Legislator Case Law & Legislation
Pž-5404/2019-2 AI generated

Appeal dismissed; plaintiff failed to prove defendant's negligence caused the fire damage.

Case Number Pž-5404/2019-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The High Commercial Court dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance judgment, confirming the rejection of the claim for damages. The court found that the plaintiff failed to prove the defendant's negligent conduct or the causal link between the alleged negligence and the fire damage. Consequently, the burden of proof under the Civil Procedure Act required the plaintiff to establish facts that remained unproven despite expert opinions and witness testimony.

Legislator headnote

AI generated

čl. 221.a ZPP; čl. 1045. ZOO: The court must reject a claim for damages if the plaintiff fails to prove the defendant's wrongful act and the causal connection between that act and the resulting damage, as the burden of proof rests on the claimant.

Keywords

AI generated
burden of proof causal link negligence fire damage insurance claim expert opinion civil procedure

Cited Legislation

AI generated
čl. 221.a ZPP
Navedene pretpostavke za naknadu štete dužan je dokazati tužitelj (čl. 221.a ZPP-a u svezi s čl.
čl. 1045. ZOO
221.a ZPP-a u svezi s čl. 1045. ZOO- a).
čl. 354. st. 1. ZPP
Time je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.
čl. 299. ZPP-a
Stoga je s tim navodima tužitelj prekludiran (čl. 299. ZPP-a) jer nije dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka.
čl. 368. st. 1. ZPP-a
Kako žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost presude valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 94 Pž-5404/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja E. O. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica S. H., odvjetnica u O. društvu G. i partneri iz Z., protiv tuženika H.-O. D. S. d.o.o., za distribuciju i opskrbu električne energije, OIB ..., iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. O. d.d., OIB … , Z., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1759/2015 od 5. srpnja 2019., 15. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1759/2015 od 5. srpnja 2019.

Obrazloženje

Označenom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 161.888,00 kn sa zateznim kamatama.

Sud je ovako odlučio jer je na temelju provedenog dokaznog postupka, a posebno na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka iz C. Z. F. I. , istraživanja i vještačenja I. V. utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženik počinio štetnu radnju, te da postoji uzročno posljedična veza između radnje tuženika i štete koja je nastala uslijed požara na objektu koji je bio osiguran kod tužitelja. Stoga je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) utvrdio da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke za naknadu štete iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 8.922,50 kn. Navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i nekritički odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem ukućana stambenog objekta u kojem je izbio požar na okolnost je li tuženik postupao savjesno u održavanju ispravnosti i sigurnosti instalacija. Da je sud stoga pogrešno utvrdio da do požara nije došlo uslijed oštećenja samonosivog kabelskog sklopa koji je prolazio kroz krošnju oraha, a koje oštećenje je prema mišljenju tužitelja za posljedicu imalo nastanak prenapona na strujnim instalacijama unutar obiteljske kuće zbog čega je došlo do toplinskog preopterećenja i požara na električnom uređaju reciveru koji se nalazio u kuhinji u kojoj je izbio požar. Takav uzrok požara da je detektiran i u Izvješću utvrđivanja požara od 30. kolovoza 2013. Inspektorata unutarnjih poslova PU bjelovarsko-bilogorske županije, a da navedeni uzrok nije isključio niti vještak u svom nalazu i mišljenju. Navodi da je tužitelj dokazao da samonosivi kabel nije bio postavljen u skladu s tehničkim uvjetima, a da je za to odgovoran tuženik. Također navodi da je sud neosnovano odbio provesti dokaz dopunskim vještačenjem jer da je tužitelj tek nakon zaključenja prethodnog postupka saznao da su električni uređaji još uvijek kod oštećenika. Time je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Također navodi da je sud počinio i povredu čl. 260. ZPP-a kada je odredio da će na ročištu saslušati samo vještaka N. P., a ne i vještaka R. P. iako su obojica nalaz i mišljenje zajedno sačinili.

U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode tužitelja i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Žalba nije osnovana.

Presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), te je ovaj sud utvrdio da je presuda pravilna i osnovana na zakonu.

Predmet spora je isplata iznosa od 161.888,00 kn sa zateznim kamatama po osnovi naknade štete nastale na stambenom objektu u vlasništvu Š. I., a koji objekt je na temelju ugovora o osiguranju bio osiguran kod tužitelja. Tužitelj je taj iznos isplatio oštećeniku. Smatra da je požar prouzročio tuženik jer se nije pridržavao općih uvjeta za isporuku električne energije („Narodne novine“ broj 8/91), te u ovoj tužbi traži regresno isplatu navedenog iznosa od tuženika.

Prvostupanjski sud nije počinio nijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj u žalbi.

Među strankama je nesporno da se predmetni štetni događaj dogodio te da je u tom događaju nastala opisana šteta. Sporno je odgovornost tuženika za nastanak štete, odnosno ima li u njegovom postupanju/nepostupanju protupravnosti i je li ono u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Navedene pretpostavke za naknadu štete dužan je dokazati tužitelj (čl. 221.a ZPP-a u svezi s čl. 1045. ZOO- a).

Sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku iz C. Z . F . I . , istraživanja i vještačenja I. V.. Nalaz i mišljenje sačinjen je na temelju sve raspoložive dokumentacije u spisu koju je dostavio tužitelj pa tako i očevidne dokumentacije PU bjelovarsko-bilogorske na čiji se sadržaj sada tužitelj poziva u žalbi. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je do požara došlo u prostoriji kuhinje, a mjesto nastanka požara (centar požara) je određeno na temelju tragova termičkih oštećenja i nalazi se u kutu prostorije, gdje se nalazi intenzivno termički oštećen hladnjak s ledenicom, a u požarnom kršu su pronađeni termički gotovo potpuno uništeni ostaci televizora i digitalnog prijamnika koji su se prema izjavi oštećenog nalazili na hladnjaku. Vještak je utvrdio da je uzrok predmetnog požara kvar na nekom od električnih uređaja, hladnjaku ili digitalnom prijamniku koji se zajedno s televizorom nalazio na hladnjaku. Također je naveo da se ne može isključiti mogućnost da je kvar nastao kao posljedica prenapona, a niti se može sa sigurnošću utvrditi do kakvog kvara je došlo i na kojem od priključenih navedenih električnih uređaja samo na temelju fotografija mjesta nesreće.

Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, te na temelju utvrđenja vještaka kao i ostalih dokaza provedenih u postupku zaključio da se u predmetnom postupku ne može sa sigurnošću utvrditi da je do požara došlo na način kako to tvrdi tužitelj, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. S tim zaključkom prvostupanjskog suda, kao i s njegovim utvrđenjima na temelju provedenog dokaznog postupka suglasan je i ovaj sud.

Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud pogrešno utvrdio da do požara „nije došlo uslijed oštećenja samonosivog kabelskog sklopa koji je prolazio kroz krošnju oraha“.

Tužitelj je taj koji navodi da je oštećenje samonosivog kabelskog sklopa za posljedicu imalo nastanak prenapona na strujnim instalacijama unutar obiteljske kuće zbog čega da je došlo do toplinskog preopterećenja i požara na električnom uređaju reciveru koji se nalazio u kuhinji u kojoj je izbio požar. Navedeno činjenično viđenje predmetnog događaja tužitelj je trebao potkrijepiti adekvatnim dokaznim prijedlozima i sve navedene činjenice dokazati.

Međutim tužitelj, a kao što je naprijed obrazloženo, navedene tvrdnje nije dokazao. Pri tome tužitelj pogrešno smatra da je na sudu da istražuje uzrok požara, odnosno zbog čega je požar nastao. Na sudu je da utvrdi je li tužitelj dokazao činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev. Činjenice koje ističe tužitelj, tužitelj treba i dokazati, a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi te činjenice, o postojanju tih činjenica zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Sud je i utvrdio da na temelju provedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi kako je nastao požar, odnosno da ne može utvrditi da je požar nastao upravo onako kako to tvrdi tužitelj zbog čega je i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Pravilno je sud na tu okolnost odbio saslušati ukućane stambenog objekta u kojem je izbio požar jer se tim dokaznim prijedlogom ne mogu utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku. Ukućani nemaju stručna znanja temeljem kojih bi mogli utvrditi uzrok požara, odnosno da je do požara došlo zbog prenapona struje. Sve i da je tužitelj dokazao da je tuženik protivno pravilima struke održavao samonosivi kabelski sklop koji je prolazio kroz krošnju oraha, trebao je dokazati i uzročno posljedičnu vezu između te radnje tuženika, odnosno propuštanja tuženika da taj kabel održava sukladno pravilima struke, i požara u stambenom objektu. Tu činjenicu tužitelj ne može dokazati saslušanjem ukućana stambenog objekta.

Nadalje, žalbeni navod da je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja da je utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude nije osnovan. Naime, sud je pravilno odbio izvesti dopunsko vještačenje na uređajima koji su izgorjeli u stambenom objektu. Tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije iznio činjenicu da su navedeni uređaji izuzeti, a niti da se i dalje nalaze u stambenom objektu i da je na njima moguće provesti vještačenje, niti je na tim uređajima predložio provesti vještačenje. Do zaključenja prethodnog postupka tužitelj je u spis dostavio samo fotografije mjesta štetnog događaja na temelju kojih fotografija i ostalih isprava u spisu je provedeno vještačenje. Stoga je s tim navodima tužitelj prekludiran (čl. 299. ZPP-a) jer nije dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, predmetni štetni događaj dogodio se 21. kolovoza 2013. dok je prethodni postupak zaključen 23. ožujka 2017. Dakle tužitelj je imao više od tri godine da od svojih osiguranika sazna jesu li oštećeni uređaji još uvijek u njihovom posjedu i da tu činjenicu iznese u ovom postupku, a vještaci su u ovom predmetu svoj nalaz i mišljenje sačinili na temelju sve raspoložive dokumentacije koju im je pribavio sam tužitelj.

Vještak N. P. je saslušan na glavnoj raspravi i tada je otklonio sve primjedbe tužitelja na njegov nalaz i mišljenje, nakon čega se tužitelj izjasnio da za vještaka više nema pitanja. Prema tome, to što na glavnoj raspravi nije saslušan i drugi vještak R. P., a oba vještaka su zajednički sačinila nalaz i mišljenje, u konkretnom slučaju nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Imajući u vidu činjenično stanje koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP-a. Kako žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost presude valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 15. prosinca 2020.

Sutkinja

Kamelija Parać