Rev-182/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 182/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Andrije Erakovića, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sessa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. G. L. iz C., C. G., 2. T. L. iz B., C. G., 3. N. L. iz B., C. G., svi zastupani po punomoćnici M. J., odvjetnici u S., protiv tuženika D. L. iz S., zastupanog po punomoćnici M. K.-M., odvjetnici u S., radi utvrđenja ništavosti oporuke, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-1761/06 od 29. lipnja 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1435/02 od 24. studenog 2005., te revizije M. K. i J. P. protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-1761/06 od 29. lipnja 2007. kojim je odbačena revizija, u sjednici od 2.listopada 2008.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika.

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija M. K. i J. P..

Obrazloženje

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i odbačena žalba M. K. i J. P. protiv presude suda prvog stupnja kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je ništava i bez pravne valjanosti oporuka koju je 24. veljače 2001. pred svjedocima sačinio D. R. I. I., pok. I. iz S., te je odlučeno o troškovima postupka.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju ulaže tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 - dalje ZPP).

Protiv presude i rješenja revizije identičnog sadržaja ulažu i M. K. i J. P. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 385. st. 1. ZPP-a.

Na revizije nije odgovoreno.

Revizije su neosnovane.

U odnosu na reviziju M. K. i J. P.

Iz podataka u spisu slijedi da je presudu suda prvog stupnja tuženik primio 19. prosinca 2005. (list 87 spisa), te da je žalbu protiv presude suda prvog stupnja podnio pravovremeno 3. siječnja 2006.( list 90 spisa). S druge strane M. K. i J. P. žalbe protiv presude suda prvog stupnja podnose 27. siječnja 2006.

Slijedom odredbe članka 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, što znači i sve one osobe koje su s strankama u procesnim pravima s strankama izjednačene.

Pravomoćnim rješenjem suda drugog stupnja Gž-3304/07 od 29. lipnja 2007. M. K. i J. P. odbijena je njihova žalba kao i žalba tuženika na rješenje suda drugog stupnja broj P- 1435/02 od 1. ožujka 2005. kojim je odbijen njihov zahtjev za sudjelovanje u parnici u svojstvu umješaća na strani tuženika.

Kako dakle M. K. i J. P. nemaju svojstvo umješaća na strani tuženika u ovom postupku, njihova revizije protiv rješenja suda drugog stupnja kojim su im žalbe odbačene nisu osnovane te ih je stoga valjalo kao neosnovane odbiti.

Slijedom navedenog ostali navodi revizija M. K. i J. P. nisu ni od kakvog značaja za odlučivanje o njihovim revizijama.

U odnosu na reviziju tuženika

Suprotno navodima tužitelja nižestupanjski sudovi nisu počinili niti jednu povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi ovaj sud u smislu članka 385. st. 1. t. 1. i 2. ZPP-a.

Tako nije u pravu tuženik kada ističe da je od 30. listopada .2003.(zapisnik s ročišta od 30. listopada 2003. - list 20 spisa) zatražio izuzeće vještaka o čemu sud prvog stupnja nije donio odluku.

Iz sadržaja citiranog zapisnika slijedi da je tuženik prigovorio izboru "Centra za kriminalistička vještačenja - I. V." iz Z. no nije istovremeno izjavio da traži izuzeće te ustanove od vještačenja na spornu okolnost je li oporučitelj potpisao oporuku pred svjedocima što je i predmet utvrđenja u ovom postupku.

Prema odredbi članka 254. ZPP-a vještak može biti izuzet iz istih razloga zbog kojih može biti izuzet i sudac (članci 71. do 75. ZPP-a), a stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće čim sazna da postoji razlog za izuzeće a najkasnije prije izvođenja dokaza vještačenjem. Ako je sud prije određivanja vještaka saslušao stranku o osobi vještaka, stranka je dužna tom prilikom izjasniti se o izuzeću.

Tuženik se na ročištu od 30. listopada 2003. izjasnio o osobi vještaka ali nije tražio izuzeće vještaka, pa je sud prvog stupnja odredio provođenje vještačenja sukladno odredbi članka 251. st. 2. ZPP-a.

Neosnovano također tuženik ističe da je tijekom postupka provedeno više dokaza vještačenjem te da su nalazi i mišljenja u njima međusobno oprečni. Tijekom postupka provedeno je samo jedno vještačenje određeno po sudu prvog stupnja, dok se ostale ekspertize u spisu sačinjene po nalogu jedne od stranaka mimo naloga suda i ne mogu se smatrati podacima vještaka koji se bitno razilaze u smislu odredbe članka 261. st. 2. ZPP-a stoga što je preduvjet da bi sud postupio na način da usklađuje međusobno oprečne nalaze i mišljenja vještaka, da je više vještačenja koja se u podacima razilaze odredio sud u istom postupku. Kako to u ovoj parnici nije slučaj sud prvog stupnja nije povrijedio odredbu članka 261. ZPP- a.

Slijedom navedenog sudovi prvog i drugog stupnja nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

U postupku sudovi nižeg stupnja temeljem nalaza i mišljenja sadržanog u nalazu "Centra za kriminalistička vještačenja-I. V." utvrđuju da se na oporuci od 24. veljače 2001. ne nalazi potpis oporučitelja i da je on nije vlastoručno potpisao. Sukladno članku 254. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03 i 35/05 - dalje ZN/03) do dana primjene ovog zakona valjanost oporuke prosuđuje se po odredbama Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/91, 47/78 i 56/00 - dalje ZN/91).

Kako je oporuka sačinjena 24. veljače 2001. a ZN/03 stupio je na snagu temeljem članka 260. tog zakona 3. travnja 2003, a primjenjuje se od 3.listopada 2003. to se na pitanje valjanosti sporne oporuke imaju primijeniti odredbe ZN/91.

Člankom 67. ZN/91 određeno je da je pravovaljana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenih zakonom.

Pisanu oporuka pred svjedocima sukladno članku 69. ZN/91 može sačiniti osoba koja zna čitati i pisati tako da će ispravu koju mu je netko drugi sastavio vlastoručno potpisati u prisutnosti dvaju svjedoka izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka.

Na oporuci se moraju potpisati i svjedoci sukladno stavku 2. citiranog članka.

Dakle za valjanost alografske oporuke bitno je da ju je oporučitelj potpiše pred dvojicom istovremeno prisutnih svjedoka i izjavi da je to njegova oporuka. Kada izostane bilo koji od navedenih elemenata, pisana oporuka pred svjedocima ne može se formalnopravno valjanom.

Slijedom navedenog nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili u izreci presude suda prvog stupnja citiranu oporuku ništavom, sukladno odredbi članka 82. ZN/91.

Zbog svega gore navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke sukladno odredbi članka 395. ZPP-a.

U Zagrebu, 2. listopada 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.