Gzp-1749/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1749/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari I- predlagateljice S. Š. iz S.-D., II-predlagateljice Š. V. iz T., III-predlagateljice M. M. iz T., IV- predlagatelja J. K. iz O. G., V-predlagateljice J. M. iz K. Š., VI-predlagateljice N. O. iz B. D., VII-predlagatelja J. I. iz T., VIII-predlagateljice Lj. D. iz T., i IX-predlagateljice T. E. iz T., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevima predlagatelja od 5. prosinca 2008., dana 23. studenoga 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagateljici S. Š. iz S.-D., II-predlagateljici Š. V. iz T., III-predlagateljici M. M. iz T., IV-predlagatelju J. K. iz O. G., V-predlagateljici J. M. iz K. Š., VI-predlagateljici N. O. iz B. D., M., VII-predlagatelju J. I. iz T., P., VIII-predlagateljici Lj. D. iz T., i IX- predlagateljici T. E. iz T., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisućekuna) svakome.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelji su 5. prosinca 2008. podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05, 16/07 i 113/08 dalje: ZS), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka vođenog kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-2136/05 (prije pod poslovnim brojem P-441/04).

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2136/05 (prije pod poslovnim brojem P-441/04), očitovanja Županijskog suda u Splitu od 21. ožujka 2009. i telefonske provjere kod nadležnih sudova, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav):

- ovdje predlagatelji su kao tužitelji zajedno sa tužiteljicom Z. H. podnijeli 4. ožujka 2004. tužbu kod Općinskog suda u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske radi isplate božićnice za 2000. godinu u iznosu od 1.000,00 kn svakom tužitelju te isplate dara za djecu uz iznosu od 400,00 kn svakom tužitelju te je predmet zaveden pod poslovnim brojem P-441/04;

- 25. ožujka 2004. zaprimljen je u spis odgovor tuženice na tužbu, a na ročištu održanom 17. svibnja 2004. sud je tužiteljima odredio rok od 15 dana da postave određen tužbeni zahtjev tako da točno označe koji tužitelji traže naknadu s osnova dara za djecu te da označe za svakog posebno koliko ima djece koja bi eventualno ostvarivala pravo na dar te da za djecu dostave izvode iz matične knjige rođenih;

- kako tužitelji nisu postupili po traženju suda sud je zakazao ročište za 21. rujna 2004. na kojem su ročištu tužitelji predali u spis podnesak u kojem je navedeno da se tužba u odnosu na tužiteljicu Z. H. povlači, a u istom podnesku je sukladno nalogu suda preinačena tužba u dijelu kojim se traži isplata dara za djecu, nakon čega je glavna rasprava zaključena;

- na ročištu od 29. rujna 2004. donesena je i objavljena presuda i rješenje poslovni broj P-441/04 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da je tužba tužiteljice Z. H. povučena;

- protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu 11. listopada 2004., pa je cijeli spis dostavljen Županijskom sudu u Splitu radi donošenja odluke o žalbi;

- rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-349/05 od 2. lipnja 2005. ukinuta je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-441/04 od 21. rujna 2004. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

- predmet je zaveden kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-2136/05, nakon čega je ročište zakazano za 9. rujna 2005. (isto nije održano);

- tužitelji su podnescima od 6. svibnja 2006. i 23. lipnja 2006. požurivali postupanje suda;

- na ročištu održanom 23. svibnja 2007. sud je raspravljao o meritumu spora, a na ročištu održanom 14. lipnja 2007. zaključena je glavna rasprava;

- na ročištu od 27. lipnja 2007. donesena je i objavljena presuda poslovni broj P- 2136/05 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja;

- protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu 15. siječnja 2008. te je cijeli spis 11. veljače 2008. dostavljen Županijskom sudu u Splitu radi donošenja odluke o podnesenoj žalbi;

- presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-678/08 od 4. svibnja 2009. preinačena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2136/05 od 27. lipnja 2007;

- navedenu drugostupanjsku presudu tužitelji su zaprimili 1. lipnja 2009.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je, razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o predmetnom zahtjevu.

S obzirom da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-678/08 od 4. svibnja 2009. preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2136/05 od 27. lipnja 2007. pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju počinje teći podnošenjem tužbe 4. ožujka 2004. i traje do 1. lipnja 2009. kada su ovdje predlagatelji zaprimili navedenu drugostupanjsku presudu kojom je pravomoćno dovršen predmetni parnični postupak. Dakle, postupak je trajao 5 (pet) godina, 2 (dva) mjeseca i 27 (dvadesetsedam) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležni sudovi u predmetnom parničnom postupku nisu bili u dovoljnoj mjeri ažurni, jer su zanemarili odredbu članka 434. stavka 1. ZPP kojom je propisana hitnost u postupanju suda u radnim sporovima. Iako se predmet nalazio dva puta u žalbenim stadijima i iako je postupak pravomoćno dovršen ipak nije udovoljeno načelu ekonomičnosti iz odredbe članka 10. stavka 1. ZPP.

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Prema ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju je riječ o činjenično i pravno složenom predmetu, jer je postupak pokrenut od strane devet tužitelja radi isplate temeljem dvije pravne osnove, a u predmetu je bilo sporno je li nastala obveza tuženice na isplatu nagrade za božićne blagdane (božićnice) za 2000. godinu i dara za djecu u prigodi Dana sv. Nikole s obzirom da nije postignut sporazum između ugovornih stranaka Kolektivnog ugovora o njihovoj visini, odnosno je li riječ o produljenoj primjeni odredaba ranijeg Kolektivni ugovora kojim je utvrđena visina božićnice i dara za djecu za prethodnu 1999. godinu.

Predlagatelji su kao tužitelji doprinijeli trajanju postupka svojim ponašanjem zato jer nisu odmah uz tužbu dostavili dokaze kojima se utvrđuju činjenice navedene u tužbi, već su to dostavili nakon traženja suda i to nakon više od tri mjeseca po proteku roka kojeg im je sud odredio za izvršenje te radnje.

Imajući na umu ukupno trajanje parničnog postupka, postupanje sudova, ovaj sud ocjenjuje osnovanim zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Visinu naknade u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisućekuna) svakom predlagatelju, Vrhovni sud Republike Hrvatske je odmjerio uzimajući u obzir sve navedeno, kao i vrstu i prirodu spora (spor male vrijednosti) te činjenicu da ovaj vid zaštite ne može pogodovati težnjama suprotnim njegovoj svrsi imajući pri tome na umu okolnost da je predmetni postupak pravomoćno dovršen, čime je u jednom dijelu pravo predlagatelja ostvareno, uz uvažavanje općepoznatih socijalnih složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. studenoga 2009.

S U D A C

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.