Rev-1658/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1658/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz Z., zastupane po punomoćniku A. J., odvjetniku u Z., protiv tužene C.-o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu, broj: Gž-3362/97 od 10. ožujka 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-798/95 od 23. siječnja 1997. godine, u sjednici održanoj 14. ožujka 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-798/95 od 23. siječnja 1997. godine tužena je obvezana isplatiti tužiteljici iznos od 44.180,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (dalje: Uredbe) počev od 23. siječnja 1997. godine do isplate, te naknaditi tužiteljici parnični trošak od 4.154,34 kn, dok je za više traženo od daljnjih 11.500,00 kn tužbeni zahtjev odbijen. Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu, broj: Gž-3362/97 od 10. ožujka 1998. godine potvrđena je prvostupanjska presuda u njenom dosuđujućem i odbijajućem dijelu dok je rješenjem tog suda pod navedenim brojem na dosuđeni iznos parničnih troškova priznata zatezna kamata po čl. 1. Uredbe počev od 23. siječnja 1997. godine, do isplate.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje dosuđenjem ukupno zatražene naknade nematerijalne štete.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporno pitanje visine pripadajuće naknade nematerijalne štete tužiteljici. Naime, tužiteljica smatra da su iznosi dosuđeni joj s osnova fizičkih bolova, straha, te duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti prenisko određeni.

U ovom štetnom događaju tužiteljica je zadobila povrede u vidu potresa mozga, trzajne ozljede vratne kralježnice, te natučenja glave i lijeve strane prsišta.

Prema nalazu liječnika vještaka neurologa dr. D.P. i kirurga dr. N.H. tužiteljica je vezano za povrijeđivanje i tijek liječenja trpila fizičke bolove jakog intenziteta 7 – 9 dana, srednjeg intenziteta oko 10 dana, te manjeg intenziteta 3 tjedna. Doživjela je strah koji je kao tzv. primarni, intenzivni i kratkotrajan bio prisutan u trenutku povrijeđivanja, te potom prešao u tzv. sekundarni strah koji je jačeg intenziteta trajao 1-2 dana, srednjeg intenziteta oko tjedan dana, te manjeg intenziteta oko 2 tjedna. Zaostale su posljedice povrijeđivanja u vidu postkomocionog moždanog sindroma što predstavlja smanjenje životne i radne sposobnosti tužiteljice za 15%.

Obzirom na nalaz vještaka o vrsti i težini zadobijenih povreda, te intenzitetu i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te stupnju smanjenja životne i radne sposobnosti tužiteljice, vodeći računa o njenoj životnoj dobi (rođena 1977. godine), mišljenje je ovog suda da iznosi dosuđeni tužiteljici nižestupanjskim presudama i baš: za fizičke bolove 7.500,00 kn, strah 5.000,00 kn, te duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 29.000,00 kn u konkretnom slučaju predstavljaju apsolutno primjerenu naknadu tužiteljici, sve u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) zbog čega bi dosuđenje većih od tih iznosa bilo protivno cilju i svrsi kojoj je ova vrsta naknade namijenjena.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).

U Zagrebu, 14. ožujka 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.