Rev-2339/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2339/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz P., zastupanog po punomoćnicima D. R. i M. M., odvjetnicima iz Z., protiv tuženice Zajednice osiguranja I. P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 3. V. 1993. godine br. Gž-395/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 11. III. 1993. godine br. P-2187/91-24, u sjednici održanoj dana 21. prosinca 1994. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija se tužitelja djelomično prihvaća, pa se preinačuju obje nižestupanjske presude u odluci o visini novčane naknade za neimovinsku štetu psihičkih bolova zbog naruženja tako da je tuženica dužna platiti tužitelju i daljnji iznos od 900 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. III. 1993. godine do plateža glavnice kao i naknaditi cjelokupni parnični trošak iznosom od 950 kn a sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja tuženica je obvezana da tužitelju isplati 16,456.000 HRD, sada 16.456 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. III. 1993. godine do isplate uz naknadu parničnog troška u iznosu od 856.509 HRD, sada 856,50 kn a sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je takva prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se preinače nižestupanjske presude usvajanjem tužbena zahtjeva u cijelosti.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženici i nadležnom državnom odvjetniku, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija je djelomično osnovana.

Prema utvrđenju sudova proizlazi da je tužitelj u saobraćajnoj nezgodi 29. XI. 1988. godine zadobio niz teških povreda: potres mozga, prijelom prednjeg dijela i obiju vratova donje čeljusti, prijelome zubnih nastavaka gornje čeljusti, izbijanje drugog desnog gornjeg zuba i četvrtog desnog donjeg zuba, povrede vanjskog zvukovoda desnog uha, razderotine kože donjeg dijela brade sluznice i kože donje usnice te višestruki prijelom kosti ivera desnog koljena, djelomično iščašenje leće lijevog oka te vjerojatnost natučenja lijevog koljena sa naknadnim stvaranjem organskog stranog tijela u koljenom zglobu tzv. zglobni miš.

S obzirom na utvrđenje da su fizički bolovi bili vrlo jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 25 dana te slabog intenziteta 50 dana sa povremenim bolovima ovisno o promjenama vremena i opterećenju koji i danas traju, s time da takve povrede su kod tužitelja očito izazvale i niz drugih smetnji koje čine tegotnije trpljenje fizičkih bolova, ipak primjerena je visina novčane naknade određena u nižestupanjskim presudama a to je iznos od 3.500 kn što je u skladu sa odredbama - kriterijima iz čl. 200. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91).

Kod tužitelja su ostale trajne posljedice zbog zadobivenih povreda, a koje se manifestiraju u povremenim glavoboljama, gubitku koncentracije, psihičkom umaranju, kod dužeg opterećenja lijevog oka slika se muti oko počinje suziti. Nadalje zbog povrede desnog koljena a kod dužeg stajanja ili sjedenja dolazi do kočenja koljena a bolovi se pojačavaju zbog dužeg hodanja i posebno hodanja po stepenicama koje je otežano a čučanje nepotpuno uz osjećaj zatezanja i bolnosti, dok je klečanje na desnom koljenu nemoguće. Uslijed svih tih posljedica, a uz pojavu i degenerativnih promjena koljenog zgloba smanjena je kod tužitelja životna aktivnost odnosno zbog toga ima potrebu ulaganja pojačanih napora do 25 %. Ostale su i trajne posljedice zbog zadobivenih povreda u čeljusnom dijelu glave tako da dolazi do blažih bolova prilikom uzimanja hrane povremeno se javlja naticanje donje usnice naročito ujutro nakon spavanja, te je poremećena žvačna površina za oko 70% i to se ne može ukloniti pa je ukupna ocjena i utvrđenje suda da je uslijed svih navedenih posljedica kod tužitelja potrebno ulaganje dodatnih napora za oko 35 %.

Za takve trajne posljedice po životnu aktivnost tužitelja primjerena je pravična naknada u određenom iznosu od 12.000 kn, pa je i u tom dijelu revizija neosnovana.

S obzirom na izložene razloge u tom dijelu je revizija odbijena temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

Međutim, opravdano ukazuje revident na pogrešnu primjenu materijalnog prava u određivanju visine pravične novčane naknade za psihičke boli zbog naruženja. Kod tužitelja ostala je brazgotina u predjelu desnog koljena zbog operacije, zatim je vidljiva pravilna brazgotina dužine 4 cm na koži donje usnice prema dolje te je lijeva strana donje usnice lagano izobličena nešto niže od desne strane tako da su usta lagano otvorena, a na donjoj strani brade je vidljiva manja brazgotina dužine 3 cm. Takvim posljedicama po izgled tužitelja zbog kojih on svakako trpi psihičke boli primjerena je upravo zatražena visina novčane naknade u iznosu od 1.700 kn, pa je s obzirom na pogrešnu primjenu materijalno- pravnih odredaba čl. 200. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u tom dijelu valjalo preinačiti obje nižestupanjske presude a temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP tako da je tuženik dužan platiti i daljnji iznos od 900 kn za taj vid neimovinske štete.

S obzirom na cjelokupni uspjeh tužitelja u parnici a temeljem odredbe čl. 163. st. 2. Zakona o parničnom postupku u vezi sa čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP odlučeno je i o cjelokupnom trošku s obzirom na uspjeh tužitelja u parnici (tuženik nije priložio troškovnik).

U Zagrebu, 21. prosinca 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.