Criminal appeal dismissed; new evidence insufficient to reopen final conviction for attempted sodomy attempt.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the convicted defendant's appeal requesting a retrial of a final judgment for attempted sodomy. The defendant argued that new witness testimony regarding his alibi and police presence should trigger a retrial under Article 392 of the Criminal Procedure Act. The court rejected this, ruling that the proposed witnesses were already examined or lacked knowledge of the defendant's whereabouts during the crime time, thus failing to meet the threshold for reopening a concluded criminal proceeding.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392. st. 1. toč. 4. ZKP; čl. 396. st. 1. ZKP; A final criminal judgment may only be reopened if new evidence of sufficient quality is presented that could lead to acquittal or a lighter sentence, and the proposed witnesses must have direct knowledge of facts occurring at the time of the crime.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 145/1996-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Šibl Neve i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. K. I. zbog krivičnog djela iz čl. 85. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Zagrebu od 23. siječnja 1996. br. Kv-73/96 (K-382/94), u sjednici održanoj 3. travnja 1996.,
r i j e š i o j e :
Žalba os. K.I. odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 396. st. 1. ZKP, odbijen je zahtjev os. K.I. za ponavljanje postupka pravomoćno dovršenog presudom Vojnog suda u Zagrebu br. K-382/94 od 16. svibnja 1995. godine, potvrđenom presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Kž-845/95 od 11. srpnja 1995. godine, a kojom je K.I. osuđen zbog krivičnog djela pokušaja bludnih radnji iz čl. 85. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH, te mu je izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci koja se neće izvršiti ako osuđenik za vrijeme od jedne godine ne učini novo krivično djelo. Protiv tog rješenja žali se osuđenik po svojoj braniteljici, odvjetnici V.D. iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i dopusti ponavljanje postupka protiv osuđenika.
Žalba nije osnovana.
Suprotno tvrdnji žalbe, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da predloženi dokazi nisu po svojoj kvaliteti podobni da u ponovljenom postupku uzrokuju oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem zakonu.
Prije svega, u žalbi isticani dokaz saslušanjem svjedoka K.S., supruge osuđenika, bio je predlagan već tijekom postupka pred sudom prvog i drugog stupnja, koji su provođenje tog dokaza obrazloženo odbili, pa se prema tome ne radi o novom dokazu kakve ima u vidu odredba čl. 392. st. 1. toč. 4. ZKP.
Isto tako, u zahtjevu predloženi dokaz saslušanjem vojnih policajaca koji su na dan događaja uredovali u stanu osuđenika na okolnost provjere i dokazivanja osuđenikovog alibija, nisu dokazi potrebne kvalitete koji bi sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima opravdali ponavljanje ovog krivičnog postupka. Ovo iz razloga jer je osuđenik pravomoćno osuđen zbog krivičnog djela pokušaja bludnih radnji izvršenih dana 8. lipnja 1994. godine u 8,00 sati, dok iz obrane osuđenika dane tijekom glavne rasprave proizlazi da je intervencija vojne policije tražena toga dana u noći između 2,00 i 4,00 sati, pa očigledno proizlazi da se već na temelju same obrane osuđenika može zaključiti da predloženi svjedoci nemaju niti mogu imati saznanja gdje se osuđenik nalazio tempore criminis.
Osim toga, sam osuđenik u obrani navodi da je napustio svoj stan prije dolaska pripadnika vojne policije, pa doista nije razumljivo na temelju čega žalitelj tvrdi da bi spomenuti svjedoci mogli imati neposrednih saznanja o kretanju osuđenika kritičnog dana.
Zbog toga, a budući da se u zahtjevu ne navode odgovarajući novi dokazi temeljem kojih bi pravomoćno dovršeni postupak bilo opravdano ponoviti, to je pobijano rješenje u svemu osnovano, pa je žalbu osuđenika trebalo odbiti i na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 3. travnja 1996.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vinja Ileana v.r.
Potrebica Ante v.r.