Rev-512/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 512/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Stanislava Plazonića, dr. Ive Grbina i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.V. iz G. kojeg zastupa punomoćnik S.K., odvjetnik iz Z., protiv tužene D.V. iz Z., koju zastupa punomoćnik N.R., odvjetnik iz V.G., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćnih presude i rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 27. kolovoza 1991. br. Gž 173/91, kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zaboku od 18. ožujka 1991. br. P 715/90, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 1993.,

presudio je i riješio je:

1. Odbija se revizija kao neosnovana glede presude kojom je razveden brak stranaka.

2. Odbacuje se revizija kao nedopuštena glede rješenja kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja je odbio žalbu tužene i potvrdio presudu suda prvog stupnja kojom je razveden braka stranaka i rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen prigovor tužene o mjesnoj nenadležnosti suda prvog stupnja.

Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud ukine navedene presude i rješenja i predmet vrati na ponovni postupak.

Tužitelj je u odgovoru na reviziju osporio navode tužene i predložio da revizija bude odbijena.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija glede pobijane presude nije osnovana, a glede pobijanog rješenja nije dopuštena. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po ocjeni ovoga revizijskog suda ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužena i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92) - dalje ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Tužena neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP kada navodi da "vijeće nije bilo propisno sastavljeno".

Ovo zato jer iz raspravnih zapisnika suda prvog stupnja proizlazi da je na svim održanim ročištima za glavnu raspravu vijeće bilo propisno sastavljeno jer je bilo sastavljeno od jednog suca kao predsjednika vijeća i dva suca porotnika kao članova vijeća, a što je u skladu s odredbama čl. 41. st. 1. i čl. 42. st. 2. ZPP, i zato jer tužena i ne navodi određeno razloge iz kojih proizlazi točnost njenih navoda.

Nadalje, tužena neosnovano ukazuje i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP kada uopćeno navodi da sudovi nisu dovoljno cijenili provedene dokaze, poglavito iskaze stranaka.

To zato jer iz obrazloženja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi pravilno ocijenili izvedene dokaze, pa tako i iskaze stranaka, jer su ih ocijenili u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

Glede neosnovanosti revizije.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijanog prava.

Tužena neosnovano ukazuje da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odlučili o razvodu braka stranaka iako nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 59. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 51/89 i 59/90) - dalje ZBPO, jer da prije podnošenja tužbe nije proveden postupak mirenja stranaka.

Ovo zato jer iz spisu priloženog zaključka Centra za socijalni rad Općine Zabok (list 3) - dalje Centar, proizlazi da je tužitelj prije podnošenja tužbe postupio u skladu s odredbom čl. 59. st. 1. ZBPO jer se obratio navedenom Centru radi pokušaja mirenja i da je taj Centar navedenim zaključkom okončao postupak mirenja zbog neodazivanja tužene na zakazana ročišta za mirenje.

U koliko bi i bili točni navodi tužene da postupak mirenja stranaka Centar nije pravilno proveo, jer da ona nije uredno pozivana na zakazana ročišta za mirenje, tuženoj je za odgovoriti da redovni sud nije ovlašten da ispituje zakonitost odluka upravnih tijela donesenih u dovršenom upravnom postupku, zato jer se takove odluke mogu poništavati, ukidati ili mijenjati samo na osnovi valjano provedenog postupka propisanog Zakona o općem upravnom postupku.

Zbog iznijetog i jer iz utvrđenja sudova proizlazi da su se u ovom slučaju ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 54. st. 1. ZBPO za razvod braka stranaka ukazuje se da se pobijane presude temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Stoga je valjalo, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

Glede nedopuštenosti revizije.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP, stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja suda drugog stupnja kojim je postupak pravomoćno završen.

S obzirom da se revizijom pobija rješenje kojim je odlučeno glede prigovora mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja i da se takovim rješenjem postupak pravomoćno ne završava, pa stoga u ovom slučaju proizlazi da revizija nije dopuštena.

Revizija u ovom slučaju ne bi bila dopuštena i zato jer se, prema odredbi čl. 385. st. 1. t. 1. ZPP, ne može izjaviti revizija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka ako se povreda odnosi na mjesnu nadležnost (čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP).

Stoga je valjalo, temeljem odredbe čl. 392. u svezi s čl. 400. st. 4. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. travnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.