I Gžzp-59/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: I Gžzp 59/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja zavoda, S., zastupanog po punomoćniku Ž. Ć., odvjetniku u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-126/09 od 8. rujna 2009., koje je ispravljeno rješenjem istog suda i poslovnog broja 21. travnja 2011., 30. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Žalba protustranke odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gzp-126/09 od 8. rujna 2009., ispravljeno rješenjem istog suda i poslovnog broja od 21. travnja 2011., u dijelu pod t. II izreke.

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se isto rješenje u dijelu pod t. II izreke kojim zahtjev predlagatelja za isplatu daljnjeg iznosa nije prihvaćen.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-126/09 od 8. rujna 2009., koje je ispravljeno rješenjem istog suda i poslovnog broja od 21. travnja 2011. pod t. I. izreke određeno je da je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Omišu, dužan provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Ovr- 137/04 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od dana dostave rješenja, t. II. izreke predlagatelju je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 6.000,00 kuna dok je t. III izreke naloženo Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. II rješenja u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva od strane predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti rješenja.

Protiv dijela navedenog rješenja pod t. II izreke žali se protustranka zbog svih žalbenih razloga i predlaže da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

I Gžzp 59/11-2

Protiv dijela istog rješenja pod t. II izreke kojim zahtjev predlagatelja za isplatu daljnjeg iznosa nije prihvaćen žali se predlagatelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se to rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

Odgovor na žalbu protustranke nije podnesen.

Žalbe nisu osnovane.

Sud prvog stupnja proveo je postupak sačinio pobijano rješenje sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11. - dalje: ZPP) koje su u predmetnom slučaju dolazile u primjenu pa se stoga nije ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Neosnovano žalitelj navodi da je donošenjem istog rješenja počinjena bitna povreda odredaba parničnog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer to rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i stoga nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zbog dugotrajnosti ovršnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu pod poslovnim brojem Ovr-137/04, pozivom na odredbe članka 27. i 28. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10., 27/11. -dalje u tekstu: ZS).

Protustranka u žalbi osporava pravo predlagatelja na isplatu zatražene naknade kao i nepostojanje njegovog doprinosa trajanju predmetnog parničnog postupka, a predlagatelj pak prigovara dosuđenom iznosu iste kao preniskom.

Pošavši od utvrđenja da je postupak u odnosu na koji je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku, računajući od podnošenja ovršnog prijedloga sve do donošenja pobijanog rješenja trajao pet godina, sedam mjeseci i jedanaest dana, u kojem se razdoblju postupak vodio samo pred prvostupanjskim sudom koji je poduzimao određene postupovne radnje propisane Ovršnim zakonom („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.), međutim, unatoč tome nije postupao dovoljno ažurno te nije poduzimao odgovarajuće mjere kako bi se predmetni postupak za kojeg je zakonom propisana hitnost u postupanju vodio brzo i učinkovito što je uzrokovao nerazumno dugo trajanje postupka koji nije pravomoćno dovršen, sud prvog stupnja riješio je kao u izreci pobijanog rješenja. Prilikom donošenja pobijanog rješenja sud prvog stupnja pošao je i od daljnjeg utvrđenja da predlagatelj svojim postupanjem nije pridonio trajanju tog postupka.

Sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju njihove ispravne ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

Međutim, u izvjesnoj mjeri su prihvatljivi oni žalbeni prigovori u kojima se ističe izostanak odgovarajućeg vrednovanja doprinosa predlagatelja duljini trajanja predmetnog postupka. Naime, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda kako predlagatelj svojim ponašanjem

I Gžzp 59/11-2

nije doprinio duljini trajanja postupka, ovaj sud smatra da je predlagatelj u značajnoj mjeri utjecao na dugotrajnost postupka.

Naime, iz odluke Županijskog suda u Splitu, kao i iz stanja priležećeg spisa proizlazi da ovrhovoditelj (ovdje predlagatelj) nije nakon podnošenja ovršnog prijedloga poduzeo niti jednu ovršnu radnju niti pokazao bilo kakav interes za postupak. Ovaj sud osobito ukazuje da je u konkretnom slučaju riječ o postupku ovrhe, u kojem se prvenstveno od ovrhovoditelja očekuje povećana aktivnost i postupanje usmjereno ka poduzimanju odgovarajućih ovršnih radnji, obzirom da je upravo u njegovu interesu da se ovrha uspješno dovrši.

Imajući na umu zaključke suda u pogledu svih kriterija mjerodavnih za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja i dosuđenje primjerene naknade (postupanje suda, ponašanje predlagatelja te socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj), zaključak je ovog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 28. ZS-a kada je predlagatelju zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku odredio primjerenu naknadu u iznosu od 6.000,00 kn jer tako određena novčana naknada predstavlja i po mišljenju ovog suda, primjerenu novčanu naknadu.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u svezi s pravnim pravilnom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91.), valjalo je odbiti žalbu predlagatelja i protustranke i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 30. lipnja 2011.

S U D A C:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.