Rev-590/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 590/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. J., odvjetnica u P., protiv tuženika 1. K. d.o.o. P., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Z. o. u. A. K. i dr., odvjetnici u P., K. d.d. Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica Ž. B., odvjetnica u S. B. i 3. M. M. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica Lj. S., odvjetnica u P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-2899/14-2 od 18. studenog 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-13/14-36 od 8. kolovoza 2014., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2016.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice M. M., kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Poreču - Parenzo, poslovni broj P- 13/14-36 od 8. kolovoza 2014., odbijen je tužbeni zahtjev (točka I. izreke) koji glasi:

"Proglašava se da nije dopuštena:

- ovrha određena ovosudnim rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-1037/08 od dana 19. veljače 2009. godine, na dijela suvlasničkog dijela od 54/366 dijela k.č.br. 4162/10 u k.o. P. iz z.k.ul.broj 4365 poduložak 4, koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu - stan na dijelu prvog kata zgrade površine 53,81 m2 u planu posebnih dijelova oznake "D",

- te ovrha određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika R. A. Č. posl.broj Ovrv- 219/09 od dana 16. srpnja 2009. godine i to na XA dijela na svim etažama oznake A,B,C,D,E i F na k.č.br. 4162/10 upisane u zk.ul.broj 4365 poduložak 1,2,3,4,5 i 6 k.o. P.

Određuje se u zemljišnoknjižnom ulošku broj 4365 etažno vlasništvo s određenim omjerima na kč.br. 4162/10 u podulošku 1,2,3.4,5 i 6 k.o. P., brisanje upisanih tereta u korist prvo i drugotuženika sa nekretnine u cijelosti, te upis istih na dijela koji dio predstavlja suvlasništvo sada trećetuženika."

Odlukom o troškovima iz točke II. izreke ove presude naloženo je tužiteljici da tuženicima nadoknadi parnične troškove i to tuženiku K. d.o.o. P. (dalje: prvotuženik) u iznosu od 31.875,00 kn, a tuženiku K. d.d. Z. (dalje: drugotuženik) u iznosu od 33.550,00 kn. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž- 2899/14-2 od 18. studenog 2015., odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda.

Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda u cijelosti i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Na reviziju tužiteljice odgovor je dostavio samo prvotuženik.

U odgovoru na reviziju prvotuženik osporava revizijske prigovore i navodi kako tužiteljica reviziju podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, što je suprotno odredbi čl. 385. Zakona o parničnom postupku, pa predlaže da se predmetnu reviziju odbaci, a podredno da se reviziju odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje drugostupanjsku presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužiteljica u reviziji ukazuje navodeći da su nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama sadržani u obrazloženju prvostupanjske presude, a koje u svojem obrazloženju prihvaća i drugostupanjski sud.

Prethodno je potrebno naglasiti kako je tužiteljica prvostupanjsku presudu pobijala zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, ali ne zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Kako se protiv drugostupanjske presude (protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP i kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda) revizija se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ZPP može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, to u odnosu na prvostupanjsku presudu nije dopušteno isticanje ove bitne povrede.

Tvrdnjom da je nejasne i proturječne razloge o odlučnim činjenicama sadržane u obrazloženju prvostupanjske presude u svojem obrazloženju prihvatio drugostupanjski sud, tužiteljica prigovara da su te povrede učinjene u drugostupanjskom postupku.

Neosnovano tužiteljica prigovara postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP u drugostupanjskoj presudi u odnosu na razloge o odlučnim činjenicama. Ovo stoga što ovaj sud nije našao da bi ti razlozi bili proturječni ispravama ili drugim posredno ili neposredno provedenim dokazima. Štoviše, obrazloženje ovog revizijskog prigovora sastoji se od prigovora načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio pojedine dokaze na temelju kojih je utvrdio relevantne činjenice (postojanje suglasnosti tužiteljice na poduzimanje poslova u vezi s zajedničkom imovinom bračnih drugova). Iz takvih revizijskih navoda kojima se iznosi vlastita ocjena izvedenih dokaza koja je suprotna ocjeni nižestupanjskih sudova, proizlazi da se revizijom prigovara pravilnosti utvrđenih činjenica. O pravilnosti utvrđenih činjenica (načina na koji je sud ocijenio provedene dokaze) u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati (čl. 385. ZPP).

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Iz predmetnog spisa vidljivo je da je tužiteljica podneskom od 8. rujna 2014. povukla žalbu u odnosu na drugotuženika, o čemu je prvostupanjski sud donio rješenje poslovnog broja P-13/14-40 od 9. rujna 2014., kojim je utvrđeno da je žalba u odnosu na drugotuženika povučena.

