Rev-2321/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2321/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatka Crnića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja I. A. iz H., koju zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik iz K., protiv tuženika I. P. iz M., koga zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik iz D., radi utvrdjenja zajednici stečene imovine, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 24.V 1990. br. Gž 680/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Djurdjevcu od 12.V 1989. br. P 164/ 89, u sjednici održanoj dana 13. veljače 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne prosude Okružnog suda u Bjelovaru od dana 24.V 1990. godine pod posl. br. Gž 680/90 kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda

Općinskog suda koja glasi:

"Utvrdjuje se da je zajednička imovina tužiteljice I. A. i tuženika I. P. na ravne dijelove uštedjevina u iznosu od 19.788,18 DM na štednji pod brojem 0058002240 kod banke F. Š. V. 1…, slijedom čega je tuženik dužan tužiteljici predati novčani iznos od 9.894,09 DM kao glavnicu sa kamatama od 4% godišnje računajući od l.VII 1962. g. do isplate, tako što na kraju svake pojedine godine kamata postaje dio glavnice, te kao da je glavnica kroz utuženo razdoblje bila na navedenoj štednoj knjižici u korist tužiteljice, dužen je tužiteljici naknaditi parnični trošak u ovom postupku u iznosu od 51,564.425 dinara, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja".

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženika dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužiocu.

Tužiteljica u odgovoru na reviziju tuženika osporila je revizijske navode uz prijedlog da revizija bude odbijena kao neosnovana, dok se javni tužilac Hrvatske o reviziji tuženika nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP na koju odredjeno ukazuje revident iz razloga što je u donošenju pobijane presude sudjelovao sudac porotnik koji je sudjelovao i na glavnoj raspravi.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

U smislu odredbe iz čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (prečišćeni tekst "Narodne novine SRH" br. 51/89, u daljnjem tekstu: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina, a prema odredbi iz čl. 278. st. 2. istog zakona imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljedjivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u čl. 277. ovog Zakona njegova je posebna imovina.

Dakle, u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi valjalo je raspraviti sporno pitanje da li je zajednička bračna imovina uštedjevina u visini od 19.788,18 DM na štednoj knjižici pod brojem 0058002240 kod banke F. S.

V. 1….

Tuženi je tokom trajanja bračne zajednice doživio saobraćajnu nezgodu 1974. godine, te je na ime nematerijalne i materijalne štete koju je pretrpio zbog povrede zadobijenih u toj saobraćajnoj nezgodi ostvario odredjenu novčanu naknadu koju je polagao na štedne knjižice.

Sudovi su, utvrdivši da je na spomenutoj štednoj knjižici tuženik polagao isključivo ostvarenu naknadu s naslova izgubljene zarade kao i rentu koju je ostvario zbog gubitka radne sposobnosti, a na koju štednu knjižicu je i dio svog osobnog dohotka ostvaren temeljem rada polagala i tužiteljica, koja je tokom trajanja bračne zajednice u kojoj je rodjeno dvoje djece stranaka, bila u radnom odnosu, valjano primijenili materijalno pravo kada su zauzeli stav da je iznos uštedjen na spomenutoj štednoj knjižici zajednici imovina stranaka stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

Kao što je iz naprijed citiranih zakonskih odredbi ZBPO vidljivo, rad je konstitutivni element za nastanak zajedničke imovine. U obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost. Zajednička imovina se može stjecati neposrednim, direktnim radom kao i posrednim, indirektnim radom.

Stoga naknada koju je tuženik ostvario zbog nemogućnosti da ostvaruje osobni dohodak temeljem svog direktnog rada zbog zadobivenih povreda u saobraćajnoj nezgodi, a renta zbog potpune odnosno djelomične nesposobnosti za rad predstavlja naknadu koju tuženik ostvaruje posrednim ili indirektnim putem. Dakle, do te imovine tuženik ne dolazi neposredno svojim radom, već je upravo spriječen da ostvaruje imovinu neposrednim radom omogućila tuženiku da ostvari naknadu u spomenutom obliku.

Stoga zauzevši valjan pravni stav da iznos na spomenutoj štednoj knjižici predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova, a valjano utvrdivši doprinos svakog od njih u stjecanju te imovine (čl. 287. ZBPO), valjano je sud odlučio kako kada je obvezao tuženika na način kako je to pobliže citirano u dispozitivu prvostepene presude.

U smislu odredbe iz čl. 387. ZPP stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti.

Iz tog razlog prijedlog iznesen po prvi put odredjeno u reviziji, da je potrebno radi potpunijeg utvrdjenja činjeničnog stanja izvesti dokaz saslušanjem "vještaka financijske struke koji će utvrditi po pojedinim stavkama s kojeg su osnova navedeni iznosi stavljani na knjižicu" tuženik ne može sa uspjehom isticati u reviziji zbog čega ovaj dokazni prijedlog revizijski sud nije mogao usvojiti, a niti o njemu raspravljati.

Kako iz izloženog slijedi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni oni na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 13. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Zlatko Crnić, v.r.

Okružnom sudu

Bjelovar

Dostavlja se spis Općinskog suda Djurdjevac sa 4 primjerka presude ovoga suda time, da se ijedan primjerak presude zadrži za tamošnji spis GŽ 680/90, a čitav spis sa ostalim primjercima dostaviti navedenom Općinskom sudu Djurdjevac.