Rev-1733/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1733/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.M. iz N., …. , kojeg zastupa punomoćnik J.G., odvjetnik iz N., protiv tužene N.R. iz M.P. … , koju zastupa punomoćnik Z.L., odvjetnik iz G., radi povrata duga, rješavajući reviziju izjavljenu po tuženici protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 14. veljače 1994. br. Gž-100/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novskoj od 2. studenog 1993. br. P-114/92, u sjednici održanoj dana 21. ožujka 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice djelomično se prihvaća, obje nižestupanjske odluke - presuda Županijskog suda u Sisku od 14. veljače 1993. br. Gž-100/93 i presuda Općinskog suda u Novskoj od 2. studenog 1993. br. P- 114/92 djelomično se preinačuju u pogledu odluke o kamatama tako, da se tuženica obvezuje isplatiti tužitelju na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje navedeno u nižestupanjskim odlukama zatezne kamate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom tuženica je obvezana isplatiti tužitelju protuvrijednost u domaćem novcu iznosa od 5.000 DEM po srednjem tečaju NBH na dan isplate zajedno sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate počev od dana 3. 9. 1990. do dana isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 1,491.000 HRD (sada 1.491,00 kn).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjski je sud pozivom na odredbu čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije tuženice protivnoj stranci i nadležnom državnom odvjetniku, pa je tužitelj u odgovoru na reviziju osporio revizijske navode i predložio da se reviziju odbije kao neosnovanu, dok se državni odvjetnik Republike Hrvatske nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a to stoga, jer u postupku pred nižim sudovima nije počinjena ona bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ukazuje revident budući da obje nižestupanjske odluke protivno revizijskim navodima sadrže potrebne razloge o svim važnim činjenicama, a ne postoji ni ona bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ostvaren je samo u dijelu odluke o zateznim kamatama i to isključivo u pogledu visine stope dosuđene zatezne kamate.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja upravljen u pravcu obvezivanja tuženice, da mu vrati u domaćem novcu prema tečaju važećem na dan isplate protuvrijednost iznosa od 5.000 DEM koji je tuženica primila od tužitelja temeljem zaključenog ugovora o zajmu.

Niži sudovi su utvrdili u provedenom postupku, da je tuženica primila od tužitelja po osnovu ugovora o zajmu ukupno 5.000 DEM koje mu nije vratila u razumnom roku ni nakon njegovog poziva, da mu vrati pozajmljeni iznos, pa su stoga niži sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženicu, da tužitelju vrati iznos primljen po osnovi ugovora o zajmu zaključenog između stranaka (čl. 562. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - u daljnjem tekstu: ZOO) i to u domaćem novcu prema tečaju valute u kojoj je zajam dat zajmoprimcu, a prema času isplate što znači prema času povrata zajma (čl. 2. u svezi čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO - "NN" br. 3/94).

Revizijski prigovori u tom dijelu u kojem tuženica osporava spomenuta činjenična utvrđenja nižih sudova, napose tvrdnje istaknute u pravcu da tuženica nije primila od tužitelja iznos od 5.000 DEM predstavljaju u suštini isticanje takvog razloga (pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje) koji se pozivom na odredbu čl. 385. st. 3. ZPP ne može sa uspjehom iznositi u reviziji, pa stoga takve revizijske navode ovaj Vrhovni sud nije mogao uzeti u obzir pri odlučivanju o reviziji.

Stoga, jer se u dijelu koji se odnosi na odluku o glavnoj stvari nisu ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a ne postoje ni oni na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je u tom dijelu reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Valjalo je prihvatiti reviziju u dijelu koji se odnosi na odluku o zateznim kamatama i to glede visine stope zatezne kamate dosuđene tužitelju koja je utvrđena pozivom na odredbu čl. 277. st. 1. ZOO. Naime pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u tom dijelu pobijanih odluka (čl. 386. ZPP) ovaj revizijski sud je našao, da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo obvezujući revidenticu da plati tužitelju na dosuđeni iznos zatezne kamate po stopi koja se priznaje na novčano potraživanje u domaćem novcu, jer se u ovom slučaju radi o potraživanju izraženom u stranoj valuti koje treba izvršiti u domaćem novcu prema tečaju na dan isplate, pa stoga tužitelj po shvaćanju ovog suda ima pravo zahtijevati zatezne kamate zbog zakašnjenja dužnika isključivo po onoj stopi koja pripada vjerovnicima na potraživanje u stranoj valuti za slučaj zakašnjenja dužnika, a to znači po onoj stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge (u konkretnom slučaju u DEM) po viđenju - te je stoga valjalo u navedenom dijelu prihvatiti reviziju i pravilnom primjenom materijalnog prava preinačiti nižestupanjske odluke u pogledu stope zatezne kamate koju je obvezana revidentica isplatiti tužitelju na dosuđeni iznos glavnice (čl. 395. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 21. ožujka 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.