I Kž-630/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-630/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Ane Garačić, Milana Gudelja i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 7. listopada 1998. godine broj K-59/98, u sjednici održanoj 3. ožujka 1999. godine, saslušavši zamjenicu državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak-Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. D.B. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ za koje je po prvostupanjskom sudu proglašen krivim na temelju istog zakonskog propisa i primjenom čl. 57. st. 1. i 2. toč. b. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci u koju mu se temeljem čl. 63. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 18. do 25. lipnja 1998. godine.

II. U ostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru proglasio je krivim opt. D.B. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, te ga je po tom zakonskom propisu uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci i po čl. 67. KZ prema optuženiku primijenio uvjetnu osudu, time da se izrečena kazna neće izvršiti ako za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Također je odlučeno da ukoliko dođe do opoziva uvjetne osude da će se optuženiku u izrečenu kaznu zatvora po čl. 63. KZ uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 18. do 24. lipnja 1998. godine.

Po čl. 80. i čl. 173. st. 7. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja droge, dok je po čl. 122. st. 1. ZKP obvezan platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kn. Protiv te presude podnio je državni odvjetnik žalbu zbog povrede kaznenog zakona i odluke o uvjetnoj osudi s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači izricanjem odgovarajuće kazne zatvora.

Podnesnim odgovorom na žalbu optuženik je po branitelju G.N., odvjetniku iz Z., predložio da se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana odbije.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razgledavanja vraćajući spis predložio je da se žalba državnog odvjetnika kao osnovana prihvati i postupi po njenom prijedlogu.

Žalba je osnovna.

U pravu je državni odvjetnik da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP, jer je odlukom o uvjetoj osudi sud prvog stupnja prekoračio ovlast koju po zakonu ima.

Naime, u konkretnom slučaju nije mogao primijeniti uvjetnu osudu, budući da prema odredbi iz čl. 67. st. 3. KZ uvjetna se osuda može primijeniti prema počinitelju kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, a za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina ako su primijenjene odredbe o ublažavanju kazne.

Međutim, za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ predviđena je kazna zatvora od jedne do deset godina ili kazna drugotrajnog zatvora, pa u ovom predmetu nije bilo osnova za primjenu uvjetne osude.

Iako se radi o mlađem punoljetniku nije se moglo u konkretnom predmetu primijeniti uvjetna osuda, jer prema odredbi iz čl. 110. Zakona o sudovima za mladež, kad se na kazneno djelo mlađeg punoljetnika primijenjuje opće kazneno pravo, sud nije obvezan, uz ograničenja predviđena u čl. 57. st. 2. KZ o ublažavanju kazne, na najmanju mjeru propisane kazne za odnosno kazneno djelo, niti može izreći, osim za djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili za stjecaj najmanje dva kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora dulja od deset godina, kaznu zatvora dulju od dvanaest godina.

Dakle, u konkretnom slučaju kako se radi o djelu za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora može se mlađem punoljetniku izreći kazna zatvora dulja od deset godina, pa do primijene uvjetne osude i u tom slučaju ne može doći.

Radi toga, sud je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i respektirajući utvrđene olakotne okolnosti po sudu prvog stupnja na strani optuženika osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, koju nalazi primjerenom društvenoj opasnosti djela i opsegu krivnje počinitelja, te dovoljnom za ostvarenje svih svrha kažnjavanja predviđenih zakonom.

Zbog izloženog presuđeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude a na temelju č l. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP/97.

U Zagrebu, 3. ožujka 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipinjak-Bosanac, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.