Croatian Supreme Court dismissed a revision on a promissory note where the defendant signed as both drawer and acceptor.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's revision against a second-instance judgment confirming a payment order based on a promissory note. The defendant argued for a procedural error, but the court found the lower courts correctly identified that the defendant signed the note as both the drawer and the acceptor. Consequently, the court ruled that the note functioned as a promissory note where the defendant was obligated to pay upon maturity.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. st. 1., čl. 109. i čl. 112. Zakona o mjenici; A promissory note issued on a printed form may be treated as a promissory note if the issuer signs as both drawer and acceptor, thereby assuming the obligation to pay upon maturity.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 633/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.d. Z., protiv tuženika I. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik mr. D. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2227/2017-2 od 21. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1301/16-10 od 19. svibnja 2017., u sjednici održanoj 16. siječnja 2019.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovoga suda broj Ovrvmj- 41/03 od 30.listopada 2014.godine koji glasi:
"Nalaže se tuženiku I. P. iz Z., ..., da tužitelju C. d.d. Z., ... isplati iznos od 4,371.643,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 4.veljače 2003.godine, po stopi iz članka 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do dana 31.prosinca 2007.godine, a od dana 1. siječnja 2008.godine do dana 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna, sve u roku 3 dana."
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovrmj-41/03 od 30. listopada 2014.
Na reviziju nije odgovoreno.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, obzirom suprotno navodima tuženika, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje međusobno nisu u proturječju, te izreka presude nije u kontradikciji sa obrazloženjem. Sudovi su obrazložili koje dokaze su proveli i koje činjenice utvrdili na temelju tih dokaza, te su dali razloge i za ocjenu provedenih dokaza.
Predmet tužbenog zahtjeva je isplata iznosa 4,371.643,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 4. veljače 2003.godine do isplate s osnova mjenične obveze po mjenici serije A broj ...
Sudovi su u postupku koji je prethodio revizijskom utvrdili da je tuženik predmetnu mjenicu izdao na obrascu za trasiranu mjenicu koja sadrži bezuvjetni uput po naredbi tužitelja kao remitenta platiti iznos 4,371.643,48 kuna, potpis tuženika kao trasanta (onoga koji je izdao mjenicu), datum i mjesto izdavanja 23.rujna 2002. u Z., te oznaku da je ista dospjela dana 3. veljače 2003., da je mjenica potpisana od strane tuženika kao trasanta, te da se na mjestu ispod naznake "prihvaćamo" nalazi potpis tuženika, te da se na mjenici nalazi klauzula "bez protesta" što je tuženik također potpisao.
Polazeći od navedenih utvrđenja sudovi su ocijenili da obzirom je tuženik predmetnu mjenicu potpisao kao trasant i pod oznakom prihvaćamo kao akceptant, da predmetna mjenica ima učinak vlastite mjenice kojom se tuženik, ujedno kao trasant i trasat, obvezao da mjenicu plati po dospjelosti, sve sukladno odredbama čl. 27. st. 1., čl. 109. i čl. 112. Zakona o mjenici („Narodne novine“ broj 74/94 – dalje: ZM).
Takvo pravno stajalište prihvaća i ovaj sud.
U smislu odredbe čl. 3. st. 2. ZM trasirana mjenica može se vući (trasirati) i na trasanta.
Naime, izdatnik mjenice može sadržajno polučiti efekt vlastite mjenice i uz upotrebu tiskanice trasirane mjenice. Samo u tom slučaju mora sebe naznačiti u dvojakoj ulozi: kao izdatnika i kao trasata. Prema tome, mora mjenicu potpisati kao njen izdatnik, a osim toga izvršiti i akcept te mjenice prije nego je stavi u opticaj (što je sve u konkretnom slučaju i učinjeno).
Dakle, predmetnom mjenicom se postiže učinak vlastite mjenice iako je izdana upotrebom tiskanice trasirane mjenice (tako i u Rev-62/11 od 10. rujna 2013.)
Na osnovu svega izloženog, a s obzirom da u predmetnom slučaju nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 16. siječnja 2019.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.