I Kž-668/1994-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-668/1994-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić, Senke Klarić-Baranović, mr. Branka Zmajevića i Neve Šibl, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. G.D. zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 1. (čl. 120. st. 1.) OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 29. travnja 1994. godine, br. K-25/94., u sjednici održanoj 21. rujna 1995. godine, saslušavši zamjenika državnoga odvjetnika Republike Hrvatske I.M.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba državnoga odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom opt. D.G. oslobođen je od optužbe da bi počinio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. (sada čl. 120. st. 1.) OKZRH.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se uvaži žalba državnoga odvjetnika.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Sud prvoga stupnja nije s dovoljnom pažnjom analizirao sve izvedene dokaze, a posebno obranu optuženika, pa je i njegovo pozivanje na nedostatak dokaza i donošenja oslobađajuće presude preuranjeno. Opt. D.G. stavlja se na teret da je dana 20. rujna 1991. godine kao pilot 185. lovačko-bombarderskog puka bivše JNA, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti osoba za vrijeme rata i Dopunskog protokola, predvodio formaciju od ukupno šest zrakoplova sa posadama koja je napala mjesto K., a na koji način je izvršio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a što znači da optužba tereti optuženika da je djelovao kao suizvršitelj u tome krivičnome djelu. Optuženik u svojoj obrani navodi da on nije borbeno djelovao, no gubi iz vida da se suizvršiteljstvo u bilo kojem krivičnom djelu, pa i u krivičnom djelu ratnoga zločina protiv civilnog stanovništva, ne sastoji samo u neposrednom učestvovanju u radnji samoga izvršenja, već se krivično djelo, a prema čl. 20. OKZRH, može izvršiti i "na drugi način". Prema tome svaki suizvršitelj ne mora ostvariti sva obilježja krivičnog djela, ako je dao objektivni doprinos njegovom izvršenju i ako je postupao na temelju zajedničkoga dogovora.

Prema obrani optuženika cilj napada je trebala biti vojna kolona kamiona. Prije polijetanja šest zrakoplova jedan zrakoplov je išao u izviđanje radi snimanja terena mjesta K., ta snimka je napravljena neposredno prije napada jer su piloti čekali da bude gotova (list 161 spisa), a na snimci se vidjela kolona kamiona. Već u sljedećem pasosu optuženik dodaje "ja ne mogu reći da li sam dolaskom nad K. vidio kamione koji su trebali biti cilj napada, možda jesam možda nisam...", da bi kasnije istakao da je fotografija bila malo mutna, na njoj su se vidjeli putevi, kuće i neka vozila, a ne može reći da li je vidio više vozila i koje su bila vrste (list 343. spisa).

Iz iskaza preslušanih svjedoka S.J. (list 86. spisa) i S.B. (list 89. spisa) proizlazi da je dva dana prije raketiranja K. pala kasarna u O. i tada su prolazili topovi i teretnjaci kroz K., pa se postavlja pitanje koje je to kamione vidio na snimci optuženik, tu snimku su čekali prije polijetanja 15 do 20 minuta (list 343/I spisa) kada su kamioni prema iskazima svjedoka proveženi kroz K. dva dana ranije.

Sud prvoga stupnja u ponovljenom će postupku detaljno analizirati te segmente obrane optuženika te iskaze svjedoka, a nakon toga izvesti pravilan zaključak da li je cilj napada koji je razrađen u kasarni B. bila vojna kolona (koja prema iskazima svjedoka u to vrijeme nije prolazila) ili su cilj napada bili civilni objekti, pogotovo stoga što sam optuženik nije želio odgovoriti da li je iz svoga zrakoplova iznad Krasnog vidio kolonu vojnih vozila ili ne, odgovorio je "možda jesam, možda nisam" (list 161/IV spisa). U toku postupka ostalo je nedostatno razrješeno i to da li je optuženi prvi poletio i zašto. Sam optuženik u obrani to različo opisuje, pa tako najprije navodi da je iz toga, što je prvi poletio, izveden zaključak da je bio zapovjednik te grupe, a on je prvi poletio zato što je njegov zrakoplov bio postavljen na pisti kao prvi (list 159/III i VI spisa) da bi kasnije izjavio da je prvi poletio zato što je tako na planu bilo napisano (list 343/V spisa). Koje je bilo mjesto optuženikova zrakoplova nakon što su svi zrakoplovi poletjeli, također je optuženik različito opisao, pa tako navodi da je njegov zrakoplov prvi poletio, a kasnije je bio zadnji u grupi odnosno predzadnji (list 159/IV spisa) da bi na toj istoj glavnoj raspravi, nakon saslušanja svjedoka S.J. izjavio da je prvi zrakoplov koji taj svjedok spominje (a koji nije borbeno djelovao prema iskazu istoga svjedoka) bio upravo njegov (list 163/IX spisa). Na te kontradikcije u obrani optuženika već je ukazano u rješenju ovog Vrhovnog suda br. Kž-292/93., no u ponovljenom postupku sud prvoga stupnja te suprotnosti nije razjasnio, optuženik je na upit suda odgovorio da obranu nije mijenjao, a sud prvoga stupnja nije mu nakon toga pročitao obje obrane, te tražio da se izjasni koja je od tih obrana točna.

Opravdano žalitelj ističe i to da je sud prvoga stupnja trebao provesti odgovarajuće vještačenje da bi se utvrdio način funkcioniranja ratnog zrakoplovstva bivše JNA, način leta u uvjetima tzv. "radio-šutnje", uloge prvog zrakoplova kod polijetanja, izdavanja naredbi na zemlji i kasnije u zraku, načinu leta formacije od više zrakoplova i načinu predvođenja te formacije, a što će sve sud prvog stupnja učiniti u ponovljenom postupku, pomoću sudskog vještaka koji zato ima odgovarajuća znanja.

Kako je sud prvoga stupnja dužan sa sigurnošću utvrditi činjenično stanje, pa u tome pravcu provoditi dokaze i po službenoj dužnosti, da bi se to činjenično stanje u potpunosti rasvjetlilo, bit će potrebno uložiti dodati napor radi utvrđivanja identiteta preostala četiri pilota (čija imena optuženik nije želio iznijeti), koji bi mogli potvrditi ili osporiti obranu optuženika. Danas je situacija u Bihaću povoljnjija pa će biti potrebno pokušati provjeriti da li je ostala kakva dokumentacija o akciji na mjesto Krasno, što nije isključeno. Također će biti potrebno pokušati utvrditi gdje živi pilot B.N. koji bi mogao potvrditi obranu optuženika da ga je u letu ometao, te potvrditi da li je on ispalio 5 raketa (čiji krateri su u zapisniku o uviđaju naznačeni).

U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će provesti dokaze koji su naprijed opisani, kritički analizirati obranu optuženika u svim njenim detaljima, uzeti u obzir primijedbe ovoga suda, te će nakon toga ponovno ocijeniti cjelokupni dokazni materijal i donjeti novu presudu.

Iz navedenih razloga valjalo je riješiti kao u izreci, temeljem čl. 375. st. 1. i 2. ZKP.

U Zagrebu, 21. rujna 1995.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

(Štefica Klepac)