Kžm-42/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 42/06-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. F. zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 3. i dr. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2006. broj KZM-7/06, u sjednici održanoj dana 22. studenog 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić, opt. D. F., uz branitelja D. V., odvjetnica iz Z.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, prvostupanjska presuda se u k i d a i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da se nova glavna rasprava ima održati pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću za mladež, kao prvostupanjski sud je presudom od 10. srpnja 2006. broj KZM-7/06, temeljem čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP) opt. D. F. oslobodio od optužbe da bi počinio kaznena djela iz čl. 192.st. 3. i iz čl. 197. st. 1. KZ, te po čl. 123. ZKP odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-5. tog Zakona i nužni izdaci okrivljenika, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači tako da se optuženika proglasi krivim za kazneno djelo iz optužbe.

Optuženik je po branitelju D. V., odvjetnici iz Z., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, predlažući da se žalba odbije, te prvostupanjska presuda potvrdi. U odgovoru na žalbu zahtijeva da se o sjednici vijeća drugostupanjskog suda obavijesti optuženika osobno i njegovog branitelja.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 1. ZKP dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske vratilo je spise drugostupanjskom sudu uz podnesak od 21. rujna 2006. broj KŽ-DO-1543/06, predlažući da se žalba državnog odvjetnika prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 2., te čl. 374. st. 1. ZKP obavijestio Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, optuženika osobno i njegovog branitelja.

Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda nazočili su zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženik osobno i njegov branitelj D. V., odvjetnica iz Z., koji su izjavili da ustraju kod navoda i prijedloga iz podnesaka u žalbenom postupku, a branitelj optuženika ukazao da je optuženik postao otac i trećeg djeteta.

Žalba je osnovana.

Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu iz osnova iz kojih se žalbom pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je i postoje li povrede odredba kaznenog postupka navedene u čl. 370. st. 1. toč. 1. ZKP, pri čemu nije našao da bi u toj presudi bile ostvarene takve povrede odredaba kaznenog postupka koje se ispituju po službenoj dužnosti, a kako je pobijanom presudom optuženik oslobođen od optužbe temeljem čl. 354. toč. 3. ZKP, drugostupanjski sud se nije niti mogao upustiti u razmatranje je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. Žalitelj je uspješno osporio činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda u smislu čl. 369. st. 1. i 2. ZKP, jer je žalbenim navodima opravdano ukazao da sadržaj isprava, te zapisnik o izvedenim dokazima ozbiljno dovode u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica navedenih u pobijanoj presudi.

Naime, kraj okolnosti da je optuženik u obrani negirao počinjenje bilo koje radnje navedene u izreci pobijane presude, prvostupanjski sud je otklonio vjerodostojnost iskaza oštećenice A. F., smatrajući da je njen iskaz koji je dala putem video-linka 01. ožujka 2005. uz prisutnost stručne suradnice mr. M. G. nelogičan i proturječan sam sebi, kako glede radnji optuženika usmjerenih na njeno tijelo, tako i glede prikazivanja filmova pornografskog sadržaja, a uz to da je ona inkriminirane događaje nedosljedno prikazivala i pred stručnim osobama, jer da to proizlazi iz zapisa Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba, sačinjenog u lipnju 2003., kada su s oštećenicom razgovarali psihijatar dr. Lj.

D., psiholog B. P. i S. P., pedijatar dr. Z. V., te socijalna radnica T. G., koji da su istakli da je njen iskaz nekonzistentan i to u odnosu na njeno ponašanje naspram verbalnog iskazivanja, pokazane emocije i mijenjanja sadržaja iskaza, pri čemu je dr. Lj. D. zaključila da je slučaj ostao kontroverzan, težak, kompleksan i delikatan, zbog čega je i preporučeno hitno psihološko-psihijatrijsko vještačenje. Nadalje, da je iz iskaza dr. N. Š. D., ginekologa, koja je vršila pregled oštećenice, utvrđeno da je himen oštećenice očuvan, a iz vaginalnih briseva da je izolirana chlamydia, zatim da iz iskaza tog ginekologa i mišljenja vještaka za ginekologiju dr. B.

S. proizlazi da je moguće da se chlamydia prenese i mokrim ručnikom, a ona ostaje infekciozna i u kloriranoj vodi, dok ovakva zaraza nije utvrđena kod optuženika. Zatim, da je i psihijatar dr. Z. B. P. zaključila da je oštećenica samo stereotipno ponavljala tvrdnje da je otac "dira po cicama i pipici, te da gleda porno filomove", a da pri tome nije iskazivala odgovarajuće emocije, nalazeći također da su njeni iskazi bili nedosljedni i proturječni. Na to da je također ukazala i vještak dr. M. M., koja je bila u kontaktu s oštećenicom kada je ova već imala desetak godina, pa da zbog proteka vremena od događaja i ranijih ispitivanja oštećenice po drugim stručnim osobama sa sigurnošću ne može donijeti određenu prosudbu da li je oštećenica bila žrtva seksualnog zlostavljanja od strane optuženika.

