Legislator Case Law & Legislation
I Kž-162/2010-5 AI generated

Criminal appeal dismissed; prosecution's claim of embezzlement via unpaid salary payments rejected due to lack of evidence.

Case Number I Kž-162/2010-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against the first-instance acquittal of defendants accused of abuse of position. The lower court found that while defendants received lower salaries than contractually agreed, the payments were based on valid supervisory board decisions to clear outstanding debts, not for personal gain. The court ruled that the evidence failed to prove the defendants used their positions to acquire significant illegal property, thus upholding the acquittal.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o kaznenom postupku (ZKP); Zakon o kaznenom pravu (KZ); The court held that an acquittal for abuse of position stands when evidence does not prove the defendant used their position to acquire significant illegal property, even if lower payments were made based on legitimate administrative decisions.

Keywords

AI generated
abuse of position criminal appeal lack of evidence illegal property gain supervisory board salary arrears acquittal upheld

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku
Pobijanom presudom Županijski sud u Dubrovniku na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP), oslobodio je od optužbe opt.
čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona
L., da su počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona («Narodne novine», br.
čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
Na temelju čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP) odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl.
čl. 119. st. 1. toč. 1. do 5. ZKP
Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP) odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. toč. 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
čl. 20. st. 6. KZ
u međuvremenu nastupila zastara kaznenog progona, iz čl. 20. st. 6. KZ, u vezi čl.
čl. 19. st. 1. KZ
čl. 373. st. 1. i 2. ZKP
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati kod čega je ustrajala i u sjednici vijeća nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Inka Jurišić.
čl. 374. st. 4. ZKP
M., odvjetnika iz Z., a sukladno odredbi čl. 374. st. 4. ZKP, u odsutnosti opt.
čl. 379. st. 1. ZKP
Budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona, iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl.
čl. 387. ZKP
ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 162/10-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. J. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 337. st. 4. i dr. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 25. studenog 2009., br. K-20/09, u sjednici održanoj dana 05. listopada 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Inke Jurišić i branitelja opt. V. D., D. M., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Dubrovniku na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP), oslobodio je od optužbe opt. T. J., opt. V. D. i opt. Ž. L., da su počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, nastavno: KZ), na način opisan pod toč. 1. izreke te presude, te opt. I. G. da je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 3. KZ, na način opisan pod toč. 2. izreke pobijane presude.

Na temelju čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP) odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. toč. 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na toč. 1. izreke, budući je za djelo opisano pod toč. 2. u međuvremenu nastupila zastara kaznenog progona, iz čl. 20. st. 6. KZ, u vezi čl. 19. st. 1.

I Kž 162/10-5

alineja 4. KZ, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Opt. V. D., putem branitelja D. M., odvjetnika iz Z. i opt. Ž. L. osobno, podnijeli su odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ista odbije, a pobijana presuda potvrdi.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati kod čega je ustrajala i u sjednici vijeća nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Inka Jurišić.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Inke Jurišić i branitelja opt. V. D., D. M., odvjetnika iz Z., a sukladno odredbi čl. 374. st. 4. ZKP, u odsutnosti opt. V. D., kojemu obavijest o sjednici nije uručena budući da nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima žalitelja, Vrhovni sud Republika Hrvatske, kao drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje ispravno utvrđeno, a zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni na vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i svih ostalih izvedenih dokaza su logični, uvjerljivi i ispravni, uslijed čega je ispravan i zaključak da nije dokazano da su optuženici T. J., V. D. i Ž. L. počinili djelo za koje su optuženi na način opisan pod toč. 1. izreke pobijane presude.

Žalitelj u žalbi ističe kako je u sud na temelju izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o odgovornosti optuženika, jer prema podacima u knjigovodstvu, optuženicima je u spornom periodu isplaćivana plaća, a ne akontacija plaće, te zapravo nije bilo neisplaćenog dijela plaće, pa je nalog optuženika blagajni za isplatu iznosa navodno neisplaćenih dijelova plaće, predstavljao zlouporabu njihovog položaja u trgovačkom društvu „R.“ d.d. M.. Smatra da u prilog tome govori i činjenica da se izmjene ugovora od 16. srpnja 1996., koje su donesene ugovorom od 15. studenog 1999., ne odnose samo na visinu plaće, već i na druga materijalna prava, kojima je mogla biti pribavljena nepripadna imovinska korist (ugovaranje životnog osiguranja na 20 godina, uz obvezu Društva na podmirenje troška, pravo na naknadu plaće u vremenu od jedne odnosno dvije godine po raskidu ugovora o radu i dr.).

Protivno ovakvim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize provedenih dokaza, zaključio da nije dokazano da bi optuženici postupali na način opisan u toč. 1. izreke pobijane presude, s ciljem da sebi pribave znatnu imovinsku korist.

Naime, izvedenim dokazima sa sigurnošću je utvrđeno da su optuženicima, na njihov zahtjev i uz suglasnost nadzornog odbora, tijekom 1996., 1997., 1998. i 1999., isplaćivane manje plaće nego što bi im pripadale po valjano zaključenom ugovoru o radu od 16. srpnja 1996., a s izmjenama tog ugovora od 15. studenog 1999., utvrđeni su novi koeficijenti za izračun plaća za vrijeme od siječnja do ožujka 2000., pa nije dokazano da bi time što su 28. srpnja 2000. izdali naputak blagajni da im se isplate dospjele plaće za period od siječnja do

I Kž 162/10-5

ožujka 2000. i razlika plaća za 1996., 1997., 1998. i 1999. godinu, što je i učinjeno, budući da je prije toga nadzorni odbor na sjednicama od 14. veljače 2000. i od 22. travnja 2000., donio zaključke da se sačini nacrt novog ugovora o radu i podmire sve zaostale obveze iz postojećih ugovora za članove uprave, odnosno da se isplate dospjele plaće za tri mjeseca 2000. godine i razlika neisplaćenih plaća za prethodni period. Pri tome je potpuno nevažno što isplate plaća u knjigovodstvu nisu evidentirane kao akontacija, budući da nije sporno kako su isplate bile manje od onih koje su ugovorene na temelju ugovora od 16. srpnja 1996. (za opt. T. J., kao predsjednika uprave u visini od 7 prosječnih plaća u Društvu, a za opt. V. D. i opt. Ž. L., kao članova uprave, u visini od 6,65 prosječnih plaća u Društvu). Isto tako, neosnovano se žalitelj poziva na činjenicu da su izmjenama ugovora od 15. studenog 1999., pored novih koeficijenata za plaće, ugovorena i druga materijalna prava, čime je optuženicima mogla biti pribavljena nepripadna imovinska korist, jer naprosto to nije niti stavljeno na teret optuženicima.

Prema tome, cijeneći rezultate izvedenih dokaza u okviru činjeničnog opisa djela iz optužbe, u odnosu na osporavanu toč. 1. izreke pobijane presude, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno nalazi prvostupanjski sud da nije dokazano da bi optuženici iskoristili svoj položaj predsjednika i članova uprave trgovačkog društva „R.“ d.d. M., kako bi pribavili znatnu protupravnu imovinsku korist, time što su izdali naputak blagajni za isplatu neisplaćenih razlika u plaći za 1996., 1997., 1998. i 1999. godinu, te za vrijeme od 1. do 3. mjeseca 2000., budući da iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi kako se njihov nalog blagajni temelji na stvarno neisplaćenim razlikama u plaći i na zaključcima nadzornog odbora Društva.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona, iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 05. listopada 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.