Rev-1145/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1145/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz K. I., kojeg zastupa M. K., odvjetnica u Č., protiv tuženika C. o. d.d. Z., F. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1700/03-

2 od 4. lipnja 2008., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu poslovni broj P-227/01-50 od 11. lipnja 2003., u sjednici održanoj 23. lipnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja i dopuna revizije I. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime nematerijalne štete isplati iznos od 39.168,00 kn (slovima: tridesetdevettisuća stošezdesetiosamkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje koja teče od dana donošenja ove I-st. presude 11.06.2003. godine pa do isplate u roku od 15 dana.

II. Višak tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu nematerijalne štete iznad iznosa iz točke I izreke ove presude, a za iznos od 171.752,00 kn odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime rente isplati iznos od 29.484,80 kn (slovima:dvedesetdevettisuća četristoosamdesetčetirikuna i osamdesetlilpa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 7.680,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18% godišnje tekućim od 01.01.1999. godine do 30.06.2002. godine, te po stopi od 15% godišnje tekućim od 01.07.2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 9.248,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi 18% godišnje tekućim od 01.01.2000. godine do 30.06.2002. godine, te po stopi od 15% godišnje tekućim od 01.07.2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.916,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18% godišnje tekućim od 01.01.2001. godine do 30.06.2002. godine, te po stopi od 15% godišnje tekućim od 01.07.2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.147,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18% godišnje tekućim od 01.01.2002. godine do 30.06.2002. godine, te po stopi od 15% godišnje tekućim od 01.07.2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.147,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje tekućim od 01.01.2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 345,60 kn s istim kamatama po stopi od 15% godišnje od 01.02.2003. godine pa do isplate,

- te da mu mjesečno isplaćuje iznos od 345,60 kn počam od 01.02.2003. godine pa sve dok za to budu postojali zakonski razlozi mjesečno unaprijed svakog 01. u mjesecu, s time da mu je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana, sve sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate.

IV. Višak tužbenog zahtjeva tužitelja na ime rente u iznosu od 44.227,20 kn zajedno sa pripadajućim dijelom zakonskih zateznih kamata odbija se kao neosnovan.

V. Tuženica je dužna tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 21.864,10 kn.“

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja I. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Ivanić-Gradu, posl. br. P-227/01-50 od 11. lipnja 2003. godine u dijelu izreke pod točkom II. kojom je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom u iznosu od 171.752,00 kn, te u dijelu pod točkom IV. izreke za iznos 44.227,20 kn, sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Preinačava se navedena presuda u dijelu izreke pod točkom I. i III. i za navedeno se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I. B. iz K. I., …, koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime nematerijalne štete isplati iznos od 39.168,00 kn (slovima: tridesetdevettisuća stošezdesetiosam kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje koja teče od dana donošenja ove I-st. presude 11.06.2003. godine pa do isplate u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime rente isplati iznos od 29.484,80 kn (slovima: dvedesetdevettisuća četristoosamdesetičetirikune i osamdesetlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 7.680,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18% godišnje tekućim od 01.01.1999. godine do 30.06.2002. godine, te po stopi od 15% godišnje tekućim od 01.07.2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 9.248,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18% godišnje tekućim od 01.01.2000. godine do 30.06.2002. godine, te po stopi od 15% godišnje tekućim od 01.07.2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.916,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18% godišnje tekućim od 01.01.2001. godine do 30.06.2002. godine, te po stopi od 15% godišnje tekućim od 01.07.2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.147,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18% godišnje tekućim od 01.01.2002. godine do 30.06.2002. godine, te po stopi od 15% godišnje tekućim od 01.07.2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.147,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje tekućim od 01.01.2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 345,60 kn s istim kamatama po stopi od 15% godišnje od 01.02.2003. godine pa do isplate,

- te da mu mjesečno isplaćuje iznos od 345,60 kn počev od 01.02.2003. godine pa sve dok za to budu postojali zakonski razlozi mjesečno unaprijed svakog 01. u mjesecu, s time da mu je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana, sve sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate.

