Gž-370/2005-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: Gž.370/05-2

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Valentinu Habušu, kao sucu pojedincu u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Z. L. iz V., ..., protiv protustranke P. P. –. P. d.o.o. Č., ..., radi prijenosa vlasništva nekretnina, a povodom žalbe F. Đ. iz K., zastupanog po punomoćniku F. Đ., odvjetniku iz K., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu – Zemljišnoknjižni odjel od 04. ožujka 2002. g. broj RZ.876/02-7, dana 10. ožujka 2005. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba F. Đ. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj RZ.876/02 od 04. ožujka 2002. godine.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem na temelju ugovora od 22. veljače 2002. g. sklopljenog između predlagatelja kao davatelja osiguranja s jedne strane i protustranke kao naručitelja s druge strane dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretninama predlagatelja upisanim u z.k.ul.br. 3265 k.o. K., čest. br. 1131/151 gospodarska zgrada od 6 ara i 88 m2, dvorište od 5 ara, trstik od 44 ara i 35 m2 i šuma od 44 ara i 35 m2 uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja novčanog potraživanja protustranke u iznosu od 40.000 EUR.

Navedeno rješenje pobija založni vjerovnik F. Đ. ne navodeći zakonskih žalbenih razloga, ali s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i naloži zemljišnoknjižnom odjelu suda prvoga stupnja da uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe u zemljišnim knjigama pobijanog rješenja.

Žalba F. Đ. je neosnovana.

Iz sadržaja žalbe mora se zaključiti da žalitelj pobija navedeno rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba se sastoji od tvrdnje da žalitelj ima upisano pravo zaloga (hipoteke) u iznosu od 11.200,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti na predmetnim nekretninama, te da je uknjižba ovog založnog prava (hipoteke) izvršena 1998. g.

Navedena žalbena tvrdnja odgovara istini jer prednja činjenica proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvadka koji se nalazi u spisu.

Druga žalbena tvrdnja sastoji se u tome što žalitelj smatra da se nije smio izvršiti zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva s imena predlagatelja, a na ime i vlasništvo protustranke glede naprijed navedenih nekretnina, uz zabilježbu da je upis prava vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine protustranke, jer da on – žalitelj nije odobrio prijenos nekretnina s imena i vlasništva predlagatelja na ime i vlasništvo protustranke.

Glede te žalbene tvrdnje, valja kratko reći da uknjižbu hipoteke reguliraju odredbe čl. 35, 36, 37, 38, te 130-139 Zakona o zemljišnim knjigama (daljle: ZZK), odnosno da niti jednom odredbom ZZK nije propisano da založni dužnik na čijim je nekretninama upisana hipoteka ne može ove nekretnina prenjeti u vlasništvo druge osobe bez odobrenja založnog vjerovnika, odnosno da je za prijenos nekretnina založnog dužnika na drugu osobu potreban pristanak založnog vjerovnika.

S druge strane, prema odredbi čl. 297 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koja ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu ne bude li mu o dospijeću ispunjena može namiriti iz vrijednosti te stvari ma čija ona bila, a njen svagdašnji vlasnik dužan je to trpjeti.

Isto tako prema čl. 336 ZV koji regulira pravo na namirenje založnog vjerovnika, prema ovoj zakonskoj odredbi založni dužnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako što drugo zakonom nije određeno.

Kao što je već rečeno, imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe jasno je da u konkretnom slučaju žalitelj nije trabao dati nikakvo odobrenje, odnosno pristanak da se predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi s imena i vlasništva predlagatelja prenesu na ime i vlasništvo protustranke uz zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja novčane tražbine.

Drugim riječima, sud prvoga stupnja je pravilno primjenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje.

Valjalo je stoga odbiti žalbu F. Đ. kao neosnovanu i temeljem čl.380 st. 1 toč. 2 Zakona o parničnom postupku u svezi s čl. 91 ZZK povrditi pobijano rješenje.

U Varaždinu, 10. ožujka 2005. godine

S U D A C :

Valentin Habuš, v. r.