Gž-2338/2009 · Županijski sud u Zadru

V Gž-2338/09

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, protiv predloženika Grada Paga, koga zastupa gradonačelnik, a ovoga punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. G. i H. B. iz O., radi uknjižbe prava vlasništva na javnom vodnom dobru, odlučujući o žalbi predloženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pagu od 9. rujna 2009.godine poslovni broj Z- 1282/09, dana 14.travnja 2010. godine,

r i j e š i o j e

1. Uvažava se žalba predloženika Grada Paga te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Pagu od 9. rujna 2009.godine poslovni broj Z-1282/09 tako da se prijedlog odbija, nalaže brisanje upisa, uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i brisanje zabilježbe žalbe u zemljišnoj knjizi.

2. Nalaže se predlagateljici da predloženiku nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 622,20 kuna, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem na temelju prijedloga predlagateljice dopuštena je uknjižba prava vlasništva na čest. zem. 8537/30 k.o. P. u korist predlagateljice i zabilježba da se nekretnina kao javno vodno dobro daje na upravljanje Hrvatskim vodama.

Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio predloženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Naime, točno je da je javno vodno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske, kako je to propisano odredbom čl. 61.st.1. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj 107/95 i 150/05, dalje - ZOV), koji je stupio na snagu 1. siječnja 1996.godine, ali je prijelaz u državno vlasništvo propisan odredbama čl. 60.st.1. u svezi čl. 57. st. 1. ZOV na način da su zemljišne čestice koje čine javno vodno dobro, a to su vodonosna i napuštena korita površinskih kopnenih voda, uređeni i neuređeni indundacijski pojasi i otoci koji su nastali ili nastanu u vodonosnom koritu presušivanjem vode njenom diobom na više rukavaca, naplavljivanjem zemljišta ili ljudskim djelovanjem, ako su do dana stupanja na snagu ZOV bile upisane u zemljišnim knjigama kao javno dobro, vodno dobro, kao državno vlasništvo ili vlasništvo jedinica lokalne samouprave ili da su na osnovu zakona postale vlasništvo države.

Ovaj posljednji slučaj odnosi se na situaciju kada je nekretnina već ranije, prije stupanja na snagu ZOV, po sili zakona postala izvanknjižno vlasništvo države, ali to nije deklarirano u zemljišnoj knjizi.

Po pravnom motrištu ovog suda u konkretnom slučaju nije se moglo udovoljiti prijedlogu, jer se nisu ispunile naprijed navedene zakonske pretpostavke budući nije dokazano da je nekretnina na dan stupanja na snagu ZOV bila upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro, vodno dobro u državnom vlasništvu ili u vlasništvu jedinica lokalne samouprave niti je predlagateljica uz svoj prijedlog dokazala da je već ranije ex lege postala vlasnicom nekretnine u odnosu na predloženika kao pravnog slijednika u zemljišnoj knjizi upisane bivše Skupštine općine Pag, s time da oznaka kulture u zemljišnoj knjizi (kanal blato) sama po sebi nije bila dovoljna da se dopusti upis, jer ne upućuje da bi se radilo o zemljišnim česticama iz čl.57.st.1. ZOV, posebno što se u katastarskom operatu po kulturi vodi kao pašnjak, kako se to opravdano navodi u žalbi, a nije priloženo rješenje nadležnog ministarstva da čestica pripada vidnom dobru (čl.58. ZOV).

Slijedom navedenog obrazloženja valjalo je temeljem čl. 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08, dalje - ZPP) u svezi čl. 127.st.2. i čl.91. st. 1. ZZK odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

Odluka o trošku (točka II.) temelji se na odredbi čl.166.st.2. u svezi čl.381. ZPP, s time da je po Tbr. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05 i 59/07) predloženiku valjalo obistiniti trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 610,00 kuna te poštanski trošak od 12,20 kuna ili ukupno 622,20 kuna, ali ne i trošak sudske pristojbe koja nije plaćena.

U Zadru, 14. travnja 2010. godine

S U D A C

Marin Grbić v. r.