Gž x-859/2010-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžx-859/2010-2

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vicka Prančića, kao predsjednika vijeća, Nataše Jerković, kao člana vijeća i Lucije Lasić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja J. G. iz S., zastupanog po punomoćniku J. A. M., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1) J. J. iz S., i 2) D. M. iz S., oba zastupana po punomoćniku J. P., odvjetniku u S., radi činjenja i nepačanja, te po tužbi tuženika: 1) J. J. iz S., i 2) D. M. iz S., oba zastupana po punomoćniku J. P., odvjetniku u S., protiv tužitelja J. G. iz S., zastupanog po punomoćniku J. A. M., odvjetniku u S., radi brisanja upisa i uknjižbe prava vlasništva, kao i po tužbi tuženika: 1) J. J. iz S., i 2) D. M. iz S., oba zastupana po punomoćniku J. P., odvjetniku u S., protiv tužitelja J. G. iz S., zastupanog po punomoćniku J. A. M., odvjetniku u S., radi brisanja upisa i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja J. G. protiv presude Općinskog suda u Supetru broj P-294/99 od dana 26. lipnja 2009., u sjednici vijeća održanoj dana 17. svibnja 2012.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Supetru broj P-294/99 od dana 26. lipnja 2009. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev tuženika 1. J. J. i 2. D. M. koji glasi:

"Nalaže se brisanje upisa tuženog G. J. na nekretnini pod oznakom čest. zem. 1309/16 k.o. N. pod brojem Z-38/02, a temeljem Kupoprodajne pogodbe od 21. svibnja 1988. i Dodatka Kupoprodajne pogodbe od 7. siječnja 2002., tako da u zemljišnim knjigama kao nositelj prava vlasništva ostaje upisana K. U."

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Supetru broj P-294/99 od dana 26. lipnja 2009. u pobijanom dijelu pod točkama I. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj J. G. tražio da sud obveže tuženike 1. J. J. i 2. D. M. na:

- rušenje objekta (kuće) izgrađenog na nekretninama označenim kao čest. zem. 1309/16 k.o N. i krajnji istočni dio čest. zem. 1309/9 k.o. N., uspostavu ranijeg stanja na tim nekretninama, uz zabranu takvog ili sličnog uznemiravanja vlasništva tužitelja,

- rušenje objekta (kuće) izgrađene na krajnjem jugoistočnom dijelu čest. zem. 1309/9 k.o. N., uspostavu ranijeg stanja na toj nekretnini, uz zabranu takvog ili sličnog uznemiravanja vlasništva tužitelja,

- rušenje objekta (kuće) izgrađenog na nekretninama označenim kao krajnji južni dio čest. zem. 1309/16 k.o N. i sjeveroistočni dio čest. zgr. 45/1 k.o. N., uspostavu ranijeg stanja na tim nekretninama, uz zabranu takvog ili sličnog uznemiravanja vlasništva tužitelja,

- rušenje skala na sjevernom dijelu čest. zem. 1309/16 k.o. N., uspostavu ranijeg stanja na toj nekretnini, uz zabranu takvog ili sličnog uznemiravanja vlasništva tužitelja,

- izgradnju kamenog zida na sjeveroistočnom dijelu nekretnine označene kao čest. zgr. 45/1 k.o. N. cijelom duljinom međe sa čest. zem. 1309/16 k.o. N., uspostavu prijašnjeg stanja i zabranu takvog ili sličnog uznemiravanja vlasništva tužitelja (točka I. izreke).

Točkom II. izreke odbačena je tužba tuženika - protutužitelja 1. J. J. i 2. D. M. protiv tužitelja J. G. kojom su tražili brisanje upisa vlasništva tužitelja na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1309/16 k.o. N. i upis tog prava na ime tuženika, svako za po ½ dijela.

