Rev-1623/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1623/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Miljenke Vraničar kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. -. H. d.o.o. iz Z., koga zastupa M. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. L. iz Z., koga zastupa B. R., odvjetnik u Z., radi iselenja, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. veljače 1996. br. Gž 3497/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. veljače 1995. br. Ps 1260/94, u sjednici održanoj dana 31. ožujka 1999.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik iseliti iz prostorije pobliže označene u izreci te presude u samačkom hotelu u Z., V. naselje …, te prostoriju predati na slobodno raspolaganje tužitelju, kao i naknaditi mu parnični trošak.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud njegovu reviziju prihvati.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da tuženik koristi sobu u samačkom hotelu tužitelja, koji je pravni sljednik Tvornice R., da je tuženik bio radnik te tvornice, te da je tužitelj opozvao tuženiku daljnje korištenje sobe.

Na temelju tih činjenica sudovi nižega stupnja su zauzeli pravilno pravno stajalište da nakon spomenutog opoziva tuženiku ovaj koristi predmetnu sobu bez valjanog pravnog osnova. Tuženik se u reviziji neosnovano poziva na samoupravni sporazum temeljem kojega je njemu data na korištenje predmetna soba, jer kao što je već naveo u razlozima svoje presude sud drugoga stupnja, nakon donošenja Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90) prestali su važiti samoupravni sporazumi.

Tuženik također neosnovano prigovara da je konkretni spor trebalo riješiti u upravnom a ne u sudskom postupku. Ovo stoga, što se u konkretnom slučaju ne radi o useljenju u stan bez valjane pravne osnove kada bi za iseljenje bio nadležan upravni organ (čl. 94. st. 1. Zakona o stambenim odnosima).

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kad su tuženika obvezali da iseli iz predmetne prostorije i predaju na slobodno raspolaganje tužitelju.

Stoga je tuženikova revizija neosnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 31. ožujka 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.