Konačno, da je i prema mišljenju vještaka dr. D. K. H. proizašlo da ova ne može utvrditi što se stvarno dogodilo u odnosu između oštećenice i optuženika, obzirom da je oštećenica djelovala autentično kada se govorilo o drugim temama, ali kod razgovora o tom odnosu da se doimala kao "profesionalni svjedok ili pacijent", slijedom čega da je ostalo pitanje je li oštećenica prikazivala to kao preslik iz gledanja filmova pornografskog sadržaja ili ono što se događalo između nje i optuženika, odnosno neke treće osobe. Prvostupanjski sud svoj zaključak temelji i na iskazu svjedokinje L.

P., socijalne radnice, kojoj je majka oštećenica govorila najprije da je zlostavlja optuženik, a potom neki I., koji se možda zove J., da je zlostavljač možda i optuženikov otac, s kojim da je gledala porno-filmove. Pri svemu tome prvostupanjski sud nije otklonio vjerodostojnost sadržaja navedenih dokaza. Zatim, prvostupanjski sud poklanja vjeru i iskazima svjedoka D. M., I. M. i K. M., kojima je poznato da je oštećenica tijekom 2002. imala nemirne snove i da su je čuli kako govori:"Tata nemoj, težak si, nemoj!", iz čega da postoji osnovana sumnja o zlostavljanju, ali da to još uvijek nije dovoljno uporište za prihvaćanje optužbe.

Ujedno je prihvaćen istinitim i iskaz svjedokinje V. S., kojoj je oštećenica govorila da je optuženik "dira po pipi i mazi po cicama", te da je "iz pimpeka išlo nešto bijelo, bljak", ali i ovaj iskaz, unatoč tome što ukazuje na postojanje sumnje, da iz tog dokaza nije moguće utvrditi što se točno dešavalo između oštećenice i optuženika. Najzad, prvostupanjski sud prihvaća i iskaz oštećeničine majke J. A. F., koja je iskazala da je od V. S. čula ono što je ova iskazivala pred sudom. Prvostupanjski sud prihvaća dakle vjerodostojnost iskaza navedenih svjedoka, ali pri ocjeni uzima u obzir i okolnost da oni nisu imali neposrednih saznanja o događaju, već su svjedoci po čuvenju i to od same oštećenice.

Na kraju, prihvaćen je i iskaz svjedokinje R. M. D., socijalne djelatnice, koja je iznijela mišljenje da oštećenica nije govorila istinu, jer da ju je par puta "uhvatila u laži". Uz navedeno, prvostupanjski sud i iz dnevnika oštećenice zaključuje da zapisi koji se nalaze u njemu, pogotovo ako se dovedu u vezu s mišljenjima vještaka dr. D. K. H. i navedenih stručnih osoba, i ovaj dnevnik ostavlja sumnju da je oštećenica seksualno zlostavljana, ali da niti taj dokaz ne pruža uporište za prihvaćanje optužnih tvrdnji.

Slijedom prethodno navedenih razloga prvostupanjski sud je očito primijenio odredbu čl. 3. st. 2. ZKP, utvrđujući činjenično stanje na način koji je povoljniji za okrivljenika.

Po ocjeni drugostupanjskog suda ovako izveden zaključak u pobijanoj presudi je za sada preuranjen, jer je zaključak o nepostojanju odlučnih činjenica kako su one navedene u optužnici izveden bez dovoljnog povezivanja sadržaja svakog od izvedenih dokaza i savjesne ocjene ukupne dokazne građe, pri čemu su prihvaćane i ocjene vjerodostojnosti iskazivanja oštećenice kako su ih iznosile pojedine stručne osobe, iako je ocjena vjerodostojnosti dokaza zadaća suda. Prvostupanjski sud dakle nije postupio potpuno u skladu s odredbom čl. 351. st. 2. ZKP.

Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. D. K. H. (list 182-189), koji nalaz i mišljenje je dat nakon obrade po multidisciplinarnom timu, između ostalog proizlazi da vještaci nisu mogli utvrditi da li je oštećenica od nekoga nagovorena ili izmanipulirana svjesno, ali da se može tvrditi da su sva događanja, ispitivanja i informacije koje je dobivala od 2003. do ovog vještačenja, dakle do srpnja 2006., djelovala modificirajuće na ponašanje oštećenice i na njezino iskazivanje, time da je ovaj vještak na glavnoj raspravi odgovarajući na pitanja, između ostalog, a nakon što mu je predočen cijeli postupak, pa tako i prikaz događaja od strane svjedoka V. S., koja je kazala da dok je kupala svoje dvomjesečno dijete A., oštećenica pitala da li će ga sada dirati, da nju tata dira po cicama i pipici i da joj je rekao da kada joj izrastu dlake da mu ih mora pokazati, da se nakon nekog vremena oštećenica igrala s kćerkom ove svjedokinje B., te je ovoj objašnjavala što njen tata radi, pri čemu je legla na B., pokazala joj kako ju tata dira, pokazala je kako ju tata "dira po pipi i mazi po cicama" i da "iz tog pimpeka izlazi nešto bljak i da ne smije o tome nikome ništa reći jer da će ubiti nju, mamu i sestru", odgovorio da iz ovih riječi oštećenice i njenog pokazivanja drugoj djevojčici, iz iskustva kao vještak smatra da je to uvijek najautentičnije. Ovaj vještak je na pitanje također odgovorio da su svi vještaci u timu utvrdili da kod oštećenice postoji seksualizirano ponašanje, koje je od 2003. na ovamo u silaznoj putanji, da je njena traumatiziranost rasla, no do vremena vještačenja više nisu utvrđeni znakovi traumatiziranosti, ali se pojavila ljutnja prema optuženiku, dok kod prvog i drugog razgovora sa stručnim osobama oštećenica nije imala negativan stav prema ocu.

