Rev-1256/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Katarine Buljan, Miroslave Vekić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.L. iz P.P., G. …, kojeg zastupa punomoćnik Z.B., odvjetnica iz Z., protiv tuženice C. d.d. Z., Trg b.J. J. …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. listopada 1994. godine, br. Gž-7384/94-2, kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda Zagreb od 17. svibnja 1994. godine, br. Pn-6605/93., u sjednici održanoj dana 20. svibnja 1998. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1256/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1256/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Katarine Buljan, Miroslave Vekić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.L. iz P.P., G. …, kojeg zastupa punomoćnik Z.B., odvjetnica iz Z., protiv tuženice C. d.d. Z., Trg b.J. J. …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. listopada 1994. godine, br. Gž-7384/94-2, kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda Zagreb od 17. svibnja 1994. godine, br. Pn-6605/93., u sjednici održanoj dana 20. svibnja 1998. godine,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se djelomično revizija tuženice, pa se djelomično preinačuje drugostupanjska presuda u st. II. izreke i sudi:
"Tuženica je dužna platiti tužitelju još 4.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate počev od 17. svibnja 1994. godine do isplate, te naknaditi mu troškove cijelog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, dok se preostali dio tužbenog zahtjeva odbija."
U preostalom dijelu revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica platiti tužitelju 29.792,40 kn sa kamatom po stopi iz čl. 277. st. 1. ZOO i to na iznos od 29.560,00 kn počev od 17. svibnja 1994. godine, na iznos od 40,13 kn od 1. listopada 1993. godine, a na iznos od 192,27 kn od 1. studenog 1993. godine pa sve do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak od 2.300,00 kn. Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.640,00 kn je odbijen. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda preko iznosa od 24.792,40 kn do iznosa od 29.792,40 kn (za iznos od 5.000,00 kn). Djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i djelomično je preinačena prvostupanjska presuda tako da je tuženica obvezana platiti tužitelju još iznos od 12.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate počev od 17. svibnja 1994. godine do isplate, te naknaditi mu dalji parnični trošak od 1.370,00 kn, dok je u ostalom dijelu kojim je odbijen tužbeni
zahtjev preko ukupno dosuđenog iznosa od 41.792,40 kn (za iznos od 7.640,00 kn) žalba tužitelja odbijena.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer su iznosi naknade štete previsoko utvrđeni (primjereni bi bili za fizičke boli 5.000,00 kn, za strah 4.000,00 kn, te za naruženost 5.000,00 kn), pa je predložila da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju, niti se o njoj izjasnio nadležni državni odvjetnik.
Revizija je djelomično osnovana.
U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja kao treće osobe (radnika osiguranika) za isplatu naknade štete na temelju ugovora o osiguranju od odgovornosti za štetu uslijed smrti, povrede tijela ili zdravlja, kao i oštećenja ili uništenja stvari treće osobe. Radi se o šteti nastaloj iz djelatnosti osiguranika. Svota osiguranja se po ugovoru revalorizira indeksom kretanja cijena na malo u Republici Hrvatskoj.
U ovom stadiju postupka sporna je visina pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli zbog naruženosti.
Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj dana 20. rujna 1993. godine, stradao kao radnik poduzeća I. - I. d.o.o. na svom radnom mjestu (u kuhinji) tako što je vrelim grahom i parom iz kotla opečen po rukama, vratu, prsima i leđima. Utvrdili su i to da je tužitelj zbog tih povreda trpio jake fizičke boli 7 dana, srednje jake oko 10 dana, manje oko 20 dana, a povremene manje boli javljale su se oko 6 tjedana; trpio je i jaki strah 1 - 2 dana, a za vrijeme daljeg liječenja postojao je sekundarni strah i briga za stanje zdravlja; kao posljedica povređivanja tužitelju je ostala i naruženost u početnom stadiju srednjeg stupnja.
Cijeneći sve okolnosti slučaja u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91., 73/91, 3/94. - dalje ZOO), nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da te okolnosti, a posebno jačina i trajanje fizičkih boli i straha, te stupanj naruženosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade i za te vidove nematerijalne štete.
Međutim, revident osnovano prigovara da je pobijana presuda utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, i po ocjeni ovog suda previsoko je odmjerena pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke boli i strah. Po mišljenju ovog suda za fizičke boli koje je tužitelj trpio primjerena je pravična novčana naknada od 8.000,00 kn, a za pretrpljeni strah 4.000,00 kn (kako je dosudio prvostupanjski sud), pa ti iznosi predstavljaju odgovarajuću zadovoljštinu za trpljene tegobe.
Suprotno revizijskim navodima, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada od 8.000,00 kn za duševne boli zbog naruženosti, jer taj iznos i po mišljenju ovog suda predstavlja primjerenu satisfakciju za tu posljedicu povređivanja, pri čemu je sud posebno imao u vidu životnu dob tužitelja.
Zbog svaga toga o reviziji tuženice odlučeno je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP i čl. 393. ZPP.
Odluka o troškovima cijelog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP. Tužitelj je uspio u sporu sa približno 70%, pa su mu ukupni troškovi dosuđeni srazmjerno tom uspjehu, osim troškova vještačenja, koji su dosuđeni u cijelosti.
U Zagrebu, 20. svibnja 1998.
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.
Suglasnost
ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent
(Štefica Klepac)