Točkom III. izreke naloženo je brisanje upisa prava vlasništva sa imena tužitelja J. G. na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1309/16 k.o. N. izvršenog na temelju kupoprodajne pogodbe od dana 21. svibnja 1988. i dodatka toj pogodbi od dana 7. siječnja 2002. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na ime K. U.

Točkom IV. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Protiv navedene odluke stranke su podnijele žalbe.

Tužitelj J. G. pobija prvostupanjsku presudu kako proizlazi iz žalbenih navoda u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev (točka I. izreke), u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženika 1. J. J. i 2. D. M. (točka III. izreke) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - u nastavku ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupak.

Tuženici-protutužitelji 1. J. J. i 2. D. M. pobijaju prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku (točka IV. izreke) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se u tom dijelu odluka preinači i obveže tužitelj na naknadu parničnog troška tuženicima.

Iste osobe su dostavile i odgovor na žalbu tužitelja u kojem pobijaju tužiteljeve žalbene navode s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana, a zatražili su i naknadu troškova žalbenog postupka.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama određenim člankom 365. ZPP-a ovaj je sud utvrdio kako ista sadrži takve nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11) ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja J. G. u odnosu na tuženika 1. jer je isti u tužbi označen kao J. J., dok je pravo ime tuženika J. J., a osoba imenom J. J. ne može biti stranka u postupku.

Kod navedenog, ostaje nejasno ima li prvostupanjski sud dvojbi u pogledu identiteta tuženika 1., makar iz spisa proizlazi da stranke identitet tog tuženika tijekom postupka nisu dovele u sumnju.

Člankom 83. ZPP-a regulirano je postupanje suda ukoliko utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, jer je stranačka sposobnost procesna pretpostavka za meritorno suđenje. Prema tome, ukoliko prvostupanjski sud smatra da tuženik 1. ne može biti stranka u postupku, trebao je pozvati tužitelja da izvrši potrebne ispravke ili poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku (čl. 83. st. 1. ZPP-a), odnosno, ukoliko smatra da se nedostatak ne može otkloniti, odbaciti tužbu (čl. 83. st. 4. ZPP-a).

Nadalje, prvostupanjski sud u dijelu obrazloženja u kojem iznosi razloge zbog kojih je odbio zahtjev tužitelja prema tuženiku 2. D. M. navodi kako tužitelj ne može tražiti zaštitu vlasništva na čest. zem, 1309/16 k.o. N. jer u postupku utvrđeno da tužitelj nije kupoprodajom stekao vlasništvo nekretnine budući je istu kupio od nevlasnice, sada pok. K. U., dok je stvarni vlasnik te nekretnine J. J. pok. D. Naime, na temelju iskaza svjedoka J. M., M. M., N. P. i N. K. prvostupanjski je sud utvrdio kako je navedenu nekretninu prednik pok. K. U., njen nevjenčani suprug sada pok. M. J., darovao svom nećaku J. J. pok. D.

S druge strane, obrazlažući razloge zbog kojih je prihvatio zahtjev tuženika u točki III. izreke, prvostupanjski sud utvrđuje kako su tuženici 1. J. J. i 2. D. M. kupili nekretninu označenu kao čest. zem. 1309/16 k.o. N. od sada pok. K. U. dana 20. ožujka 1998., kada su stupili i u posjed predmetne nekretnine. Smatrajući kako tužitelj nije u dobroj vjeri zatražio upis u zemljišnu knjigu, prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke iz čl. 125. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99,22/00, 73/00 i 114/01 – u nastavku ZV) i stoga prihvaća tužbeni zahtjev kako je sadržajno naveden u toč. III. izreke prvostupanjske presude.

Ovako navedeni razlozi u obrazloženju prvostupanjske presude su proturječni.

