Supreme Court dismissed appeal as inadmissible because the disputed property value exceeded the 200,000 kn threshold for review.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's extraordinary appeal against the lower courts' confirmation of a property division agreement. The appellant argued for the invalidity of the contract, but the court determined the appeal was inadmissible because the value of the disputed property, established at 250,001 kn, exceeded the 200,000 kn threshold required for filing a review under the Civil Procedure Act. Consequently, the appeal was rejected as unfounded, upholding the lower courts' decision that the written agreement with notarized signatures was valid without requiring solemnization.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1. ZPP; čl. 40. st. 2. ZPP: When a party files an appeal based on a property value exceeding 200,000 kn, the appeal is admissible even if the initial claim did not specify such a value, provided the lower court has determined the value exceeds the statutory threshold.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2945/16-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB: …, iz S., O., kojeg zastupa punomoćnik J. A. M., odvjetnik u V., S., protiv tuženika: 1. A. K., OIB: …, iz T., Bosna i Hercegovina, i 2. H. R. (pok. E.), OIB: …, A., SR Njemačka, koje zastupa punomoćnica M. K. M., odvjetnica u S., radi utvrđenja ništavosti i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-460/16 od 5. svibnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-668/15 od 11. prosinca 2015., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2018.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom (toč. I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1.Utvrđuje se da je ugovor o diobi bračne stečevine od dana 02. listopada 2001. godine, broj solemnizacije … javne bilježnice M. P. ništav.
2. Utvrđuje se da je tužitelj spram tuženika vlasnik za daljnjih ½ nekretnine čestice zemljišta 1727/11 i 1727/14, Z.U. 1505 K.O. O., te je ovlašten temeljem ove presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva uz istodobni izbris tog prava vrhom čestice zemljišta 1727/11 i 1727/14 Z.U. 1505 K.O. O. i 70 3/8 dijela tužene ad 1 te 1/8 dijela tuženika ad 2 na svoje ime.
Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 20.625,00 kn (toč. II. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio tzv. izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku, pobijajući je „iz svih revizijskih i izvanrednorevizijskih razloga predviđenih ZPP-om poglavito iz čl. 382 u svezi sa čl. 385.“, uz prijedlog da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, između ostaloga, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn. Odredbom pak čl. 40. st. 2. ZPP-a propisano je da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu (što je ovdje slučaj), mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.
U ovom predmetu tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora sa 10.000,00 kn, no prvostupanjski sud je, povodom prigovora tuženika, rješenjem (protiv kojega nije dopuštena posebna žalba) na glavnoj raspravi održanoj 6. studenoga 2015. (list 43 spisa) utvrdio vrijednost predmeta spora sa 250.001,00 kn. Međutim, obzirom da tužitelj to rješenje nije pobijao u žalbi protiv konačne odluke (čl. 378. st. 2. ZPP-a), kao mjerodavna vrijednost predmeta spora uzima se rečeni iznos (250.001,00 kn) - koji, dakle, prelazi 200.000,00 kn. Kako u takvoj situaciji nema mjesta podnošenju revizije tzv. izvanredne revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, ovaj je sud predmetnu reviziju tužitelja razmatrao kao reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.
U skladu s tim, a postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje ništavosti ugovora o diobi bračne stečevine sklopljenog između tužitelja i sada pok. M. B. (pravne prednice ovdje tuženika) 2. listopada 2001., a koji zahtjev obrazlaže tvrdnjom da je riječ o ugovoru koji ne zadovoljava potrebnu formu javnobilježničkog akta za valjanost takvog ugovora u smislu čl. 53. u svezi s čl. 45. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu "Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 16/07, 62/98, 75/09), te slijedom za utvrđenje da je tužitelj vlasnik daljnjih ½ tih nekretnina i uknjižbu tog njegova prava vlasništva, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena (oboje) tuženika.
Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da predmetni ugovor o diobi bračne stečevine nije ništav budući da nije protivan tada važećim prisilnim propisima (čl. 103. st. 1. Zakona obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/094/, 7/96, 112/99), pri čemu prvostupanjski sud ističe da u predmetnom slučaju (obzirom na prestanak važenja odredbe čl. 53. st. 1. toč. 1. Zakona o javnom bilježništvu – "Narodne novine", broj 78/93 i 29/94) za pravnu valjanost ugovora o diobi bračne stečevine nije potrebno da je ugovor ovjeren (solemniziran) po javnom bilježniku, već je, sukladno čl. 259. st. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98), dovoljno da je sastavljen u pisanoj formi i da su potpisi stranaka ovjereni od strane javnog bilježnika.
U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident uglavnom ponavlja svoje navode i prigovore iz postupka pred nižestupanjskim sudovima.
Ovaj revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude, pa se revident u smislu čl. 396.a st. 1. ZPP-a upućuje na te razloge kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. Prema tome, nije se ostvario istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i presuda prvostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP-a).
Zagreb, 28. kolovoza 2018.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.