Gzp-1913/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1913/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagateljice M. J.-J. iz Z., zastupane po punomoćnici I. Ž. Š., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 11. prosinca 2009., dana 2. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Zaprešiću dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-922/04 u roku od 5 (pet) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagateljici M. J.-J. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 14.500,00 kn (četrnaesttisućapetstokuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 11. prosinca 2009. podnijela kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 i 116/10 dalje: ZS), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka vođenog kod Općinskog suda u Zaprešiću pod poslovnim brojem P-922/04 (prije pod poslovnim brojem P-8324/95, a kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3017/88), a koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva nalazio u žalbenom stadiju kod Županijskog suda u Velikoj Gorici.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zaprešiću pod poslovnim brojem P-922/04 (prije pod poslovnim brojem P-8324/95, a kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3017/88) i očitovanja Općinskog suda u Zaprešiću od 1. lipnja 2010., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav):

- tužiteljica V. V. je 9. lipnja 1988. podnijela kod Općinskog suda u Zagrebu tužbu protiv tuženice M. J.-J., radi utvrđenja opsega ostavinske imovine, te je predmet zaveden pod poslovnim brojem P-3017/88,

- sud je održao ročišta 7. prosinca 1988., te 6. veljače 1989., 14. ožujka 1989., 12. travnja 1989. i 17. svibnja 1989., 14. lipnja 1989., 11. rujna 1989., 10. listopada 1989., a 14. ožujka 1990. je proveden uviđaj,

- nalaz i mišljenje vještaka zaprimljen je u spis 15. lipnja 1990., nakon čega je sud održao ročišta 5. lipnja 1991., 16. rujna 1991., a dopuna nalaza i mišljenja vještaka zaprimljena je u spis 25. listopada 1991.,

- sud je održao ročišta 23. siječnja 1992., 18. ožujka 1992. na kojem je naloženo vještaku da izradi dopunu nalaza i mišljenja, po čemu je postupljeno 21. travnja 1992.,

- na ročištu održanom 10. studenoga 1992. sud je raspravljao o meritumu spora, dok je ročište od 20. siječnja 1993. odgođeno,

- na ročištu održanom 20. listopada 1993. sud je saslušao svjedoke, nakon čega je ponovno naložio vještaku da izradi dopunu nalaza i mišljenja, po čemu je postupljeno,

- ročište od 10. veljače 1994. je odgođeno zbog nedolaska stranaka koje su trebale biti saslušane, a na ročištu održanom 7. travnja 1994. glavna rasprava je zaključena, te je na ročištu od 29. travnja 1994. donesena i objavljena presuda poslovni broj P-3017/88 djelomično prihvaćen i djelomično odbijen tužbeni zahtjev,

- protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu 13. siječnja 1995., a tuženica je podnijela žalbu 17. siječnja 1995., a odgovor na žalbu je podnijela 31. siječnja 1995.,

- rješenjem Županijskog suda u Gradu Zagrebu poslovni broj Gž-2330/95 od 24. listopada 1995. ukinuta je presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3017/88 i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,

- ročište od 3. travnja 1997. je odgođeno, a na ročištu od 5. lipnja 1997. sud je tuženici odredio rok od 15 dana za dopunu tužbe,

- na ročištu održanom 3. rujna 1997.određeno je da će se na slijedećem ročištu dopunski saslušati stranke, ali taj dokaz nije proveden zbog nedolaska uredno pozvane tuženice,

- podneskom od 12. siječnja 1998. tuženica se očitovala na podnesak tužiteljice od 26. lipnja 1997., a podneskom od 3. travnja 1998. tužiteljica je predložila da sud odredi provođenje vještačenja s obzirom na promjene u monetarnom sustavu RH, radi točnog utvrđivanja visine doprinosa pri adaptaciji kuće svakog od supružnika,

- na ročištu održanom 5. travnja 1998. saslušane su stranke te je zaključena glavna rasprava, koja je preotvorena rješenjem od 15. prosinca 1998. te je ponovno održana 22. travnja 1999.,

- na ročištu od 16. listopada 2001. je na prijedlog tuženice, a zbog nedolaska tužiteljice, rješenjem utvrđeno da je nastupilo mirovanje postupka,

- podneskom od 24. siječnja 2002. tužiteljica je predložila da sud nastavi postupak, a na ročištu održanom 19. lipnja 2002. sud je strankama, povodom njihovog prijedloga odredio rok od 30 dana za pokušaj mirnog rješenja spora,

- podneskom od 29. srpnja 2002. tuženica je obavijestila sud da sklapanje nagodbe nije uspjelo, a podneskom od 13. kolovoza 2002. tužiteljica je požurivala postupanje suda,

- na ročištu održanom 18. veljače 2003. tužiteljica je predala u spis podnesak, a sud je odredio tuženiku rok od 15 da se očituje na isti, po čemu je postupljeno,

