Rev-411/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 411/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. iz V., zastupanog po punomoćnici V. Š., odvjetnici u V., protiv tužene R. H., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Ž., Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2331/09-3 od 12. prosinca 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji broj P-125/07-65 od 28. rujna 2009., u sjednici održanoj 12. srpnja 2017.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio od tuženice naknadu štete i to s osnova imovinske štete 268.000,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate, te na ime neimovinske štete iznos od 100.000,00 kn, s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Ujedno je tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu mu parničnog troška.

Istom je odlukom naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 27.250,00 kn, u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj, pa se poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i naložilo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak. Podredno predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje ZPP) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 298. i čl. 311. ZPP-a.

Naime, sud je postupak proveo u skladu s odredbama ZPP-a i ovlašten je bio odlučiti, sukladno odredbi iz čl.259. ZPP-a, s obzirom na prijedloge tužitelja o potrebi provedbe novoga vještačenja, da novo vještačenje nije potrebno provesti.

Suprotno revizijskim navodima, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer drugostupanjska presuda sadrži dostatne razloge da bi se ona mogla ispitati, a nema niti proturječja razloga presude sa ispravama i zapisnicima u spisu.

Potpuno paušalno poziva se tužitelj i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7. ZPP-a. Naime, ništa iz postupka ne upućuje na to da bi sud bio u obvezi utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile jer nisu postojale sumnje da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Ništa ne upućuje niti na to da bi sud svoju odluku utemeljio na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

Suprotno reviziji i materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

- da je tužitelj stupio na odsluženje vojnog roka 27. svibnja 2005.,

- da je prethodno obavljen liječnički pregled tužitelja, kada je ustanovljeno da je zdrav za odsluženje vojnog roka,

- da se tužitelj razbolio u devetom mjesecu iste godine, te da mu je naknadno dijagnosticirana tuberkuloza,

- utvrđeno je i da je tužitelj adekvatno liječen i da je bolestan imao poštedu u vojsci,

- te da je nakon liječničkog zbrinjavanja i hospitalizacije tužitelj proglašen privremeno nesposobnim za vojnu obvezu u trajanju od četiri godine, te nakon toga je otpušten iz vojne službe.

Na temelju provedenog vještačenja, u postupku je utvrđeno da je kod tužitelja bolest na vrijeme dijagnosticirana, a da je do oboljenja moglo doći putem zraka sa zaraženim TBC bolesnikom ili endogenom reaktivacijom bacila prisutnih u vidu perzistera u organizmu većine stanovništva, a u sklopu pojačanih psihofizičkih opterećenja ili obične prehlade.

Slijedom takvih utvrđenja, pravilni su zaključci nižestupanjskih sudova da tuženica nije odgovorna za nastalu štetu tužitelju kao posljedicu obolijevanja od tuberkuloze.

Naime, uobičajeni treninzi u vojsci sami po sebi, iako zahtjevni, ne predstavljaju opasnu djelatnost. Zato, u svjetlu utvrđenog činjeničnog stanja, nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 173. Zakona o obveznim odnosima koja govori o objektivnoj odgovornosti, tj. o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

Naprotiv, o odgovornosti tuženice valja prosuđivati osnovom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZOO-a, koja propisuje da tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

U konkretnom slučaju, slijedom utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj prije odsluženja vojnog roka pregledan i da je upućen na odsluženje vojnog roka kao zdrava osoba. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj bio podvrgnut uobičajenoj obuci za sve ročnike koje uključuju izvršavanje odgovarajućih vojnih vježbi. Utvrđeno je da mu je pravovremeno dijagnosticirana bolest zbog koje se privremeno i adekvatno liječio. Utoliko nema krivnje tuženice za obolijevanje tužitelja od tuberkuloze., pa zato niti za nastup eventualne štete tužitelju.

Revizijskim navodima stoga odluka suda ničim nije dovedena u sumnju.

Valjalo je stoga reviziju kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

Zagreb, 12. srpnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.