III. Preinačava se navedena presuda u dijelu izreke pod točkom V. i za navedeno se sudi:

Nalaže se tužitelju I. B. iz K. I., … naknaditi tuženiku C. o. d.d. Z., F. Z., … trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kn, u roku kod 15 dana.“

Protiv odluke suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

S obzirom na vrijeme donošenja presude suda drugog stupnja na temelju odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/02, 2/07 – dalje: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se ona napada revizijom i samo iz određeno navedenih razloga.

U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno:

- da je tužitelj stradao kao vozač u zaustavljenom automobilu na kojeg je naletio osiguranik tuženice upravljajući kombijem,

- da je tužitelj upravljao automobilom bez položenog vozačkog ispita i neregistriranim automobilom,

- da se uključivao u promet sa prostora gdje se ne odvija promet, te da se u trenutku štetnog događaja nalazio zaustavljen na lijevom prometnom traku gledajući u pravcu njegovog kretanja odnosno na desnom prometnom traku, gledajući u pravcu kretanja osiguranika tuženika,

- da nije bilo moguće utvrditi raniju brzinu kretanja osiguranika tuženika prije prometne nezgode

- da bi se nastanak štetnog događaja mogao izbjeći da se osiguranik tuženika kretao brzinom od 55 km/h,

- da je pri pretpostavljenoj brzini kretanja vozila osiguranika tuženika od 70 km/h, osiguranik tuženika na vrijeme, kada je mogao vidjeti vozilo tužitelja počeo reagirati kočenjem, tada bi se zaustavio prije naleta na vozilo tužitelja,

- da je na kolniku zaustavljeni automobil tužitelja, bez da je označen posebnom signalizacijom (postavljen signalni trokut) isključivi razlog nastanka štete.

U ovom sporu glede pitanja odgovornosti za štetu ima se primijeniti odredba čl. 178. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94 – dalje: ZOO) prema kojoj se kod nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je izazvana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuju pravila o odgovornosti na osnovi krivnje.

Pravilno sud drugog stupnja primjenom čl. 20. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 59/96 – dalje: ZOPSC) kojom odredbom se propisuje način ponašanja u prometu onog vozača koji se uključuje u promet i kojom se propisuje da takav vozač - u ovom postupku tužitelj, je dužan propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom na koju se on uključuje, zaključuje da se tužitelj nije pridržavao ove odredbe.

Također pravilno sud drugog stupnja, primjenom odredbe čl. 26. ZOPSC, kojom je propisano da je vozač - u ovom postupku osiguranik tuženika, dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa, tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno može pravovremeno postupati po prometnom pravilu ili znaku, zaključuje da iznenada zaustavljeno vozilo zbog kvara pred osiguranikom tužitelja nije prepreka koju osiguranik tužene koji upravlja svojim vozilom posve u skladu s pravilima može predvidjeti.

S obzirom na navedeno, kako iznenadni kvar automobila koji se uključuje u promet suprotno čl. 20. ZOPSC-a, zbog kojeg kvara automobil tužitelja ne može nastaviti s kretanjem već ostaje zaustavljen na strani kolnika kojom se kreće osiguranik tuženika jest okolnost koju osiguranik tužene nije mogao razumno i pažnjom prosječnog vozača predvidjeti, niti mu se takvo ponašanje ne može staviti na teret navodi revizije koji upućuju na stanje kolnika, učestalost prometa, brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika i činjenicu da je tužitelj izlazio na kolnik s parkirališta ugostiteljskog objekta nisu odlučni, jer uzrok nesreće nije uključivanje tužitelja u promet već njegov iznenadan kvar i zaustavljanje na kolniku što je po svojoj suštini iznenadna prepreka na cesti.

S obzirom na izloženo, sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo, pa je stoga temeljem čl. 393. ZPP-a reviziju valjalo kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. lipnja 2010.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.