Gž-1982/2017-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1982/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Andrei Boras Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. P., K., OIB:…, zastupan po punomoćniku R. K., odvjetniku iz K., protiv tuženika L. D. K., K., OIB: …. radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem 13s Pn-51/2016-20 od 9. lipnja 2017., dana 19. prosinca 2018.,

p r e s u d i o j e

I.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem 13s Pn-51/2016-20 od 9. lipnja 2017.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.038,60 kuna na ime naknade štete sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst - dalje ZPP) i predlaže da se pobijana presuda ukine, te potražuje troškove žalbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je neosnovana.

S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema čanku 467. stavak. 1. ZPP-a, što znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a u svezi odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je nastala od divljači na usjevima kukuruza na nekretnini posjeda tužitelja označenoj kao kčbr. 14561/2 površine 1543 m2, kčbr. 14768 površine 1867 m2 i kčbr. 14769 površine 658 m2, upisanih u Pl. … k.o. K. u ukupnom iznosu od 2.668,60 kuna, uz troškove vještačenje u iznosu od 370,00 kuna.

Sud prvog stupnja utvrđuje, a temeljem pregledane dokumentacije spisa te iskaza saslušanih svjedoka, predstavnika tuženika i lovnog inspektora da je štete koju tužitelj potražuje nastala na usjevima kukuruza prouzročena od divljači (divljih svinja) te da tužitelj nije poduzeo mjere zaštite radi sprječavanja štete od divljači.

Naime, sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelj nije zaštitio svoje nasade kemijskim sredstvom-repelentom, o čemu je svjedočio i Zapisnik o procjeni štete sačinjen po ovlaštenim djelatnicima osiguratelja J. O. d.d. prilikom izlaska na teren prilikom izlaska na teren 6. studenoga 2015., kao i obračun štete po istom osiguravajućem društvu u kojem je navedeno da oranica nije ograđena niti su postavljeni repelenti.

S druge strane sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik objavio oglas na oglasnoj ploči L. D. i putem Z. lista broj … od 5. svibnja 2015. te dostavio obavijest od 15. travnja 2015., kojom je oglašavao obavještavaju svi građani koji imaju poljoprivredna zemljišta na području L. D. K. da mogu besplatno podići sredstva (repelente) za zaštitu poljoprivrednih kultura od šteta koje može prouzročiti divljač, kao i upute za njihovu upotrebu, što potvrđuje u svom iskazu i saslušani svjedok J. L., koji je član L. D. pri čemu činjenica neuredne i manjkave dokumentacije od strane tuženike ne utječe na tuženikovu odgovornost za nastalu štetu.

U navedenom je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev sukladno članku 83. stavku 1. u svezi s člankom 79. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16 i 41/16, dalje: ZL), iz razloga što korisnici zemljišta imaju pravo i dužnost odgovarajućim sredstvima poduzimati mjere radi sprječavanja nastanka štete od divljači, kemijskim sredstvima besplatno dobivenim od lovoovlaštenika (tuženika) i upotrijebiti ih prema njegovim uputama. Oštećeni (tužitelj) ima obvezu bez odgađanja priopćiti okolnosti koje mogu biti od utjecaja na poduzimanje mjera, kao i obavijestiti tuženika o započetoj šteti. Sukladno članku 80. ZL-a korisnik zemljišta (tužitelj) ima pravo zahtijevati od nadležnog upravnog tijela provođenje mjera zaštite ukoliko smatra da lovoovlaštenik ne postupa sukladno odredbi članaka 75., 76. i 77. stavak 1. ZL-a.

Dakle, navedenim Zakonom propisane su mjere koje je dužan poduzimati lovoovlaštenik kao pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova, sukladno čemu je tuženik postupio donošenjem Godišnji plan za poduzimanje određenih mjera za sprečavanje štete, nabavom zaštitna sredstva , koja je dijelio korisnicima zemljišta, o čemu je prethodno izdao javnu obavijest.

Radi navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda te je stoga odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

U Splitu, 19. prosinca 2018.

Sudac:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.