I Kž-455/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom protiv opt. R. Š. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2003. godine broj K-271/02, u sjednici održanoj dana 22. srpnja 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-455/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prihvaća se žalba opt. R.Š., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i optuženik za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, zbog kojeg je proglašen krivim, po tim propisima, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 26. lipnja do 19. srpnja i od 23. rujna do 27. prosinca 2002. godine, te od 26. veljače do 25. ožujka 2003. godine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-455/03-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom protiv opt. R. Š. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2003. godine broj K-271/02, u sjednici održanoj dana 22. srpnja 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,
p r e s u d i o je:
Prihvaća se žalba opt. R.Š., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i optuženik za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, zbog kojeg je proglašen krivim, po tim propisima, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 26. lipnja do 19. srpnja i od 23. rujna do 27. prosinca 2002. godine, te od 26. veljače do 25. ožujka 2003. godine.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja opt. R.Š. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ ("Narodne novine" br. 129/00), činjenično i pravno opisanog u njenoj izreci, i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.
Protiv te presude podnio je žalbu optuženik, po branitelju Lj.P.-V., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kaznenoj sankciji i predložio da se ona preinači i optuženiku izrekne blažu kaznu.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.
Žalba je osnovana.
U pravu je optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio značaj otegotnih okolnosti, napose onu koja se odnosi na količinu droge kokain, a da nije u dostatnoj mjeri vrednovao sve utvrđene olakotne okolnosti, posebno iskreno priznanje djela.
Naime, za količinu od 19,23 gr kokaina, koja je pronađena kod optuženika, koju je on zapravo dragovoljno predao djelatnicima policije, ne može se reći da se radi o većoj količini, pa onda to cijeniti za otegotnu okolnost "s kojom se može opskrbiti veći broj ovisnika", posebno kada se ima u vidu činjenica da sva ta količina nije bila namijenjena prodaji, već i za osobnu konzumaciju optuženika, kako je to utvrđeno izrekom presude.
Stoga, utvrđene olakotne okolnosti - potpuno priznanje djela, što ukazuje na kritični stav optuženika prema tom dijelu, činjenica da je time doprinio ispravnom utvrđenju činjeničnog stanje, da je izrazio iskreno kajanje i žaljenje, spremnost da se sam podvrgne odgovarajućem liječenju, te neosuđivanost i mladost (u vrijeme počinjenja djela optuženik je bio star 23 godine) - u svojoj ukupnosti predstavljaju osobite izražene olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne.
Cijeneći, tako, značaj utvrđenih olakotnih okolnosti i imajući u vidu društvenu opasnost od ovakvih djela, koja su odista vrlo učestala, ovaj sud nalazi da je prema optuženiku u svemu primjerena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, na koju ga je onda trebalo i osuditi i u istu mu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru, jer će se i tom kaznom, u konkretnom slučaju, postići svrha kažnjavanja predviđena u čl. 50 u svezi sa čl. 6. KZ.
Kako je, dakle, prihvaćena žalba optuženika, te kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP/97, nisu nađene povrede zakona na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP.
U Zagrebu, 22. srpnja 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Gledec, v.r.
Milan Gudelj, v.r.