Revr-32/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 32/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. D. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici Z. V., S. J. i V. Š., odvjetnici u R., protiv tuženog D. i. V. d.d. V., kojeg zastupaju punomoćnici D. Č. i D. M., odvjetnici u R., radi isplate iznosa od 32.157,90 kn, odlučujući o reviziji tuženog protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci od 9. lipnja 1999. godine, poslovni broj Gž-1495/97, kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 26. rujna 1997. godine, poslovni broj P-118/97, u dijelu izreke pod I i II, u sjednici održanoj dana 8. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana – osim u odnosu na isplatu iznosa od 2.834,34 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika protiv dijela presude koji se odnosi na isplatu iznosa od 2.834,34 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade za rad u Nadzornom odboru – kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno:

"I. Poništava se Odluka tuženika D. V. d.d. V. donijeta po direktoru tuženika o otkazu Ugovora o radu tužitelja od 13. prosinca 1996. godine pod brojem 800/MD/96.

II. Tuženik D. V. d.d. dužna je platiti tužitelju F.D. iz S. iznos od 32.157,90 kn neto (slovima: tridesetdvijetisućestopedesetsedam kuna i devedeset lipa) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 4.887,26 kn počev od 15.02.1997. pa do isplate

- 4.887,26 kn počev od 15.03.1997. pa do isplate

- 4.887,26 kn počev od 15.04.1997. pa do isplate

- 4.887,26 kn počev od 15.05.1997. pa do isplate

- 4.887,26 kn počev od 15.06.1997. pa do isplate

- 4.887,26 kn počev od 15.07.1997. pa do isplate

- 770,97 kn počev od 06.09.1996. pa do isplate

- 1.128,30 kn počev od 14.10.1996. pa do isplate

- 935,07 kn počev od 29.11.1996. pa do isplate,

kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 2.003,76 kn, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv dijela te presude, kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod II reviziju je izjavio tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se u pobijanom dijelu obje nižestupanjske presude preinače ili ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Neosnovano revident smatra da bi u prvostupanjskom postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP) time što sud nije proveo dokaz saslušanjem stranaka. Iz spisa, a posebno iz sadržaja zapisnika sa ročišta od 26. rujna 1997. godine (list 31 – na što se poziva revident), je jasno vidljivo da je tuženom pružena mogućnost raspravljanja, predlaganja dokaza i izjašnjenja o svim navodima i prijedlozima tužitelja. Koje će dokaze izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica odlučuje sud na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP i prigovor u tom pravcu predstavlja prigovor utvrđenom činjeničnom stanju, što u reviziji nije dopušteno (čl. 385. st. 3. ZPP).

Također, neosnovan je i prigovor da bi u drugostupanjskom postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, jer da sud nije ocijenio žalbeni prigovor tuženog u naprijed navedenom smislu. Naprotiv, iz sadržaja drugostupanjske presude je jasno vidljivo da su navedeni razlozi zbog kojih drugostupanjski sud smatra spomenuti žalbeni prigovor neosnovanim (str. 2 – 5. odjeljak).

Konačno, u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je između stranaka bio sklopljen ugovor o obvezama, odgovornostima i pravima rukovoditelja Sektora knjigovodstva tuženog prema kojem je tužitelj obavljao poslove rukovoditelja,

- da je taj ugovor raskinut,

- da se stranke nisu usuglasile o rasporedu tužitelja na drugo radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi tužitelja,

- da je odredbom čl. 6. navedenog ugovora predviđeno da, u slučaju da se nakon raskida ugovora stranke ne usuglase o tom rasporedu, rukovoditelju (tužitelju) pripada pravo na naknadu plaće u visini isplaćenoj u zadnjem mjesecu prije razrješenja još šest mjeseci.

Utvrđujući da je iznos od 25.323,56 kn odgovarajući navedenoj naknadi plaće tužitelju kroz šest mjeseci (što nije bilo sporno) nižestupanjski sudovi smatraju osnovanim zahtjev tužitelja za ispunjenja te ugovorne obveze tuženog.

Revident u reviziji iznosi drugačije tumačenje sadržaja odredbe navedenog čl. 6. predmetnog ugovora i na tome temelji revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, prigovor pogrešne primjene materijalnog prava se ne može osnovano temeljiti na drugačijem činjeničnom stanju, nego je utvrđeno u postupku, pa takvi prigovori revidenta nisu od utjecaja.

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo prihvaćajući zahtjev tužitelja za ispunjenje ugovorne obveze, pa nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz tih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci presude.

čnom

Prema odredbi čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parni postupku ("Narodne novine", broj112/99 – dalje: ZIDZPP/99) o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu tog zakona (6. studenog 1999. godine), rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana njegovog stupanja na snagu.

U ovom predmetu pobijana presuda je donesena prije stupanja na snagu ZIDZPP/99, pa se dopuštenost revizije ocjenjuje prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 3.000,00 kn. U konkretnom slučaju pravomoćni dio pobijane presude sadrži prihvaćanje dva tužbena zahtjeva: zahtjev za isplatu naknade plaće i zahtjev za isplatu naknade za sudjelovanje u radu Nadzornog odbora tuženog. Ta dva zahtjeva proizlaze iz raznih osnova (različita i činjenična i pravna osnova). Naime, pravo na isplatu naknade plaće je pravo koje proizlazi iz radnog odnosa prema ugovoru između stranaka, dok pravo na isplatu naknade (nagrade) za rad u nadzornom odboru proizlazi iz članstva i sudjelovanja tužitelja u Nadzornom odboru tuženog koje se temelji na odredbama čl. 254-272. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 111/93) i nije povezano s tim radnim odnosom.

Kad je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora, a protiv tuženika je istaknuto više zahtjeva koji proizlaze iz raznih osnova, ta se vrijednost određuje prema vrijednosti predmeta spora svakog pojedinog zahtjeva.

U ovom predmetu vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za isplatu naknade za sudjelovanje u nadzornom odboru tuženog iznosi 2.834,34 kn – dakle u tom dijelu vrijednost predmeta spora pravomoćne presude ne prelazi iznos od 3.000,00 kn, pa revizija u tom dijelu nije dopuštena.

Zbog toga je na temelju čl. 392. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 8. travnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.