Prije svega, pravila o višestrukom ugovaranju otuđenja iz čl. 125. ZV-a moguće je primijeniti samo u situaciji kad više osoba sklopi pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine sa vlasnikom te nekretnine. U protivnom, ukoliko otuđivatelj nije vlasnik nekretnine za koju je višestruko ugovorio pravne poslove, takvi poslovi ne mogu biti valjana osnova za stjecanje vlasništva neovisno o pravilima iz spomenute zakonske odredbe, jer je prema odredbi čl. 119. ZV-a vlasništvo prednika (uz valjani pravni posao i zakonom propisani način stjecanja) jedna od pretpostavki za stjecanje vlasništva nekretnina na temelju pravnog posla.

Stoga je utvrđenje suda kako sada pok. K. U. nije bila vlasnica čest. zem. 1309/16 k.o. N. u protivnosti sa utvrđenjem i zaključkom da su tuženici temeljem pravnog posla zaključenog sa pok. K. U. ovlašteni zahtijevati brisanje upisa tužitelja na predmetnoj nekretnini.

Pri tome treba kazati kako se, za sada, ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda po kojem je J. J. pok. D. stvarni vlasnik predmetne čest. zem. 1309/16 k.o. N. na temelju usmenog darovanja od strane sada pok. Mate Jankovića, jer je činjenično stanje u tom pravcu ostalo nepotpuno utvrđeno, a na što s pravom tužitelj ukazuje u žalbi.

Naime, tužitelj je na ročištu od dana 12. lipnja 2009. naveo kako je J. J. pok. D. sudjelovao u ostavinskom postupku iza pok. M. J. u kojem je spornu nekretninu naslijedila sada pok. K. U., te je u tom pravcu predložio pregled spisa Općinskog suda u Supetru broj O- 213/87. Kako sud nije pribavio navedeni ostavinski spis radi izvođenja dokaza pregledom istog, činjenični navodi tužitelja ne mogu se ispitati, a isti mogu biti odlučni za presuđenje u ovom predmetu. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskom postupku, kao i njihove slijednike, u pogledu onoga što je bilo predmet ostavinske rasprave. Stoga, ukoliko je J. J. pok. D. sudjelovao u ostavinskom postupku iza pok. M. J. u kojem je doneseno pravomoćno rješenje po kojem je spornu nekretninu naslijedila sada pok. K. U., bespredmetno je raspravljati je li prije donošenja tog rješenja sada pok. M. J. tu nekretninu darovao J. J.

U toj situaciji, pod pretpostavkom da je K. U. kao vlasnica sporne nekretnine zaključila pravne poslove i sa tužiteljem i sa tuženicima, za sada se ne može prihvatiti ni utvrđenje suda po kojem su tuženici, za razliku od tužitelja, stupili u samostalni posjed te nekretnine, pri čemu je potpuno nerazumljivo stajalište prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi da taj sud smatra kako je tužitelj čest. zem. 1309/16 k.o. N. kupio od pok. K. U. tek u siječnju 2002. Ovo stoga jer je prvostupanjski sud propustio analizirati i ocijeniti iskaz svjedoka S. N. po kojem je tužitelj najkasnije 1993. stupio u posjed sporne nekretnine, koju je već ranije kupio od pok. K. U., te je na istoj počeo krčiti šumu i zabadati kolčiće kao oznake, na što tužitelj s pravom ukazuje u žalbi. Uz to iz točke 5) Dodatka kupoprodajnoj pogodbi od 21. svibnja 1988. proizlazi da su tužitelj i sada pok. K. U. tim dodatkom od dana 7. siječnja 2002. ispravili omašku kojom sporna čest. zem. 1309/16 k.o. N. nije navedena u Kupoprodajnoj pogodbi od 21. svibnja 1988. makar je kupoprodaja već izvršena i tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine.

Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je zahtjev tužitelja kojim traži vlasničku zaštitu na nekretninama označenim kao čest. 1309/9 k.o. N. i čest. zgr. 45/1 k.o. N. odbijen jer je taj tužbeni zahtjev neodređen i neprecizan u smislu čl. 186. st. 1. ZPP-a. Ostaje nejasno, ukoliko prvostupanjski sud drži da tako postavljeni tužbeni zahtjeva nije u skladu sa citiranom odredbom ZPP-a, kako je o istom mogao meritorno odlučivati.

