Rev-3220/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3220/2015-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Š. I. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, OIB: ..., koga zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2779/12-2 od 20. kolovoza 2013., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-8100/10 od 1. travnja 2011. u prijedlog za ovrhu i odbačen, u sjednici održanoj 9. travnja 2019.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija ovrhovoditeljice, ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-2779/12-2 od 20. kolovoza 2013. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi broj Ovrpl-8100/10 od 1. travnja 2011. odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava radi naplate iznosa 16.589,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 20. studenoga 2009. do isplate, radi namirenja nepodmirenih kamata dospjelih do 19. studenoga 2009. u iznosu od 5.292,85 kn i troškova ovrhe u iznosu od 1.230,00 kn.

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

"I Uvažava se žalba ovršenika, ukida rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-8100/10 od 1. travnja 2011. i odbacuje predmetni prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice.

II Nalaže se ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu 1.537,50 kn, u roku od 8 dana."

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti drugostupanjsko rješenje na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana, kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te potvrdi rješenje o ovrsi broj Ovrpl-5606/10 od 19. siječnja 2011. Ovrhovoditelj je zatražio trošak revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) u ovršnom postupku dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, a prema odredbi čl. 19. st. 1. OZ u ovršnom postupku se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovrhovoditelj postavlja sljedeća pitanja:

"1. Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 46. st. 5. Ovršnog zakona u vezi s čl. 35. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate kn 16.589,60 sa zateznim kamatama tekućim od 20.11.2009. do isplate te iznosa od kn 5.292,85 na ime nepodmirenih zateznih kamata dospjelih do 19.11.2009., s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije u skladu sa sadržajem ovršnog naslova i njegovoj materijalnoj ovršnosti, iako je ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 16.589,60 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. do isplate te trošak parničnog postupka u iznosu od kn 1.316,10, dakle veći iznos od onog koji potražuje u ovršnom postupku?

2. Da li je Županijski sud donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenio odredbu čl. 200. t. 1. Zakona o obveznim odnosima, odredbu čl. 4. st. 2. i 3. u vezi sa čl. 149. OZ-a kada je utvrdio da se Izjava o prijeboju od 10.12.2010. kojom ovrhovoditelj (radnik) izjavljuje da vrši prijeboj dospjele novčane tražbine prema ovršeniku (poslodavac) odnosi na obveze kod kojih je zakonom isključena mogućnost prestanka obveze prijebojem, slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci pobijanog rješenja?"

Obrazlažući razloge važnosti revident se poziva na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-3990/11-2 od 22. svibnja 2012. i Gžovr-4470/11-2 od 12. lipnja 2012., te odluku Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-1963/12 od 27. svibnja 2013.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Iako je ovrhovoditelji u ovom predmetu postavio nekoliko konkretnih pravnih pitanja ona se u bitnome svode na pitanje - je li ovrhovoditelj (radnik) u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave (protiv poslodavca), s obzirom na njegovu tvrdnju o izvršenom prijeboju ovršenikove tražbine prema njemu koja potječe iz iste ovršne isprave, ovlašten potraživati tražbinu koja je zapravo manja od one na koju bi imao pravo po ovršnoj ispravi (glede visine duga i zateznih kamata), te da li takav prijedlog za ovrhu sadrži sve propisane podatke za odlučivanje o njemu?

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

Prema odredbi čl. 35. st. 1. OZ prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

Prema ovršnoj ispravi u ovom predmetu ovrhovoditelju (radniku) je na ime razlike plaće dosuđeno 16.589,60 kn s pripadajućim kamatama te razmjerni dio troškova parničnog postupka u iznosu 1.316,10 kn.

U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj je naveo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika u iznosu od 9.541,22 kn, čime je prestala obveza ovršenika na isplatu dijela dospjelih zateznih kamata u iznosu 8.225,12 kn i troška parničnog postupka dok je ostao nepodmiren dio zateznih kamata dospjelih do 19.11.2019. u iznosu 5.292,85 kn, kao i cjelokupno glavno potraživanje.

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da tražbina naznačena u prijedlogu za ovrhu nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave i to u pogledu troškova parničnog postupka i zateznih kamata. Ocjena je ovog suda da izraženo shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno. Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), tako da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i potom glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ-a, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka.

Proizlazi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu s obrazloženjem da prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine sukladno izreci ovršne isprave. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukidanjem rješenja o ovrsi te odbacivanjem iz navedenih razloga prijedloga za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP uz prihvaćenje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovan postupak (tako i ovaj sud u odlukama Rev 2132/13-2 od 6. lipnja 2017., Rev 2235/13-2 od 12. travnja 2017. i Rev 1898/14-2 od 9. siječnja 2018.).

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti sukladno uputi iz ovog rješenja, nakon čega će ispitujući sve žalbene razloge, ponovno odlučiti o žalbi ovršenika, kao i o cjelokupnim troškovima nastalim u povodu pravnih lijekova (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 9. travnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.