Rev-1570/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1570/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Š. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2206/12-2 od 1. srpnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 278/09-32 od 10. veljače 2012., u sjednici održanoj 22. studenoga 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev pa je tuženiku naloženo tužitelju, po osnovi neimovinske štete isplatiti iznos od 5.528,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2009. do isplate te po osnovi imovinske štete iznos od 2.816,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2012. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena (točka I. izreke) te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.086,83 kune sa zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2012. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena (točka III. izreke). Istom presudom sud je odbio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.340,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2009. do isplate kao prekomjerno zatraženim (točka II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke (točka I. izreke) te žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev po osnovi neimovinske štete za iznos od 2.660,00 kuna te po osnovi imovinske štete u iznosu od 2.816,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom te u dijelu pod točkom III. izreke kojim je prihvaćen tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.158,38 kuna s pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke). Istom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke pa je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske štete u iznosu od 2.928,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2009. do isplate te sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.928,45 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2012. do isplate, a tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi trošak žalbe u iznosu od 411,21 kunu.

Protiv dijela drugostupanjske odluke kojim je odlučeno o troškovima postupka tužitelj je podnio izvanrednu reviziju zbog materijalnopravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana. i predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu odluku o troškovima postupka i tužitelju dosuditi parnični trošak i trošak revizijskog postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Tužitelj u izvanrednoj reviziji navodi da izvanrednu reviziju podnosi zbog materijalnopravna pitanja o čijem rješenju ovisi odluka u sporu i to:

1. "primjene odredaba parničnog postupka u smislu čl. 154. i 155. ZPP-a, odnosno

2. Da li je tuženik ostvario uspjeh u sporu, ukoliko je tijekom cijelog postupka neosnovano osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva, osporavajući svoju odgovornost, a presudom mu je naloženo plaćanje naknade štete tužitelju?

3. da li tuženik u takvom slučaju ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka?

4. Da li smanjenje tužbeno zahtjeva dovodi do promjene uspjeha tuženika, ukoliko je snižena vrijednost spora unutar istog bodovnog razreda?"

Pravna pitanja koja je revident postavio u izvanrednoj reviziji odnose se na pravilnost drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka, slijedom čega proizlazi da je revident izvanrednu reviziju podnio protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka.

Odlučujući o dopuštenosti tužiteljeve izvanredne revizije treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 22. studenoga 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.