Rev-3560/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3560/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O.N. iz K., koju zastupa punomoćnik N.K., odvjetnik u Z., protiv tuženika DOM ZDRAVLJA KRAPINA, radi zaključenja ugovora o otkupu stana, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. ožujka 1995. godine, br. Gž 8502/94- 2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Krapini od 13. travnja 1994. godine, br. P 4/94-9, u sjednici održanoj 29. rujna 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. ožujka 1995. godine, br. Gž 8502/94-2 i Općinskog suda u Krapini od 13. travnja 1994. godine, br. P 4/94-9, te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tuženik obvezan, da kao prodavatelj s tužiteljicom kao kupcem zaključi ugovor o kupoprodaji stana na kojem ona ima stanarsko pravo.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ukinu obje presude i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja ili da se preinače i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je osnovana.

Tužbeni zahtjev je prihvaćen jer su sudovi utvrdili da tužiteljica ima stanarsko pravo na predmetnom stanu (dobila ga je 1978. godine), pa ga može otkupiti po odredbama čl. 6. i 9. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92 - pročišćeni tekst).

Presuda zamjenuje ugovor koji je tužena odbila zaključiti s tužiteljicom, pa je ona ustala tužbom.

Tuženi prigovara zahtjevu tužiteljice da joj se proda stan, ne poričući joj stanarsko pravo - jer smatra da ona nema pravo na kupnju stana budući je dobila kredit za dovršenje stambene zgrade i da je njen vlasnik.

Sudovi nisu prihvatili prigovor tuženika jer da nije ni dokazivao da tužiteljica ima kuću za stanovanje (ona to poriče i tvrdi da je dobila neznatna sredstva - kredit od 1985. godine, da kuća nije gotova niti da je njezina), smatrajući da u ovom slučaju nije od značaja odredba čl. 60. i 61. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85) na koje se poziva tuženik jer nije pokrenut niti proveden postupak za iseljenje tužiteljice iz spornog stana zbog toga što bi imala vlastitu useljivu kuću

ili stan.

Prema odredbi čl. 61. Zakona o stambenim odnosima, kada stanar ima ili stekne u istom mjestu u vlasništvu useljivu obiteljsku kuću ili stan kao dio zgrade, koji odgovara potrebama njegovog porodičnog domaćinstva, dužan je o tome obavijestiti stambeni organ, te u roku od 30 dana od obavijesti sa članovima svojeg porodičnog domaćinstva preseliti u kuću ili stan.

Iz podatka u spisu a razvidno je da je tužiteljica dobila kredit za kuću od tuženika 1985. godine.

Sudovi smatraju da iznos kredita koji je dobila tužiteljica nije bio dostatan za izgradnju i dovršenje kuće, prihvaća iskaz tužiteljice da je tim iznosom mogla kupiti samo keramičke pločice.

Nije bitno za ocjenu predmetnog spora da li je i koliko kredita dobila za izgradnju kuće tužiteljica, već da li ju je stekla i time se ostvario razlog za prestanak - gubitak stanarskog prava prema odredbi čl. 61. Zakona o stambenim odnosima.

Sudovi nisu utvrđivali ovu relevantnu činjenicu, pitanje od kojeg zavisi da li tužiteljica ima pravo na otkup stana. To je pitanje, koje sudovi trebaju prethodno raspraviti. Kako to nisu učinili, pogrešno su primjenili materijalno pravo zbog čega su nepotpuno utvrdili činjenično stanje, pa je na temelju čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku trebalo prihvatiti reviziju i ukinuti obje nižestupanjske presude.

Zbog prigovora tuženika da je tužiteljica vlasnik porodične kuće, koju je stekla ranije, a nakon što joj je predmetni stan dat na korištenje (1978. godine), stanarsko pravo tužiteljice u vrijeme isticanja zahtjeva za kupnju je sporno, pa ga tuženik nebi bio dužan prodati - ako se utvrdi da su njegove tvrdnje točne, tj. da tužiteljica ima porodičnu kuću, pa to treba raspraviti u nastavku postupka, te donijeti novu i zakonitu odluku.

U Zagrebu, 29. rujna 1999.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac