnosu na opt. S. K., prema presudi Općinskog suda u Puli broj K-420/94 (Kž-94/97) protekao 11. lipnja 2000. godine, a u odnosu na presudu Općinskog suda u Puli broj K-76/96, protekao je 12. prosinca 2001. godine, jer bi u protivnom bila povrijeđena odredba čl. 368. toč. 5. ZKP na štetu optuženika, prekoračenjem ovlasti koje sud ima po zakonu.

U odnosu na opt. J. I., a prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Puli broj K- 389/98 taj je rok protekao 13. svibnja 2001. godine.

Stoga je u odnosu na opt. S. K. i opt. J. I. postupljeno kao pod toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

U odnosu na žalbe opt. S. G., opt. J. I., te opt. S. K. i opt. R. N. (čl. 382. ZKP).

Opt. S. G. u svojoj žalbi zbog ove žalbene osnove samo naznačuje da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti, uz nepostojanje otegotnih okolnosti zbog čega je trebao izreći blažu kaznu zatvora ovom optuženiku.

Opt. J. I. u svoj žalbi zbog ove žalbene osnove ističe zdravstvene teškoće nastale nakon vađenja šipki iz desne noge i desnog kuka, uz popratne pojave nakon tog operativnog zahvata, zbog čega smatra da se i blažom kaznom može postići svrha kažnjavanja.

Ispitujući pobijanu presudu zbog odluke o kazni kao one žalbene osnove koje naznačuju opt. S. G. i opt. J. I. (opt. S. K. i opt. R. N. uz primjenu čl. 382. ZKP) ovaj drugostupanjski sud nalazi cijeneći s jedne strane u odnosu na opt. S. K., kao i opt. J. I. da se kazne iz opozvanih uvjetnih osuda više ne mogu uzeti kao utvrđene, niti izreći jedinstvene kazne zatvora (zbog primjene čl. 69. st. 7. KZ), da žalbe optuženika zbog odluke o kazni ne treba prihvatiti.

Pritom ovaj drugostupanjski sud istovremeno nalazi da je sud prvog stupnja određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, u odnosu na sve optuženike, pravilno uzeo u obzir okolnosti koje inače utječu da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša, ili teža za njegove počinitelje, a posebno okolnosti vezane za opt. S. G. koji se odnose na njegov obiteljski

I Kž 835/00-5

status, te činjenicu da brine i uzdržava petero maloljetne djece, a radi se o neosuđivanoj osobi, dok je kao otegotno s pravom cijenjena okolnost da oštećenica baš nikakvog povoda u odnosu na kriminalno ponašanje ovog optuženika prema njoj nije dala (kao i u odnosu na ostale optuženike).

Opt. S. K. kao olakotno je s pravom cijenjen također njegov obiteljski status (da je otac četvero maloljetne djece), dok je kao otegotno cijenjen podatak o njegovoj ranijoj osuđivnosti, te prekršajnoj kažnjivosti, a između ostalog i za srodna imovinska kaznena djela.

Opt. R. N. kao olakotno cijenjen je također njezin obiteljski status, a posebno okolnost da je majka troje maloljetne djece, kao njene loše imovinske prilike, dok joj je s pravom kao otegotno uzeta upornost kod učina kaznenih djela poticanja na silovanje, ali i kaznenog djela razbojništva, pri čemu je važno naglasiti da je doista ova optuženica bila inicijator vršenju kriminalne djelatnosti prema oštećenici.

U odnosu na opt. J. I. pravilno je prvostupanjski sud kao olakotno uzeo u obzir njeno zdravstveno stanje, te činjenicu da se ta povreda još uvijek sanira, kako je to ona iznijela i u svojoj osobnoj žalbi, dok joj kao otegotno sud prvog stupnja potpuno i pravilno ocijenio okolnost da je zlouporabila oštećeničnio prijateljstvo od ranije.

Stoga, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu sve naprijed utvrđene okolnosti, kao i okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu ovaj drugostupanjski sud posebno nalazi da oštećenica zbog primijenjene sile od strane četiri osobe, zapravo, nije imala mogućnosti da se brani, niti je mogla pružiti ozbiljniji otpor opt. G. pri počinjenju kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ, ali isto tako zbog istovremene primjene fizičke sile, ni opt. S. K., a ni opt. R. N., kao i opt. J. I. u trenutku istovremenog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjereno je bilo prema opt. S. G. izreći kaznu zatvora u trajanju od tri godine, te opt. S. K. jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, primjenom odredba o stjecaju iz čl. 60. st. 2c. KZ, te opt. R. N., također primjenom odredaba o stjecaju jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, kao i opt. J. I. kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te u iste uračunati i vrijeme provedeno u pritvoru, kako to proizlazi iz izreke prvostupanjske presude, jer će se samo sa tako izrečenim kaznama zatvora ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u svezi s čl. 6. KZ.

Iz tih razloga nisu osnovane žalbe optuženika zbog odluke o kazni.

S obzirom na sve naprijed izloženo, presuđeno je na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 27. studenog 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Katica Jelić, v.r.