II Kž-360/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 360/14-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Marina Mrčele i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. L. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog N. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. rujna 2014. broj Kv-I-302/14 (K-92/14), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. rujna 2014.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog N. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog K. L., optuženog Ž. K., optuženog M. K., optuženog N. A., optuženog B. S. i optuženog V. A., zbog kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.

- dalje u tekstu: KZ/11), pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08) i članka 131. stavka 3. ZKP/08 produljen je istražni zatvor protiv optuženog N. A. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08, dok je pod točkom II. izreke optuženiku u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode.

Protiv tog rješenja osobnu žalbu podnio je optuženi N. A., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da mu se odredi blaža mjera, odnosno mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

II Kž 360/14-4

Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je ispunjena opća pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. A. iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Naime, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio dva kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11 proizlazi iz potvrđene optužnice kojom se optuženik tereti da je u mjesecu studenom i prosincu 2009. te siječnju 2010. u više navrata nabavljao veće količine droge heroin i kokain te je na ilegalnom narko tržištu prodavao krajnjim konzumentima i daljnjim preprodavačima. Stoga žalbeni navod optuženika da nije počinio kaznena djela stavljena mu na teret u ovom kaznenom postupku nije doveo u sumnju pravilnost pobijane odluke.

Utemeljenost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 proizlazi iz činjenice da je optuženik kako tijekom istrage, tako i tijekom glavne rasprave, bio nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Upravo zato mu je određen pritvor 14. svibnja 2010. te suđenje u odsutnosti 17. ožujka 2011., a potom i raspisana međunarodna tjeralica Interpola B. na temelju koje je optuženik uhićen u Republici Srbiji 25. lipnja 2014. te izručen Republici Hrvatskoj 26. kolovoza 2014. Dakle, pored činjenice da je optuženik tri godine bio nedostupan tijekom prvostupanjskog postupka, treba voditi računa i okolnosti da se radi o državljaninu Republike Hrvatske i Republike Makedonije, gdje mu žive supruga i petero djece. Istaknute okolnosti povezane s činjenicom da optuženik na adresi prijavljenog prebivališta u Republici Hrvatskoj ne živi od 1995., upućuju na postojanje onih osobitih okolnosti koje ukazuju na realnu opasnost da će on, u slučaju puštanja na slobodu, kriti se, odnosno pobjeći. Stoga je produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. A. iz citirane osnove i nadalje nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega, čija se svrha ne bi mogla za sada ostvariti primjenom blažih mjera, odnosno mjerama opreza, kako to sugerira žalitelj.

Značaj izloženih okolnosti nije doveden u pitanje niti žalbenim navodima optuženika da je dobrovoljno tražio da ga se izruči u Republiku Hrvatsku te da nije znao da se protiv njega vodi kazneni postupak. Ovo osobito kada se ima na umu da je bio nedostupan sudu tijekom istrage i glavne rasprave više od tri godine.

Nadalje, unatoč činjenici da je optuženik neosuđivana osoba, ovaj sud nalazi da na njegovoj strani postoje one osobite okolnosti koje u svojoj međusobnoj povezanosti upućuju na konkretnu i neposrednu opasnost da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela. Vodeći računa da se u ovom kaznenom postupku optuženiku stavljaju na teret dva kaznena djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, počinjenih tijekom kratkog vremenskog razdoblja, pritom cijeneći brojnost i kontinuitet kriminalnih radnji, a posebice vrstu i količinu inkriminirane droge, opravdanim se ukazuje zaključak o postojanju kriminalne volje i upornosti u protupravnom postupanju optuženika, a samim time postojanju iteracijske opasnosti.

Prema tome, odluka prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točku 3. ZKP/08 je osnovana, dok se njezina svrha, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u ovom stadiju postupka ne može za sada ostvariti blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj

II Kž 360/14-4

dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 26. rujna 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.