Već ovakve ocjene vještaka dr. D. K. H. izazivaju ozbiljnu sumnju da je činjenično stanje bilo pravilno utvrđeno, bez obzira što vještački tim, čiji nalaz i mišljenje je na raspravi razjašnjavan, nije mogao utvrditi da li je iskaz oštećenice koji je davala pred tim timom, pa i onaj prvi kojim je opisivala što se dešavalo, odgovarajući u odnosu na stvarnost ili nije.

Naime, kako to proizlazi iz sadržaja isprava i zapisnika o izvedenim dokazima, čini se za sada da je oštećenica u određenoj mjeri ipak bila određena i dosljedna, jednako opisujući pred više stručnih osoba i navedenom svjedokinom V. S., sve kroz vrijeme od oko tri godine, da ju je optuženik "dirao po cicama i pipici" i da je gledala filmove pornografskog sadržaja, a i u njenom dnevniku nalaze se crteži na kojima su prikazani spolni organi, odnosno sekundarne oznake spola, kako je to razvidno npr. na listu 32 i 33 u dnevniku oštećenice, nalazu i mišljenju Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba na listu 38-42, nalazu i mišljenju Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež za optuženika, majku oštećenice J. F. i oštećenicu na listu 71 do 77, zapisnik o ispitivanju oštećenice od 01. ožujka 2005. na listu 79-80, zapisniku o ispitivanju svjedoka J. A. F., majke oštećenice, od 01. ožujka 2005. na listu 82, zapisniku o ispitivanju svjedoka V. S. od 01. ožujka 2005. na listu 83, zapisnik o ispitivanju svjedoka R. M. D., djelatnice Centra za socijalnu skrb od 15. ožujka 2005. na listu 91, zapisnik o ispitivanju svjedoka D. M., K. M. i I. M. od 15. ožujka 2005. na listu 92-96, vještačkom nalazu i mišljenju psihijatra dr. M. M. od 10. svibnja 2005. na listu 99-109, zapisnik o ispitivanju oštećenice od 24. siječnja 2006. na listu 134, te nalazu i mišljenju vještaka za psihijatriju dr. D. K. H. od 06. srpnja 2006. na listu 182-189, kao i u iskazima navedenih svjedoka, odnosno dopunama nalaza i mišljenja vještaka, te njihovih razjašnjenja tijekom glavne rasprave od 18. svibnja 2006. na listu 156-160, od 22. svibnja 2006. na listu 161-165, od 25. svibnja 2006. na listu 170-173 i od 10. srpnja 2006. na listu 191-195.

Osim navedenih razloga, na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje upućuje i okolnost da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom odredbe čl. 234. st. 4. ZKP propustio ispitati svjedoka I. F., jer se ona po čl. 234. st. 6. ZKP može ispitati jer nema pravo otkloniti svjedočenje obzirom da se postupak vodi zbog kaznenih djela iz čl. 192. i čl. 197. KZ, dakle za djela navedena u čl. 117. Zakona o sudovima za mladež.

Slijedom navedenih razloga drugostupanjski sud je odlučio kao u izreci (čl. 388. st. 1. i 3. ZKP).

Prvostupanjski sud će po čl. 393. ZKP provesti novu glavnu raspravu pred potpuno izmijenjenim vijećem, za suđenje će uzeti kao osnovu prijašnju optužnicu, strankama dopustiti isticanje novih činjenica i iznošenje novih dokaza, pa će nakon izvođenja svih potrebnih i raspoloživih dokaza iznova iste ocijeniti na način kako je to određeno u čl. 351. st. 2. ZKP i ovisno o rezultatima dokaznog postupka donijet će novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku, uzimajući pri tome u obzir i odredbu čl. 350. st. 2. ZKP prema kojoj sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni, te razmotriti da li u slučaju, ako utvrdi da nema dokaza da je optuženik počinio sve radnje navedene u optužnici, ima dokaza da je počinio samo neke radnje kojima je ostvario obilježja kojeg drugačijeg kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa iz glave XV. KZ, a koja se obilježja nalaze u činjeničnim navodima optužnice.

U Zagrebu, 22. studenog 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.