Rev-455/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 455/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja T. P., ..., iz O., koga zastupa M.-M. E., odvjetnik u O., protiv tuženika T. Đ., ..., iz O. koga zastupa J. M., odvjetnik u O., radi iseljenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 8. kolovoza 1990. br. Gž-1391/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 13.IV.1990. br. P-572/89- 23, u sjednici održanoj dana 18. lipnja 1991,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se kao nedopuštena odbacuje.

Obrazloženje

Drugostepenom odlukom potvrđena je prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao iselenje tuženika iz kuće i štale u ... i da te prostore slobodne od osoba i stvari preda na raspolaganje tužitelju i odlučeno je, da tužitelj naknadi tuženiku parnični trošak od 713,80 dinara u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju je izjavio tužitelj iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati i obje odluke sudova preinače prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužilac izjasnio.

Revizija nije dopuštena.

Za potrebe konkretne parnice sudovi su utvrdili da je tuženik na osnovi sudske nagodbe koju su stranke zaključile 12. lipnja 1986. godine u predmetu pod oznakom R2-72/86 postao vlasnik točno određenih prostorija iz kojih tužitelj sada zahtijeva iseljenje tuženika. Dakle radi se o obiteljskoj stambenoj i gospodarskoj zgradi, pa se na njihove međusobne vlasničke odnose kako to i sudovi pravilno ocjenjuju ne primjenjuju one odredbe Zakona o stambenim odnosima kako to pogrešno misli tužitelj, koje reguliraju odnose stanara i davaoca stana na korištenje. Zato je za ocjenu dopustivosti revizije u ovom imovinskopravnom sporu mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo. Tužba je podnesena sudu 14. prosinca 1987. godine u kojoj je tužitelj naveo kao vrijednost predmeta spora iznos od 100.000 dinara. Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 74/87) u čl. 382. st. 2. i 3. broj 50.000 zamijenjen je brojem 800.000 dinara a ta odredba je važeća od 23.XI. 1987. godine. Dakle, uvjet dopustivosti revizije u konkretnom slučaju nije ostvaren, zbog čega je reviziju tužitelja kao nedopuštenu trebalo odbaciti (čl. 392. ZPP-a).

U Zagrebu, 18. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.