Legislator Case Law & Legislation
Rev-3209/1995-2 AI generated

Rev-3209/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-3209/1995-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J.P. iz V., koju zastupa punomoćnik D.G., odvjetnik iz V., protiv tuženice J.D. iz V., koju zastupa punomoćnik J.K., odvjetnik iz V., radi poništenja ugovora i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku od 4. svibnja 1995. godine broj Gž-895/95, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 21. veljače 1995. godine broj P-1412/94, u sjednici održanoj dana 13. listopada 1999. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-3209/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3209/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J EŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J.P. iz V., koju zastupa punomoćnik D.G., odvjetnik iz V., protiv tuženice J.D. iz V., koju zastupa punomoćnik J.K., odvjetnik iz V., radi poništenja ugovora i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku od 4. svibnja 1995. godine broj Gž-895/95, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 21. veljače 1995. godine broj P-1412/94, u sjednici održanoj dana 13. listopada 1999. godine,

presudio i riješio je:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da je tužiteljica član porodičnog domaćinstva tuženice, te poništenje ugovora o prodaji stana u V., ... , sklopljenog između HŽ i tuženice. Odbijen je i zahtjev za utvrđenje suvlasništva tužiteljice na istom stanu sa dijelom od 1/2, te za izdavanje tabularne isprave, koju bi u protivnom zamijenila presuda. Tužiteljica je obvezana naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 660,00 kn.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja prihvaćena je djelomično žalba tužiteljice i prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu kojim je traženo utvrđenje da je tužiteljica član nog domaćinstva i u tom dijelu je tužba odbačena. U ostalom dijelu žalba tužiteljice je porodič

odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je izjavila reviziju iz čijih navoda proizlazi da je izjavljena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili pak preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

Tuženica nije odgovorila, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Prema revizijskim navodima pobijana presuda nema valjanih i dostatnih razloga o odlučnim činjenicama, a u presudi postoje i stanovite proturječnosti. Time revidentica upućuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Suprotno tvrdnjama revidentice, pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Presuda i rješenje sadrže potpune razloge i nemaju nikakvih proturječnosti.

Budući da je rješenje o odbacivanju tužbe za tužiteljicu povoljnija odluka od odbijajuće presude, ni u tom dijelu nema bitne povrede na koju opisno upućuje tužiteljica (iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 365. st. 1. i 374. ZPP).

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženica bila nositelj stanarskog prava na stanu u V., … , ulaz I. kat II, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, lođe i drvarnice, u ukupnoj površini od 59,40 m5, a koji je izgrađen na kčbr. 523/18 k.o. V., te da je taj sporni stan kao nositelj stanarskog prava kupila od HŽ Z. ugovorom od 13. svibnja 1994. godine.

Na temelju takvih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da tužiteljici, koja nije jedna od ugovornih strana ugovora o kupoprodaji, u smislu čl. 112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 91/96 - dalje ZOO) ne pripada pravo tražiti poništenje tog ugovora.

Pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti eventualno đenje da je suvlasnica na spornom stanu, te za kumuliranog zahtjeva tužiteljice za utvr

izdavanje tabularne isprave. Tužiteljica tijekom postupka nije istakla ni pravni temelj za stjecanje suvlasništva, niti predložila dokaze kojima bi potkrijepila svoju tvrdnju o postojanju tog prava.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbene zahtjeve.

Pogrešna je ocjena drugostupanjskog suda da zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica član porodičnog domaćinstva tuženice predstavlja zahtjev za utvrđenje činjenica. Tim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenje postojanja određenog pravnog odnosa, a takav zahtjev se u smislu čl. 187. st. 1. ZPP može postaviti. Međutim, po mišljenju ovog suda, tužiteljica nema pravni interes za takvo utvrđenje, pa je zbog toga pobijanom odlukom pravilno odbačena tužba u dijelu kojim tužiteljica traži utvrđenje da je član porodičnog domaćinstva tuženice. Naime, i kao član porodičnog domaćinstva tužiteljica je u smislu čl. 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 103/95, 11/96, 54/96 i 96/99) imala pravo kupiti stan pod uvjetima iz tog zakona samo uz suglasnost nositelja stanarskog prava. Osim toga, prema odredbi čl. 23. st. 1. istog zakona stanaru prestaje stanarsko pravo danom sklapanja ugovora o kupoprodaji stana, iz čega proizlazi da istim danom prestaje i članovima porodičnog domaćinstva to svojstvo koje su imali na temelju čl. 12. Zakona o stambenim odnosima. Svojstvo člana porodičnog domaćinstva samo po sebi ne daje ni pravni osnov za stjecanje suvlasništva, na što pravilno ukazuje i drugostupanjski sud u svojoj presudi.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tužiteljice odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 13. listopada 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac