Legislator Case Law & Legislation
I Kž-914/2008-3 AI generated

Croatian Supreme Court quashes first-instance acquittal due to flawed factual findings on alibi and PTSD causation.

Case Number I Kž-914/2008-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia quashed the first-instance acquittal and remanded the case for retrial before a new panel. The lower court had incorrectly accepted an alibi based on witness testimony from business associates and a telecommunications expert's ambiguous report, while failing to critically evaluate the link between the victim's PTSD symptoms and the alleged assault. The appellate court found these factual determinations erroneous and insufficiently supported by the psychiatric expert's findings, necessitating a fresh examination of the evidence.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. t. 3. ZKP; čl. 388. st. 1. ZKP: The court of second instance must quash a first-instance judgment if the factual findings are erroneous, particularly when the lower court failed to critically assess alibi evidence from interested parties or misinterpreted psychiatric expert opinions regarding the causation of post-traumatic stress disorder.

Keywords

AI generated
acquittal quashed alibi evidence post-traumatic stress disorder telecommunications expert remanded for retrial factual findings error business associates witnesses

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. t. 3. Zakona o kaznenom postupku
Pobijanom presudom Županijski sud u Čakovcu temeljem čl. 354. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02.
čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona
zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 06.
čl. 119. st. 2. t. 1.-5. ZKP-a
čl. 123. st. 1. ZKP-a
1.-5., ZKP-a, i nužni izdaci i nagrada branitelja, temeljem čl. 123. st. 1. ZKP-a, padaju na teret proračunskih sredstava suda.
čl. 388. st. 1. ZKP-a
Iz svih naprijed navedenih razloga temeljem čl. 388. st. 1. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 914/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 06. lipnja 2008., broj K-23/07-156, u sjednici održanoj dana 05. studenog 2008., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Čakovcu temeljem čl. 354. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje: ZKP) oslobodio je optužbe M. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona (KZ), te je odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. t. 1.-5., ZKP-a, i nužni izdaci i nagrada branitelja, temeljem čl. 123. st. 1. ZKP-a, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš, nakon razgledanja spisa, u svom pismenom očitovanju od 07. listopada 2008., broj KŽ-DO-1695/08 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati te pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

I Kž 914/08-3

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje sud prvog stupnja pogrešno utvrdio.

Naime, žalitelj ističe da je sud prvog stupnja neosnovano prihvatio alibi optuženika s obrazloženjem da je isti potvrđen iskazima nezainteresiranih svjedoka Z. B., M., M. H. i F. H., te nalazom i mišljenjem vještaka za telekomunikacije V. Nj., iz kojeg proizlazi da je moguće da je optuženik negdje iza kritičnog vremena, u 08:18:36, sa svog mobitela nazvao fiksni broj ... (Međimurska županija, preko bazne stanice „I. 1“ (Krapinsko-zagorska županija) dok se, dakle, nalazio na području D. K..

Državni odvjetnik ukazuje da je dokaze o alibiju sud trebao cijeniti sa više kritičnosti jer se za navedene svjedoke ne može reći da su neutralni jer se radi o poduzetnicima iz okolnih mjesta, a kako je i optuženik poduzetnik, oni se sigurno poznaju pa im nije bilo teško potvrditi alibi.

Osim toga, državni odvjetnik navodi da se njihovi iskazi ne mogu provjeriti budući je dokumentacija sa šljunčare, od kuda su navodno vozili materijal, uništena, a u međuvremenu je umro J. K. kod koga su se izvodili radovi u kritično vrijeme. Žalitelj ukazuje i to da je umro i majstor iz D. K. kod koga je optuženik bio u sporno vrijeme, tako da se ni taj dio obrane ne može provjeriti, te je čudno i to zašto optuženik iz B., gdje je navodno radio, ide u D. K. duljim putem preko V. i I., kada ima znatno kraći put.

U pogledu nalaza vještaka za telekomunikacije V. Nj. proizlazi da je telefonski poziv koji je išao preko bazne stanice „I.“ mogao biti odaslan s bilo kojeg mjesta koje pokriva ta bazna stanica, pa tako i iz Međimurske Županije, a što je vidljivo iz Autokarte Hrvatske i digitalne karte koju je vještak priložio.

Prema tome, žalitelj smatra da navedeni dokazi ne potvrđuju sa pouzdanošću alibi optuženika.

Nadalje, državni odvjetnik ukazuje da sud prvog stupnja nije mogao jednostavno ne prihvatiti nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka koji je ukazao da prethodne psihičke tegobe oštećenice nisu u vezi sa njezinim cjelokupnim ponašanjem koje je ona manifestirala nakon ovog traumatičnog događaja, i da se njezina pasivnost u smislu neprijavljivanja događaja policiji može objasniti sa aspekta korištenja mehanizama obrane i potiskivanja događaja, a učestalo nazivanje optuženika je posljedica želje oštećene da mu se osveti.

Žalitelj napominje da sud pogrešno smatra da je nespojivo da netko tko nastoji potisnuti i negirati neki nemili događaj, istodobno žudi za osvetom, jer je po vještaku takvo ponašanje prihvatljivo, te ukazuje da ako sudu ovo nije jasno, kao što je to navedeno u obrazloženju presude, trebao je na te okolnosti saslušati psihijatrijskog vještaka, ili odrediti drugo psihijatrijsko vještačenje.

Nadalje, žalbom se pobija zaključak suda da je uslijed verificirane vulnerabilnosti (ranjivosti) oštećene do pojave simptoma PTSP-a moglo doći i zbog toga što se ona osjećala prevarenom i iskorištenom nakon što joj optuženik nije pozajmio obećane novce, a spolno ju je iskoristio, te napustio i to sa drugom ženskom osobom, jer je psihijatrijski vještak naveo da

I Kž 914/08-3

bi takva verzija događaja bila za oštećenu traumatična, ali bi izazvala znatno manju reakciju nego silovanje, tako da je PTSP posljedica silovanja.

Državni odvjetnik napominje da je trebalo prihvatiti iskaz oštećene jer je nelogično da bi ona kroz proteklih devet godina od spornog događaja i dalje glumila da je psihijatrijski oboljela, da je nakon događaja iscenirala svoje ponašanje na način da je povraćala, plakala, tužila se na glavobolju, nikamo nije izlazila, izgledala je „kao luda“, jer upravo na taj način njezino ponašanje opisuju svjedoci N. M., A. M., A. O., S. B. i D. I..

Državni odvjetnik je naprijed iznijetim žalbenim navodima doveo u sumnju ispravnost zaključaka suda prvog stupnja.

Naime, u prethodnoj odluci ovoga suda od 29. svibnja 2007., broj I Kž 743/05-4, kojom je, uz prihvaćanje žalbe optuženika, ukinuta osuđujuća presuda, prvostupanjskom sudu je ukazano da je radi rasvjetljavanja spornih okolnosti potrebno ispitati oštećenu na okolnost učestalog pozivanja optuženika nakon događaja, provesti psihijatrijsko vještačenje te vještačenje po vještaku za telekomunikacije, radi provjere od kuda je optuženik dana 17. srpnja 1999. u 08:18:36 zvao sa svog mobitela.

Ovaj sud drugog stupnja je ocijenio da je te dokaze potrebno provesti budući je optuženik svojom žalbom ukazao da se ponašanje oštećene kao žrtve silovanja, u smislu učestalih poziva nakon spornog događaja, potpuno nelogično, i prije bi upućivalo na zaključak da se radi o telefonskim razgovorima koje oštećena kao intimna osoba sa optuženikom ovome upućuje zbog te veze i ljubomore.

Nadalje, psihijatrijsko je vještačenje ocijenjeno potrebnim provesti jer je optuženik u žalbi ukazao da je oštećena osoba s psihičkim problemima koji datiraju od prije, tako da je potrebno utvrditi je li njezino ponašanje uvjetovano tim psihičkom problemima.

čenje po vještaku za telekomunikacije je također ocijenjeno za potrebnim Vješta

provesti jer je optuženik tvrdio da nije mogao počiniti predmetno kazneno djelo jer je nedugo nakon događaja bio na području druge županije, tako da objektivno nije mogao počiniti kazneno djelo za koje ga se tereti.

Sud prvog stupnja je u ponovljenom postupku proveo ove dokaze, međutim, po ocjeni ovoga suda, zaključci koje je na temelju njih i ostalih dokaza izveo, za sada se ukazuju pogrešnim.

Naime, u pogledu učestalosti telefonskih poziva koje oštećena upućuje optuženiku, treba reći da sud prvog stupnja smatra nelogičnim da žrtva silovanja toliko puta naziva počinitelja kaznenog djela. Pri tome, sud ne prihvaća obrazloženje oštećenice koje nalazi nedosljednim i proturječnim, jer ističe da ona jednom navodi da je optuženika zvala radi osvete, drugi puta da mu kaže kako ne žali imati ništa s njim i njegovim novčanim ponudama, a u jednom navratu govori da ga je htjela namamiti kako bi ga fizički napala batom za meso. Osim toga, prvostupanjski sud smatra da nije logično niti to što oštećena kritičnog dana, prije nego li odlazi na krstitke zove optuženika, kao što smatra da je nelogično i to da ona s optuženikom 26. srpnja 1999. razgovara gotovo pola sata.

I Kž 914/08-3

Međutim, s pravom državni odvjetnik ističe kako sud nije mogao ove zaključke izvesti i pri tome navesti da zapravo ne prihvaća, mišljenje psihijatrijskog vještaka koji učestalost poziva oštećene objašnjava žudnjom za osvetom, jer je za prvostupanjski sud neprihvatljivo da je osoba koja tako žudi za osvetom istovremeno pasivna i ne prijavljuje kazneno djelo jer želi potisnuti neugodne događaje.

Na opisani način sud prvog stupnja se upustio u ocjenu ponašanja oštećene s aspekta psihijatrijske struke, a što nije ovlašten. Naime, ukoliko se sudu činilo nelogičnim obrazloženje vještaka da oštećena toliko žudi za osvetom, tako da optuženika čak devet puta naziva, a ipak pri tom ne prijavljuje silovanje puna četiri dana jer želi potisnuti traumatičan događaj, tada je to trebalo raspraviti sa vještakom na raspravi, ili odrediti drugo vještačenje, a ne upustiti se sam u ocjenu je li ponašanje oštećene imanentno osobi koja je pretrpjela silovanje ili nije.

Sud prvog stupnja na isti način postupa kada nalazi da je oštećena zbog svoje ranjivosti mogla manifestirati simptome PTSP-a, i zbog osjećaja prevarenosti i iskorištenosti (str. 14. 8. pasus i str. 9. 1. pasus obrazloženja presude) iako je psihijatrijska vještakinja I. P. Č. navela (list 460-461) da bi u slučaju da je oštećena bila iskorištena i novčano prevarena, traumatski događaj izazvao manju reakciju od traumatskog događaja silovanja, jer prema strukturi premorbidne ličnosti oštećenice i njezinoj vulnerabilnosti, znatno manji stres od silovanja ne bi izazvao tako burnu reakciju kavu ona proživljava već godinama.

Nadalje, vještakinja Č. je navela da ostaje kod svog nalaza od 21. studenog 2004. da je upravo silovanje izazvalo posttraumatski stresni poremećaj, a psihički problemi oštećene koje je imala i prije inkriminiranog događaja ne utječu na to mišljenje.

Prema tome, zaključci suda prvog stupnja u vezi učestalosti pozivanja optuženika te u vezi ostalog ponašanja oštećenice nakon spornog događaja se ukazuju pogrešnim jer se ne temelje na rezultatima psihijatrijskog vještačenja, već na stavovima suda koji o ovim stručnim pitanjima nema odgovarajuća znanja.

U pogledu iskaza svjedoka koji su potvrdili alibi i ovaj sud drugog stupnja smatra da ih je potrebno sa više kritičnosti cijeniti, posebice kraj činjenice da se radi o osobama koje su sa optuženikom poslovno povezani.

Što se tiče, telekomunikacijskog vještačenja, taj dokaz sam za sebe ne predstavlja uporište niti za zaključak da je optuženik bio izvan Međimurske županije, niti da je poziv uputio sa područja te županije, jer vještak Nj. dopušta i jednu i drugu mogućnost, tako da ta argumentacija suda prvog stupnja u prilog alibija je također, bar za sada, neprihvatljiva.

Iz naprijed navedenih razloga, jer se činjenično stanje koje je utvrdio sud prvog stupnja ukazuje pogrešno utvrđenim, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će provesti do sada izvedene dokaze, zatim će detaljnije ispitati svjedoke alibija radi provjere da li oni zaista govore baš o radovima koje su izvodili 17. srpnja 1999., te će ponovno ispitati oštećenu na sve sporne okolnosti, a posebice da objasni zbog čega je toliko puta zvala optuženika nakon događaja.

I Kž 914/08-3

Sud prvog stupnja ponovno treba ispitati psihijatrijskog vještaka kako bi se raspravile sporne okolnosti koje je u nalazu i mišljenju uočio, a ukoliko ocjeni da obrazloženje vještaka nije uvjerljivo i prihvatljivo, jer je u suprotnosti sa pravilima logičkog zaključivanja, odnosno nije životno uvjerljivo, tada će provesti novo vještačenje.

Tek kada izvede ove dokaze, a po potrebi i druge, tek tada će sud nakon njihove sveobuhvatne i savjesne ocjene moći utvrditi je li optuženik počinio navedeno kazneno djelo ili ne.

Iz svih naprijed navedenih razloga temeljem čl. 388. st. 1. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 05. studenog 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.