Croatian Supreme Court dismisses appeal on employer liability for employee's lost wages after traffic accident.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendants' appeals against a lower court ruling awarding the plaintiff lost wages and rent following a traffic accident. The court held that the employer remains liable for damages caused by an employee driving a company vehicle, even if the vehicle was used for personal reasons, as the law does not exempt owners who entrust vehicles to their own employees. Furthermore, the court rejected the argument that the plaintiff's academic progress should reduce his claimed lost earnings, noting that such efforts could mitigate future dependency on disability benefits.
Legislator headnote
AI generatedčl. 176. st. 1. ZOO; čl. 195. st. 2. ZOO; čl. 393. ZPP: An employer cannot be exempted from liability for damages caused by an employee operating a company vehicle, even when the vehicle is used for personal purposes, as the statutory exemption applies only when the vehicle is entrusted to a third party.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 714/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljubice Munić, kao predsjednice vijeća, Damira Mratovića, mr. sc. Olge Jelčić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. H. iz O., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika 1. C. o. d.d. Z., F. O. i 2. V. d.o.o. O., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2798/06 od 15. ožujka 2007., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-974/05 od 12. svibnja 2006., u sjednici održanoj 12. prosinca 2007.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se revizije tuženika kao neosnovane.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je presuđeno da su mu tuženici dužni solidarno na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 1. travnja 2005. do 1. travnja 2006. plaćati mjesečno po 4.765,36 kn, a za razdoblje od 1. travnja 2006. do presuđenja 12. svibnja 2006. po 5.500,00 kn sve sa zateznom kamatom a od presuđenja pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 5.606,31 kn. Ujedno je odlučeno da su tužitelji dužni tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 49.068,00 kn. Tužitelj je odbijen za više traženo na ime izgubljene zarade.
Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Djelomično su prihvaćene žalbe tuženika, te preinačena prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku te je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 10.760,00 kn. Protiv drugostupanjske presude revizije su podnijeli tuženici.
Tuženik pod 1. C. o. d.d. Z. pobija presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se tužbeni zahtjev odbije ili ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
Tuženik pod 2. V. O. d.o.o. O. pobija presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje drugostupanjske i prvostupanjske presude, te vraćanje predmeta na ponovno suđenje ili podredno preinaku na način da se u odnosu na tuženika pod 2. odbije tužbeni zahtjev.
Tužitelj nije podnio odgovor na revizije.
Revizije nisu osnovane.
Sporno je jesu li tuženici dužni tužitelju naknaditi štetu zbog izgubljene zarade, te visina štete.
Revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP).
Nije se ostvario po tuženiku V. d.o.o. istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Time što se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 186. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i dr. – dalje: ZOO) kod utvrđenja da se M. R. kao djelatnik tuženika ne može smatrati trećom osobom, te da se stoga tuženik V. d.o.o. ne može osloboditi odgovornosti za štetu počinjenu vozilom kojeg je tuženik pod 2. vlasnik ne čini tu presudu nerazumljivom, da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, iz takvih navoda jasno proizlazi da se sud pozvao zapravo na odredbu čl. 176. st. 1. ZOO-a, te da se radi o grešci u pisanju.
Nije se ostvario ni po tuženicama istaknuti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj u prometnoj nezgodi kao suputnik zadobio teške tjelesne povrede posljedica kojih je 100%-tni invaliditet tužitelja;
- da je vozilom vlasništvo tuženika V. d.o.o. upravljao radnik tog tuženika;
- da je vozilo bilo osigurano od autoodgovornosti kod tuženika C. o.;
- da je tužitelj povrijeđen dok je bio na prvoj godini Pravnog fakulteta u O.;
- da je nakon štetnog događaja 18. prosinca 1998. pa do 10. lipnja 2005. nastavio studij i položio 25 ispita od ukupno 29 ispita.
Na reviziju tuženika C. o.:
Na utvrđeno činjenično stanje nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tužitelju priznata renta u visini zarade koju bi ostvario po redovnom tijeku stvari da nije bilo posljedica prometne nezgode (čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91. i dr. – dalje: ZOO).
To što tužitelj kao 100%-tni invalid nastoji završiti studij i što je položio 25 ispita na Pravnom fakultetu u O. ne može biti na njegovu štetu. Naprotiv za pohvalu je takav napor tužitelja koji bi ako uspije završiti fakultet i zaposliti se na taj način smanjio štetu, jer bi prestala potreba da ga se kao 100%-tnog invalida uzdržava.
Tek ako dođe do toga da tužitelj završi fakultet i uspije se zaposliti moći će tuženik tražiti izmjenu odluke o renti koja za sada tužitelja pripada kao osobu nesposobnu za privređivanje, a koji bi se po redovnom tijeku stvari bio zaposlio da nije bilo posljedica prometne nezgode.
Prosječna visina plaće koju bi tužitelj ostvarivao da nije bilo posljedica prometne nezgode pravilno je utvrđena na temelju pribavljenih podataka za visoku stručnu spremu na području županije u kojoj je tužitelj živio. K tome je reći da tuženik C. o. u tijeku postupka sve do podnošenja žalbe nije predlagao da bi se visina izgubljene zarade trebala odrediti prema nekim drugim pokazateljima.
Pozivanje na ograničenje odgovornosti tuženika C. o. do svote osiguranja nije od značenja kada limit još nije iscrpljen. Tek kada limit bude iscrpljen to može biti razlog za traženje izmjene odluke o plaćanju rente (čl. 196. ZOO-a).
Na reviziju tuženika V. d.o.o.:
Nejasno tuženik V. d.o.o. ističe da ne bi bio odgovoran za štetu kao vlasnik vozila, jer je vozilo povjerio svom radniku za osobne potrebe tog radnika, a ne u svezi s radom.
Naime prema odredbi čl. 176. st. 1. ZOO-a umjesto vlasnika stvari i isto kao on odgovora osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi i osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Tu odredbu pravilno tumače nižestupanjski sudovi da se vlasnik vozila ne može osloboditi odgovornosti za štetu kada je opasnu stvar, ovdje vozilo, povjerio svom radniku. Spomenuta odredba upravo tako glasi i da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti ako je stvar povjerio trećoj osobi ali ne i ako je stvar povjerio svom radniku. Kod toga zakonodavac ne pravi razliku zbog čega je i u koju svrhu vlasnik povjerio stvar svom radniku već je naglasak na tome da nema oslobađanja od odgovornosti ako je stvar povjerena radniku poslodavca bez obzira u koju svrhu i zbog čega je poslodavac stvar povjerio svom radniku.
U svezi s mogućnosti zapošljavanja tužitelja i gubitka zarade može se samo ponoviti ono što je rečeno na reviziji tuženika C. o.
Radi navedenog na temelju čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. prosinca 2007.
Predsjednica vijeća:
Ljubica Munić, v.r.