I Kž-890/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 890/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 21. veljače 2005. broj K-9/04, u sjednici održanoj dana 22. svibnja 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e :

I/ Djelomično se prihvaća žalba optuženog T. K., preinačuje prvostupanjska presude u odluci o kazni na način da se optuženi T. K. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona u svezi s čl. 57. st. 1. i 2. toč. b/ Kaznenog zakona osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

II/ Žalba optuženog T. K. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim T. K. što je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te je temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

l. 122. st. 1. Zakona

U odnosu na troškove kaznenog postupka optuženik je temeljem č

o kaznenom postupku obavezan platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn.

I Kž 890/05-3

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi T. K. po branitelju T. K., odvjetniku iz D. S., naznačujući da se žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u kojoj žalbenoj osnovi je, sukladno čl. 382. Zakona o kaznenom postupku, sadržana i žalba zbog odluke o kaznenoj sankciji. Iz obrazloženja same žalbe proizlazi da optuženik osporava ispravnost zaključaka suda u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženika je djelomično osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno, a koju tvrdnju argumentira analizirajući izvedene dokaze i polemizirajući sa zaključcima suda u odnosu na vjerovanje i nevjerovanje ispitanim svjedocima.

Uvodno valja istaći da optuženik u svojoj obrani, poričući da je vršio prodaju opojne droge marihuane M. U., priznaje da je posredovao u takvoj prodaji, koju argumentaciju iznosi i tijekom glavne rasprave, te ponavlja i u samoj žalbi. Valja imati u vidu da kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona čini kako osoba koja prodaje, tako i osoba koja posreduje u prodaji opojnih droga, koju kriminalnu aktivnost ne osporava niti sam optuženi K..

Točno je da počinjenje ovog kaznenog djela modalitetom izvršenja posredovanja u prodaji opojnih droga predstavlja manju kriminalnu količinu nego li je to kada se radi o prodaji opojne droge. Unatoč ovako iznošenoj obrani okrivljenika na glavnoj raspravi, te ponovljenim tvrdnjama u samoj žalbi, u kojima se polemizira sa zaključcima suda u odnosu na iskaze ispitanih svjedoka, prvostupanjski sud ispravno je utvrdio činjenično stanje i za to svoje utvrđenje dao valjane razloge. Pri tome prvenstveno valja poći od činjenice da je okrivljenik pri prvom ispitivanju pred redarstvenim vlastima u nazočnosti branitelja govorio o prodaji droge, a na koju konstataciju nazočni branitelj nije imao primjedaba u odnosu na ono kako je utvrđeno u zapisniku. Tek kasnije, pred istražnim sucem, on je počeo govoriti o "predaji" droge, a na samoj glavnoj raspravi je bio određeniji u smislu posredovanja u prodaji opojne droge.

Međutim, prvostupanjski sud valjano analizira i ocjenjuje u kojim slučajevima je moguće da se radi o posredovanju u prodaji opojne droge, a kada o izravnoj prodaji opojne droge. Analiza kako ju je izvršio prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, te se žalitelj zbog izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja u potpunosti upućuje na istu (list 5 presude).

Kako je uvodno rečeno, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 382. Zakona o kaznenom postupku u sebi sadrži i žalbu o odluci o kaznenoj sankciji. U tom smislu, ispitujući pobijanu presudu, utvrđeno je da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne optuženika i to

I Kž 890/05-3

kako olakotne (da se radi o mladoj osobi, koja do sada nije osuđivana i koja je izrazila kajanje radi počinjenog kaznenog djela), tako i otegotne (da je višekratno prodao drogu marihuanu osobi koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila maloljetna). Međutim, pri vrednovanju ovako utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti prvostupanjski sud dao je odveć velik značaj utvrđenim otegotnim okolnosti, zanemarujući istaknute olakotne okolnosti. Olakotne okolnosti, kako ih je utvrdio sud u svojoj presudi, u svom zbiru, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, imaju značaj posebno izraženih olakotnih okolnosti, zbog čega, prema stanovištu Vrhovnog suda kao suda drugog stupnja, u odnosu na kriminalnu količinu za koju je optuženik proglašen krivim, svrha kažnjavanja može biti postignuta i blažom kaznom od zakonom propisane.

Stoga je ovaj sud djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je optuženika za počinjeno kazneno djelo osudio, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, smatrajući da je takva kazna primjerena utvrđenim olakotnim okolnostima, kojima je ovaj sud dao odgovarajući značaj, te jednoj otegotnoj okolnosti, a sve to imajući u vidu činjenicu relativno male kriminalne količine koja je optuženiku utvrđena izrekom pobijane presude. Takvom kaznom, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, mogu se postići kod ovog optuženika sve svrhe kažnjavanja predviđene zakonom.

Prema tome, kako ne postoje drugi razlozi, osim u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji, zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. i 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. svibnja 2007. godine

ar:

Predsjednica vijeća:

Zapisnič

Ivona Horvatić, v. r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.