III Kr-41/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog F. R., zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 1. Kaznenog zakona odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 23. listopada 2008. godine, broj Kzm-47/06 i Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2010. godine, broj Kžm-10/09, u sjednici održanoj dana 7. lipnja 2011. godine,
Legislator headnote
AI generatedIII Kr-41/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 23. listopada 2008. godine, broj Kzm-47/06 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2010. godine, broj Kžm-10/09, osuđen je F. R. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 213. st. 1. Kaznenog zakona.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 41/11-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog F. R., zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 1. Kaznenog zakona odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 23. listopada 2008. godine, broj Kzm-47/06 i Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2010. godine, broj Kžm-10/09, u sjednici održanoj dana 7. lipnja 2011. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog F. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovana.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 23. listopada 2008. godine, broj Kzm-47/06 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2010. godine, broj Kžm-10/09, osuđen je F. R. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 213. st. 1. Kaznenog zakona.
Protiv te pravomoćne presude osuđeni F. R. podnio je 17. veljače 2011. godine po branitelju K. V., odvjetniku iz Z., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Zahtjev podnosi iz razloga naznačenih u čl. 427. toč. 1. u svezi s čl. 368. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku, te iz razloga naznačenih u čl. 427 toč. 2. u svezi s čl. 367. st. 2. Zakona o kaznenom postupku.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom odgovoru na zahtjev, podneskom od 24. svibnja 2011. godine, broj KR-DO-214/11, predložilo je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.
III Kr 41/11-4
Zahtjev nije osnovan.
Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu tvrdeći da je ova povreda počinjena time što je prvostupanjski sud u dokaznom postupku „pročitao kaznenu prijavu“.
Da bi se moglo govoriti o tome predstavlja li nešto nezakoniti dokaz, prvenstveno je potrebno da se radi o nečemu što može predstavljati dokaz, a zatim je potrebno utvrditi da je takav dokaz (1) pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, odnosno (2) da se radi o dokazu koji je pribavljen (a) povredom odredaba kaznenog postupka, a istovremeno da je (b) izričito predviđeni ovim Zakonom da se na takvom dokazu ne može utemeljiti sudska odluka, ili na posljetku (3) da se radi o drugim dokazima za koje se saznalo iz ranije utvrđenih dokaza kao nezakonitih (tzv. doktrina plodova otrovane voćke).
Akt kaznena prijava, koji je doista pročitan u dokaznom postupku ne predstavlja niti jedan od mogućih elemenata za utvrđenje nezakonitim dokazom, a sve kako ih definira odredba čl. 9. st. 2. Zakona o kaznenom postupku.
Stoga nije u pravu podnositelj zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude da je sud u donošenju pravomoćne presude protiv koje je ponesen ovaj izvanredni pravni lijek povrijedio odredbu čl. 367. st. 2. Zakona o kaznenom postupku.
Također, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je sud povrijedio odredbu čl. 368. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku, tvrdeći da sud izostavlja utvrditi oblik krivnje kojim je kazneno djelo počinjeno, a sve zbog toga što je ubrojivost optuženika sastavnica elementa krivnje, a koju ubrojivost sud, iako je za njeno posebno utvrđenje imao indicija (djelomično lišenje poslovne sposobnosti) uopće nije utvrđivao na način da odredi provođenje psihijatrijskog vještačenja. Navodi kako je ova okolnost mogla biti od utjecaja i na individualizaciju kazne.
Naime, u tome dijelu optuženik osporava činjenična utvrđenja dokazanosti pojedinih elemenata krivnje, zbog čega ovaj izvanredni pravni lijek uopće nije moguće podnositi.
S obzirom na izneseno, temeljem čl. 421. u svezi sa čl. 429. Zakona o kaznenom postupku, valjalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu, 7. lipnja 2011. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Jasmina Štrucelj, v.r.
Ranko Marijan, v.r.