Prema čl. 186. st. 1. ZPP-a, tužba mora sadržavati između ostalog određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih tražbina. Pri tome, kada se tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom se nalaže određena činidba, ona po svom sadržaju, predmetu, vrsti, opsegu i vremenu mora biti toliko određena da se u slučaju dobrovoljnog ispunjenja ili ovrhe ne dovede u pitanje sadržaj te činidbe – čl. 26. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08). Nadalje, prema čl. 281. ZPP-a, kada sud utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostatci koji se tiču sposobnosti tužitelja ili tuženika da budu stranke u parnici, ili nedostatci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi uklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu (čl. 83. i čl. 109. ZPP-a).

Stoga, ukoliko prvostupanjski sud drži da postavljeni tužbeni zahtjev nije određen, trebao je poduzeti mjere iz čl. 109. ZPP-a, kako bi uopće mogao o tom zahtjevu odlučivati. S druge strane, tužbeni zahtjev tuženika 1. J. J. i 2. D. M. kako je sadržajno postavljen pod točkom III. izreke, pod pretpostavkom da se u konkretnom slučaju doista radi o višestrukom otuđenju, ne može se prihvatiti iz slijedećih razloga.

Prema čl. 125. st. 2. ZV-a, brisanje upisa vlasništva stjecatelja koji se koji je prvi zatražio upis u zemljišne knjige i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklapao pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugome već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

Slijedom citirane zakonske odredbe, zahtjev za brisanje nesavjesnog stjecatelja mora u sebi sadržavati i zahtjev za uknjižbu osobe koja to brisanje zahtijeva, dok je tužbeni zahtjev tuženika 1. J. J. i 2. D. M., kako je preciziran na ročištu od dana 12. ožujka 2008. u predmetu koji se vodio pod posl. brojem P-553/05, a koji je pripojen ovom spisu, usmjeren na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja po kojem je vlasništvo predmetne nekretnine bilo upisano na ime sada pok. K. U. Tako postavljeni tužbeni zahtjev sadržajno odgovara brisovnoj tužbi predviđenoj člankom 129. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08) na koju je ovlašten samo nositelj nekog knjižnog prava koje je povrijeđeno nezakonitom uknjižbom u korist neke osobe.

Kod nesporne činjenice da tužitelji nisu bili nositelji knjižnoga prava na predmetnoj nekretnini, a obzirom da su tako postavljenom zahtjevu, jer ne sadrži zahtjev za uknjižbu tuženika, ne može udovoljiti po odredbi čl. 125. st. 2. ZV-a, sve kada bi i bile ispunjene ostale pretpostavke propisane tom odredbom, temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 1) i st. 3. ZPP-a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tuženika 1. J. J. i 2. D. M., pa je presuđeno kao u izreci.

S druge strane, zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11) ZPP-a, pozivom na odredbu čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo je rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku, i u tom dijelu vratiti predmet prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti učinjenu povredu vodeći računa o ukazanim proturječjima, do potrebe pozvati tužitelja da uredi tužbu u pogledu osobnog imena tuženika 1. i određenosti tužbenog zahtjeva, a potom raspraviti sa strankama i utvrditi odlučne činjenice na koje je ukazano, prije svega je li J. J. pok. D. sudjelovao u ostavinskom postupku iza pok. M. J., kao i druge činjenice na koje je ukazano, u tom pravcu ponovno izvesti i sveobuhvatno ocijeniti do sada izvedene dokaze, pribaviti ostavinski spis iza pok, M. J., a do potrebe izvesti i druge dokaze koje stranke predlože, kako bi potom valjanom primjenom materijalnog prava ponovno odlučio o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva i o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP-a).

U Splitu 17. svibnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Vicko Prančić, v. r.