Stoga je u ovoj revizijskoj fazi ostao spor o dopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovnog broja Ovr-1037/08 od dana 19. veljače 2009., u korist ovrhovoditelja K. d.o.o. P. (ovdje: prvotuženika) na suvlasničkom dijelu od 54/366 dijela k.č.br. 4162/10 u k.o. P. iz z.k.ul.broj 4365 poduložak 4, koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu - stan na dijelu prvog kata zgrade površine 53,81 m2 u planu posebnih dijelova oznake "D" (dalje: stan u P.).

Odluka o dopuštenosti ovrhe ovisna je o odgovoru na pitanje je li trećetuženik (suprug tužiteljice) valjano raspolagao zajedničkom imovinom u smislu odredbe čl. 283. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89 i 59/90, dalje: ZBPO), koji se s obzirom na vrijeme stjecanja predmetne imovine (stan u P.) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, odnosno u odsutnosti posebnih odredbi u tom zakonu kao lex specialis (u pogledu valjanosti raspolaganja tom zajedničkim vlasništvom) sukladno odredbama općih propisa, odnosno odredbe čl. 103. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) o apsolutnoj ili djelomičnoj ništavosti pravnih poslova te mjerodavnih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - u daljnjem tekstu: ZVDSP) o zajedničkom vlasništvu i povjerenju u zemljišne knjige.

Polazeći od pravnog shvaćanja Ustavnog suda RH sadržanog u odluci poslovnog broja U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., prema kojem je pri ocjeni valjanosti raspolaganja jednog bračnog druga zajedničkom imovinom (a posljedično tome i valjanosti stjecanja prava trećih osoba na toj imovini) potrebno cijeniti osobite okolnosti svakog slučaja te ispitati činjenicu savjesnosti i dobre vjere svih sudionika određenog pravnog posla uključujući i bračnog druga koji eventualno nije sudjelovao u njemu, nižestupanjski sudovi su pravilno, na temelju utvrđenih činjenica, zaključili kako u konkretnom slučaju treba dati prednost načelu zaštite povjerenja u zemljišne knjige i omogućiti prvotuženiku namirenje osiguranog potraživanja.

Ovaj svoj zaključak pravilno, jasno i detaljno su obrazložili navodeći relevantne činjenice i razloge na temelju kojih su ocjenjivali savjesnost i dobru vjeru svih sudionika predmetnog spornog odnosa.

Odlučujući na ovaj način nižestupanjski sudovi su pravilno razriješili pitanje konkurencije općeg načela prava (prema kojemu nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima), načela povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige (prema kojemu se za poštenu treću osobu smatra istinitim ono što je upisano u zemljišne knjige i druge javne upisnike, odnosno da uvid u zemljišne knjige pruža uvid u pravo stanje zemljišta sukladno odredbi čl. 8. st. 2. i 3. ZZK) i načela ravnopravnosti bračnih drugova u pogledu stjecanja i raspolaganja bračnom stečevinom.

Naime, zakonom zajamčena zaštita trećih osoba u skladu s načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige nije apsolutna, već je uvjetovana (sukladno gore citiranoj odluci Ustavnog suda) okolnostima svakog konkretnog slučaja, odnosno savjesnošću i dobrom vjerom svih sudionika određenog pravnog posla (uključujući i bračnog druga koji eventualno nije sudjelovao u njemu) kojima se štiti drugo načelo - ravnopravnosti bračnih drugova u pogledu stjecanja i raspolaganja bračnom stečevinom.

Kada iz činjenica utvrđenih u nekom konkretnom slučaju proizlazi savjesnost i dobra vjera, odnosno poštenje treće osobe (stjecatelja prava na dijelu zajedničke imovine), te s druge strane nesavjesnost bračnog druga koji nije sudjelovao u tom pravnom poslu, pravilno je prednost dati savjesnom stjecatelju i načelu povjerenja u zemljišne knjige.

S obzirom na navedeno, ovaj sud je suglasan s obrazloženjem drugostupanjske odluke, pa u svemu ostalom upućuje na razloge drugostupanjske presude - temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 396. a. st. 1. ZPP.

Zbog navedenog će se (uz ovu odluku) na internetskim stranicama ovog suda objaviti i presuda Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-2899/14-2 od 18. studenog 2015. (čl. 396.a st.2. ZPP).

Slijedom svega izloženog je valjalo odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Zagreb, 30. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.