Rev-1683/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1683/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. J. iz Z., koju zastupa punomoćnik J.-Z. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženog M. Z. iz Z., te umješača na strani tuženog C. Z., oba zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik iz Z., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženika i umješača protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 28. studenog 1995. godine broj Gž-1977/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. svibnja 1994. godine broj Ps-1604/91, u sjednici održanoj dana 25. ožujka 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika i umješača odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja, kojom je tuženik obvezan iseliti se iz stana u Z., M. T. … i predati ga tužiteljici slobodnog od osoba i stvari, uz naknadu parničnih troškova.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženik i umješač na strani tuženika (čije je miješanje prešutno prihvaćeno na početku postupka) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude preinače i odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnih troškova.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila sve revizijske navode i predložila da se revizija odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Revidenti neosnovano smatraju da je obrazloženje pobijane odluke prešturo i da nije argumentirano odgovoreno na žalbene prigovore. Naime, ovaj sud ocjenjuje da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da nema nerazumljivosti, nejasnosti ili proturječnosti, tako da (bez obzira na dužinu obrazloženja) nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP. U obrazloženju pobijane presude sud je sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio one žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

Neosnovana je i tvrdnja revidenata da je pobijana presuda utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa da je zbog toga ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je majka tužiteljice kao zaposlenica umješača njegovom odlukom dobila na korištenje društveni stan, uz obvezu dati sporni stan u najam drugom zaposleniku umješača za vrijeme dok sa svojom obitelji koristi dodijeljeni društveni stan, pa se po odluci umješača u sporni stan uselio tuženik. Utvrdili su i to da je majka tužiteljice kao nositelj stanarskog prava kupila dodijeljeni društveni stan sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Na temelju takvih utvrđenja, sudovi su pravilno zaključili da je pravo korištenja stana tuženiku bilo vremenski ograničeno za vrijeme dok majka tužiteljice s obitelji koristi društveni stan, te da je kupovinom taj stan postao vlasništvo ranijeg nositelja stanarskog prava, a to znači da se više taj stan ne koristi kao društveni i da je tako tuženiku prestao pravni osnov za korištenje spornog stana.

Pobijanom odlukom je pravilno odgovoreno na žalbeni navod kojim se tvrdi da tuženik koristi stanarsko pravo na temelju prava stanovanja kao osobne služnosti. Naime, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova među strankama iz pravnog odnosa dodjele stana nije postojala namjera ili volja osnivanja osobne služnosti u korist tuženika (odnosno zaposlenika umješača) na teret spornog stana, što je pretpostavka za njeno osnivanje u smislu čl. 60. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima - "Narodne novine" broj 53/91, u svezi sa pravnim pravilima Poglavlja 7 - paragrafi 472. do 530. Austrijskog općeg građanskog zakonika, što sada reguliraju odredbe čl. 217., 218. i 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 91/96. Namjera i cilj je bila sklapanje ugovora o najmu sukladno odluci umješača i Samoupravnom sporazumu o osnovama i kriterijima za raspodjelu stanova i stambenih kredita, koji ne može prerasti u trajno pravo stanovanja.

Zbog toga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 37. ZOVO kada su prihvatili tužbeni zahtjev.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji je odlučeno na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 25. ožujka 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.