Revr-1311/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1311/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Š. iz P., K., zastupanog po punomoćnici D. T., dipl. pravnice u Županijskom uredu HUS-a u S., protiv tuženika C. d.o.o. S., zastupanog po punomoćnici M. R., dipl. pravnici kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžrs-49/13 od 6. lipnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-376/12 od 13. ožujka 2013., u sjednici održanoj 29. travnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke utvrđeno je da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju F. Š. od 9. svibnja 2012.

U toč. II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju omogući rad prema njegovom Ugovoru o radu broj ..., zaključenom 15. prosinca 2010., u roku od 8 dana.

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere.

Presudom suda drugog stupnja preinačena je gore navedena presuda suda prvog stupnja, tako što je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj, pa se poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine zajedno s presudom suda prvog stupnja ili pak da se ukine samo presuda drugog stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću prvostupanjskog, odnosno drugostupanjskog suda.

U odgovoru na reviziju, tuženik se reviziji usprotivio smatrajući ju neosnovanom, pa je predložio da se ona odbije.

Revizija nije osnovana.

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje ZPP) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Ovo stoga što presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja, zbog čega se ona u svemu može ispitati.

I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

- da je tužitelj imao s tuženikom sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, broj ... od 15. prosinca 2010., za rad na radnom mjestu KV građevinski radnik,

- da je tuženik odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. svibnja 2012. otkazao tužitelju gore navedeni ugovor o radu, iz razloga sudjelovanja u krađi dizel goriva na tuženikovu gradilištu K. kod S., čime da je počinio tešku povredu radne obveze, uz počinjenje i materijalne štete poslodavcu,

- da je 3. svibnja 2012. po pozivu direktora tuženika, tužitelj upoznat s činjeničnim stanjem iz kojeg je razvidno počinjenje navedene povrede, te mu je omogućeno iznošenje obrane, s time da se tužitelj te prigode izjasnio neodređeno i općenito, izbjegavajući direktne odgovore na upite o počinjenom djelu,

- da se tuženik savjetovao sa sindikatom, koji se o tome očitovao 8. svibnja 2012. suglasivši se s tuženikovom namjerom za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju,

- da je tuženik zbog učestalih problema vezanih za nestanak imovine s gradilišta, kako goriva tako i drugih alata, zatražio i uslugu detektivske kuće da nadzire gradilište nakon što se u trag počiniocima nije uspjelo ući aktivnostima policije,

- da je tužitelj snimljen na fotografiji kako nosi kantu zamotanu u radnoj odjeći, te je utvrđeno da je radnik P. predao tužitelju upravo navedenu kantu zamotanu u radnoj robi, koju je tužitelj odložio u njegov osobni automobil.

Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak iz pobijane presude, da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa time što je otuđio gorivo tuženika, te da je bio sudionikom dogovorenog načina otuđenja goriva sa gradilišta tuženika.

Suprotno revizijskim navodima, tuženik je u svemu poštovao zakonom propisanu proceduru otkazivanja iz čl. 111. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 i 61/11

– dalje ZR), tako što je tužitelju omogućio obranu, pored toga što je ispoštovao i proceduru glede savjetovanja sa sindikatom propisanu odredbom čl. 149. ZR. Suprotno reviziji, pravilan je zaključak da je tužitelj bio svjestan sudjelovanja u otuđivanju goriva sa gradilišta, pa je i pravilan zaključak da je otuđenjem goriva počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, što je rezultiralo gubitkom povjerenja u rad tužitelja, a što sve predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju sukladno odredbi čl. 108. st. 1. ZR. Revizijskim navodima stoga odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, a za navesti je da se revizijski sud sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP-a nije ovlašten baviti prigovorima koji se odnose na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz navedenih je razloga valjalo reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

Zagreb, 29. travnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Dr. sc. Jadranko Jug, v.r.