Rev-1615/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1615/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Veseljka Šeparovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz Z., koga zastupa K. E., odvjetnik u Z., protiv tužene A. J. iz Z., koju zastupa M.-U. D., odvjetnica u Z., radi razvoda braka i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu br. GŽ2-163/93 od 30. studenog 1993. godine u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P2-1694/88 od 13. listopada 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 1994. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Zagrebu br. GŽ2-163/93 od 30. studenog 1993. godine potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P2-1694/88 od 13. listopada 1992. godine (i) u dijelu kojim je mldb. dijete stranaka -D. J., rođen … godine - povjereno na čuvanje i odgoj majci.

Protiv te pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. U reviziji se navodi samo to da je trebalo ponoviti vještačenje Zavoda za zaštitu mentalnog zdravlja djece i omladine.

Revizija nije osnovana.

Jedino na bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Ta bitna povreda, nedvojbeno, nije ostvarena. O svim ostalim procesnim povredama zbog kojih se revizija i inače može izjaviti, bez obzira da lije riječ o onima relativno ili onima apsolutno bitnog značaja, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se na takve povrede revident izričito, konkretno, poziva (arg. iz odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku). Revident to ovdje ne čini, dakle, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren. Pobijana je odluka zakonito donesena. Naime, na to upućuju rezultati raspravljanja i na temelju njih utvrđene činjenice (drugostupanjski sud ih je u cijelosti prihvatio), koje je revizijski sud i inače dužan respektirati zato što se revizija, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Takve okolnosti - a ima se u vidu dob djeteta, agresivno ponašanje tužitelja u obitelji, okolnost da je brigu oko djeteta u međuvremenu vodila majka tužitelja, te osobine majke koje, u zajednici s općim mogućnostima, ukazuju na mogućnost da djetetu pruži sve potrebno za njegov svestran napredak - nesumnjivo upućuju na to da su donesenom odlukom zadovoljeni interesi djeteta. A kada je pobijana odluka u interesu djeteta onda ne može biti riječ o ostvarenju revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Prema tome, istaknuti revizijski razlozi nisu osnovani odnosno opravdani, pa je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 30. lipnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš v.r.