I Kž-74/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 74/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Neve Šibl, Vesne Vrbetić, Milana Gudelja i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. R., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 156. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 25. svibnja 1995. godine, br. K 23/93, u sjednici održanoj 3. studenog 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća nadležnom sudu na ponovno suđenje.

Uslijed gornje odluke žalba opt. M.R. postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. M.R. za teško kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 4. u svezi čl. 156. st. 1. i 3. KZRH, pa mu je za to djelo temeljem čl. 47. i čl. 48. OKZRH izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje od tri godine.

Istom presudom optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije na vrijeme od jedne godine, a obvezan je i na snašanje troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je optuženik žalbu izjavljenu po branitelju S.P., odvjetniku iz S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se optuženiku izrekne znatno blaža vremenska kazna s privremenim rokom kušnje.

Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, te predlaže da Vrhovni sud pobijanu presudu ukine ili u protivnom preinače u odluci o kaznenoj sankciji.

U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika optuženik je predložio da se žalba kao neosnovana odbije. Razmatrajući predmet zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske u smislu čl. 360. st. 2. ZKP predložio je da se žalba optuženog kao neosnovana odbije, a žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi po njenom prijedlogu.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a uslijed čega je žalba optuženika postala bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Naime, sud prihvaćajući mišljenje vještaka toksikologa utvrđuje da je optuženik tempore criminis vozilom upravljao u alkoholiziranom stanju pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od 1,50‰ uslijed čega su mu bile oslabljene psiho-fizičke sposobnosti, odnosno smanjena mogućnost zapažanja tako da nije uopće obraćao pozornost na cjelokupnu prometnu situaciju i nije uočio pješakinju koja je prelazila kolnik dolazeći mu s lijeve strane.

Nesporno je utvrđeno da se optuženik kritične zgode kretao brzinom od 47,4 km/h a što je bila i naletna brzina, jer je na pješakinju naletio u fazi reagiranja iako je kad je ona započela prelaziti kolnik bio udaljen od mjesta sraza čak 63 metra, pa tako i prema mišljenju vještaka za cestovni promet neobjašnjivo je zašto vozač nije na vrijeme reagirao kada je za to imao prostora i vremena.

Kraj tako utvrđenih činjenica sud ne nalazi da je uzrok prometne nesreće alkoholizirano stanje optuženika i da njegova vožnja sadrži elemente grube bezobzirnosti, odnosno zaključuje da se ne radi o umišljajnom kršenju prometnih propisa, s naglaskom da je oštećenica u znatnoj mjeri doprinjela nastanku prometne nesreće, jer se nesmotreno upustila u prelaženje ceste.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio subjektivni odnos optuženika prema svom djelu. Naime, glede stanja optuženikove alkoholiziranosti tempore criminis i utjecaja tog stanja na njegove vozačke sposobnosti treba reći da je utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 1,50‰ i prema mišljenju vještaka toksikologa rezultirala stanjem optuženikove teže pripitosti zbog čega su mu bile smanjene sposobnosti pamćenja i zapažanja, te su se pojavljivali početni znakovi vremenske i prostorne dezorijentiranosti. Zbog toga treba reći, a imajući u vidu da optuženik nije poduzeo nikakove radnje u smislu izbjegavanja naleta na pješakinju iako je za to imao dovoljno prostora i vremena, da je očito kako je on tako postupio upravo radi negativnog utjecaja alkohola na njegove mentalne i vozačke sposobnosti, a čime je evidentno postojanje uzročne veze između takvog njegovog stanja i nastale prometne nesreće, pa je ispravan prigovor državnog odvjetnika da nije bilo mjesta mijenjanju pravne kvalifikacije kaznenog djela optuženika za koje je optužen u odnosu na osnovne posljedice ugrožavanja sigurnosti javnog prometa i time dovođenja u opasnost živote ljudi.

Naime, optuženi u svojoj obrani ne osporava da je konzumirao alkoholno piće znajući da će upravljati vozilom na putu za S., što bi ukazivalo na postupanje s eventualnim umišljajem, jer je u trenutku kada se stavlja u stanje alkoholiziranosti bio svjestan da upravljajući vozilom u navedenom stanju može ugroziti javni promet, pa je pristao na nastupanje takve posljedice.

Prema tome, i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja, bar za sada, da je optuženik kritične zgode postupao nehatno.

Zbog izloženog žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovana je, pa je temeljem čl. 388. st. 1. ZKP/97, valjalo pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti nadležnom sudu na ponovno suđenje, uslijed čega je žalba optuženika postala bespredmetna.

Prilikom ponovnog suđenja, sud prvog stupnja će iznova razmotriti pitanje utjecaja alkohola na vozačke sposobnosti optuženika kao i njegov subjektivni odnos prema počinjenom djelu i u tom kontekstu zaključiti o uzrocima prometne nesreće, pa će na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju temeljiti novu na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu, 3. studenog 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Ana Garačić, v.r.