Revr-156/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Aleksandra Peruzovića, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. J., II. A. I. i III. B. B., svi zastupani po punomoćniku M. P., odvjetniku u I., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Imotskom, radi isplate, odlučujući o reviziji I. do III-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2297/05 od 07. rujna 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom broj P-1014/03 od 18. siječnja 2005., u sjednici održanoj dana 07. ožujka 2007.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-156/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: - da u konkretnom slučaju pravni odnos sudovi su trebali cijeniti i kroz odredbu čl. 11. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR), kao supsidijarnog propisa.
Full text
Broj: Revr 156/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Aleksandra Peruzovića, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. J., II. A. I. i III. B. B., svi zastupani po punomoćniku M. P., odvjetniku u I., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Imotskom, radi isplate, odlučujući o reviziji I. do III-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2297/05 od 07. rujna 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom broj P-1014/03 od 18. siječnja 2005., u sjednici održanoj dana 07. ožujka 2007.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja D. J., A. I. i B. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom tužitelji su odbijeni s tužbenim zahtjevom za isplatu plaće za vrijeme od 01. siječnja 2000. do 31. prosinca 2004. svaki s ukupnim iznosom od 252.000,00 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena u cijelosti prvostupanjska presuda.
Protiv te presude reviziju su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijane presude preinače i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se obje presude ukinu i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu.
Tuženica na reviziju nije odgovorila.
Revizija je neosnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu plaće u utuženom razdoblju u iznosu od 252.000,00 kn svakom od tužitelja, a kao djelatniku Ministarstva obrane koji je u sastavu … Pukovnije HV – VP … obavljao građevinske radove diljem Republike Hrvatske. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev s obrazloženjem, da tužitelji nisu dokazali da bi bili djelatnici Ministarstva obrane Republike Hrvatske, jer vojna iskaznica nije relevantan dokaz o tome, a niti da ih je tuženica angažirala za obavljanje određenih poslova na izgradnji cesta u Republici Hrvatskoj.
I u ovoj revizijskoj fazi postupka tužitelji iznose ranije istaknute prigovore koje su nižestupanjski sudovi raspravili i ocijenili u svojim odlukama, a to su:
- da je pogrešno stajalište nižestupanjskih sudova koji negiraju značenje vojne iskaznice kao akta prijema tužitelja kao djelatne vojne osobe u smislu čl. 12. i čl. 34. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj: 23/95 i 33/95), te čl. 11. Pravilnika o vojnoj iskaznici ("Narodne novine", broj: 57/91),
- da u konkretnom slučaju pravni odnos sudovi su trebali cijeniti i kroz odredbu čl. 11. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR), kao supsidijarnog propisa.
Istaknute prigovore i ovaj sud ocjenjuje neosnovanim budući da je pravni zaključak nižestupanjskih sudova utemeljen na slijedećim relevantnim činjenicama:
- da je prema ugovoru zaključenom između agencije A. d.o.o. Z., kao naručitelja i M. iz G., Republika Bosna i Hercegovina, kao izvršitelja od 15. siječnja 1997., M. obavljao radove na izgradnji cesta u Republici Hrvatskoj temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske,
- da je po tom ugovoru i postupljeno, pa je za ugovoreni posao M. angažirao strojeve …Pukovnije i tužitelje kao radnike,
- dakle da tuženica nije angažirala tužitelje za izvođenje tih radova već poduzeće M. d.o.o. G., koji im je isplaćivao plaće i to sve do utuženog razdoblja preko Hercegovačke banke na štedne knjižice tužitelja kod te banke,
- da tužitelji osim što imaju vojne iskaznice nisu sklopili nikakav ugovor o radu s tuženicom.
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja koje navodi tuženice ne mogu dovesti u sumnju sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev. Naime, prema odredbi čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama državljani Republike Hrvatske stupaju u oružane snage kao djelatne vojne osobe – aktom o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovorom o djelatnoj vojnoj službi.
Prema čl. 34. citiranog Zakona djelatna vojna osoba ima vojnu iskaznicu kojom dokazuje pripadnost oružanim snagama Republike Hrvatske, a prema odredbi čl. 1. Pravilnika o vojnoj iskaznici, vojna iskaznica je javna isprava kojom se dokazuje pripadnost Hrvatskoj vojsci.
Sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje: ZPP) ispravom se dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje, a sukladno odredbi st. 3. istog članka dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
Budući da je utvrđeno da tužitelj nije stekao status djelatne vojne osobe odnosno službenika ili namještenika Ministarstva obrane RH, koji se stječe pod uvjetima i na način propisan zakonom, to izdana vojna iskaznica nema relevantno značenje koje joj prepisuju tužitelji, tj. kao dokaz o postojanju radnog odnosa s tuženicom.
Čl. 11. st. 1. Zakona o radu pretpostavlja da je ugovor o radu zaključen, time što mu nedostaje pisana forma, pa kako je u ovom slučaju utvrđeno da ugovor o radu između stranaka nije sklopljen, to pozivanje na citiranu odredbu se također ukazuje neosnovanim.
S obzirom na navedeno na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 07. ožujka 2007.
Predsjednik vijeća:
Petar Milas, v.r.