- nakon ročišta održanog 7. svibnja 2003. sud je rješenjem odredio provođenje vještačenja po vještaku D. G.,

- 25. ožujka 2004. zaprimljena je u spis dopuna nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, na koji se nalaz i mišljenje tužiteljica očitovala u podnesku od 5. srpnja 2004., a na što se tuženica očitovala u podnesku od 30. rujna 2004.,

- 16. studenoga 2004. predmetni spis je ustupljen Općinskom sudu u Zaprešiću kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, kod kojeg je zaveden pod poslovnim brojem P-922/04,

- rješenjem od 28. listopada 2005. naloženo je vještaku da se očituje na primjedbe tuženice iz podneska od 30. rujna 2004., po čemu je vještak postupio 14. studenoga 2005.,

- na ročištu održanom 8. prosinca 2005. doneseno je rješenje kojim je naloženo vještaku da dopuni nalaz i mišljenje, a koja dopuna je zaprimljena u spis 17. srpnja 2007.,

- na ročištu održanom 16. listopada 2007. rješenjem je naloženo vještaku da iskaže vrijednosti pojedinih radova iz dopune nalaza i mišljenja, po čemu je postupljeno,

- na ročištu održanom 4. prosinca 2007. je zbog primjedbi tuženice na dopunu nalaza i mišljenja vještaka zakazano drugo ročište za 25. siječnja 2008. na kojem je saslušan vještak, a na ročištu od 27. veljače 2008. je saslušan svjedok, nakon čega je zaključena glavna rasprava,

- na ročištu od 13. ožujka 2008. doneseno je i objavljeno rješenje poslovni broj P- 922/04 kojim je odbačena tužba,

- protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu 20. lipnja 2008., a odgovor tuženice na žalbu je zaprimljen u spis 22. srpnja 2008.,

- rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1299/08 od 3. ožujka 2010. ukinuto je rješenje Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-922/04 od 13. ožujka 2008. te je predmet vraćen istom sudu na ponovni postupak,

- rješenjem suda od 13. travnja 2010. riješeno je da se ne dopušta preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 12. listopada 2007.,

- protiv navedenog rješenja tuženica je podnijela žalbu 26. travnja 2010., a tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu 14. svibnja 2010.,

- rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-27/10 od 31. kolovoza 2010. žalba tuženice je odbačena kao nedopuštena,

- nakon toga je sud održao ročišta 7. veljače 2011., 28. ožujka 2011. i 12. travnja 2011.,

- postupak još nije dovršen.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o predmetnom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u predmetnom parničnom postupku tužba je podnesena 9. lipnja 1988. pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice teče tek od 6. studenoga 1997. (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je stupio na snagu 5. studenoga 1997.- „Narodne novine“ Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99- ispr., 14/02) i traje do dana donošenja ove odluke 2. svibnja 2011. (s obzirom da predmetni parnični postupak još nije dovršen). Dakle, predmetni parnični postupak traje 13 (trinaest) godina, 5 (pet) mjeseci i 26 (dvadesetšest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetnom postupku nadležni sudovi nisu ostvarili ciljeve načela ekonomičnosti iz odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, dalje u tekstu: ZPP), s obzirom da su dopustili da se predmetni parnični postupak od podnošenja tužbe vodi preko dvadesetdvije godine. Iako su Općinski sud u Zagrebu, a poslije toga i Općinski sud u Zaprešiću bili aktivni i poduzimali radnje u postupku te održavali brojna ročišta i provodili vještačenja, kao i dopune tih vještačenja, istovremeno je zanemareno načelo koncentracije rasprave iz odredbe članka 311. stavka 2. ZPP kojim je propisano da je sud dužan brinuti se da se o predmetu spora svestrano raspravi i da se postupak dovrši sa što manje ročišta. Predmet se tri puta nalazio u žalbenom stadiju (prvi put je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, drugi put je drugostupanjskim rješenjem ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak, a treći put je drugostupanjskim rješenjem žalba tuženice odbačena kao nedopuštena), međutim, ta okolnost ne može opravdati cjelokupno trajanje postupka.

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Prema ocjeni ovoga suda riječ je o činjenično i pravno vrlo složenom predmetu, u kojem je tužba podnesena radi utvrđenja opsega ostavinske imovine. Za utvrđenje činjeničnog stanja bilo je potrebno provesti brojne već opisane radnje.

Predlagateljica kao tuženica nije u značajnijoj mjeri doprinijela trajanju predmetnog postupka.

Imajući na umu ukupno trajanje parničnog postupka, postupanje nadležnih sudova, ovaj sud ocjenjuje osnovanim zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Visinu naknade u iznosu od 14.500,00 kn (četrnaesttisućapetstokuna) predlagateljici je Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. svibnja 2011.

S U D A C

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.